Maja i ja smo postale prijateljice na prvi dan škole, a Ivan nam se pridružio krajem školske godine. Odmah mi je bilo jasno da Ivan gaji osjećaje prema Maji. Čak ju je zaprosio na dočeku Nove godine, ali ga je Maja odbila, rekavši da se u potpunosti posvetila učenju i nije spremna za vezu.
Unatoč tome, Ivan nije gubio nadu te je ostao odan prijatelj. Na kraju drugog semestra ponovno je pokušao, ali Maja ga je ponovno nježno odbila, naglašavajući kako je bolje da ostanu prijatelji. Kasnije mi je priznala da više voli dečke koji su sportski građenih i stabilnog financijskog statusa.
Bez obzira na Majine komentare, znala sam da je Ivan dobar i srčan dečko, iako nije bio bogat. Kasnije se moja prijateljica udala za muškarca koji odgovara njezinim kriterijima, a nas je pozvala na svadbu. Nažalost, morala sam odbiti poziv zbog bolesti, a Ivan je također odbio doći jer se osjećao povrijeđen.
Tog dana Ivan mi je tražio utjehu, otvorio se i podijelio svoje razočaranje što je djevojka koju voli izabrala nekog drugog. Nakon Majine svadbe, Ivan i ja počeli smo zajedno provoditi više vremena, a naše prijateljstvo je postalo snažnije. Kroz težak period, kada je moja baka oboljela i mama se morala brinuti za nju, Ivan mi je priznao koliko sam mu nedostajala, i u konačnici, naše prijateljstvo polako je preraslo u nešto više.
Godinu dana poslije, vjenčali smo se i započeli zajednički život. Naša sreća nije dugo trajala nakon tri godine majčinstva, Maja, koja je postala udovica kad joj je suprug, gradonačelnik Splita, iznenada preminuo, došla je do nas. Zamolila nas je da kod nas ostane dok ne pronađe novi dom.
