E, znaš, obitelj mog dragog je stvarno posebna sorta. Mogu se pohvaliti pred svima kako se nikad nisu petljali u naše obiteljske stvari i da su me prihvatili kao svoju, i to mi stvarno puno znači. Ali, naravno, nije sve savršeno ima i stvari koje me muče. Oni su sigurno uvjereni da čovjek sve u životu mora postići sam, iako su prilično dobrostojeći i naslijedili su popriličan iznos od svojih rođaka. Razumijem ja važnost samostalnosti, ali nekad mi dođe da pomislim kako bi mogli pružiti barem malo ruke, sad kad smo svi zajedno kao obitelj.
Imaju dva stana u Zagrebu koji stoje prazni, ni ne koriste ih jer su nedavno renovirani. Kada smo kroz razgovor dali naslutiti da bi nam bilo lakše živjeti tamo, samo su se pravili da ne čuju. Zato smo mi stalno prisiljeni seliti iz jednog iznajmljenog stana u drugi. Moji roditelji žive daleko, u malom selu kraj Slavonskog Broda, i nemaju mogućnosti da nas financijski podrže. Realno, s našim prihodima jedva pokrivamo stanarinu i osnovne stvari euro, dva ostane, ali za štednju ili uživanje skoro pa ništa.
Pokušala sam, onako iz očaja, pričati svekrvi o toj nestabilnosti koju doživljavaju naša djeca zbog stalnih selidbi i novčanih briga, ali njezin odgovor je baš bio hladan. Doslovno je optužila da su nam djeca premala i dodala kako odgovorni ljudi prvo brinu o stanu, pa tek onda o djeci. Bilo mi je teško slušati to, pogotovo kad odbija razumjeti naše brige i stalno nas krivi za našu situaciju.
Sad stojim između toga da ne želim pokvariti odnose i osjećaja da su im nekretnine i komfor draži od sreće svojih unuka. Pomognu oni tu i tamo, paze djecu kad treba, ali ne znam kako da održim zdrav odnos u budućnosti kad mi djeluje da im više znači njihova sigurnost nego dobrobit sina i familije.
S druge strane, svjesna sam da su već u godinama i da će jednog dana trebati našu pomoć. Možda će tada shvatiti kroz što prolazimo i potražiti našu podršku. Dotad, stvarno ne znam kako do kraja postupiti, jer me boli njihova ravnodušnost prema našoj djeci, a opet želim barem korektan odnos. Ovo je ta naša hrvatska realnost obitelj, nekretnine i briga tko je kriv.
