Bila sam svjesna da moj brat nije baš najodgovornija osoba na svijetu, ali nisam očekivala ovakvu eskapadu. Lijepo je ostavio svog petogodišnjeg sina kod naših ostarjelih roditelja, pravdajući se da sada ima drugi život. Povod ovom bešćutnom potezu bio je što njegova nova supruga nije htjela prihvatiti dijete iz prvog braka.
Kad je umrla Markova prva žena, imao je 25 godina, a svi smo je voljeli i poštovali. Bila je stvarno dobra i draga osoba koja je ostavila dubok trag u životu malog Ivana. No, nakon njezine smrti, Mark je ostao sam u brizi za sina. Naravno, mama, tata i ja često smo uskočili nekad ga ja pokupim iz vrtića, nekad ga mama čuva preko vikenda. Jasno je bilo da Mark mora izgraditi novi život, ali nismo ni sekunde oklijevali pružiti pomoć.
Prvu godinu Mark je stvarno bio brižan tata, a aktivno je sudjelovao i u odgoju Ivana. Mama i ja preuzeli smo red na kućne poslove, kuhali i pazili na raspored jer Mark je stalno trčao za poslom. Godinu kasnije, Mark dolazi s vijesti našao je novu djevojku, Mirjanu, i namjeravaju se vjenčati. Uvjeravao nas je da se dobro poznaju i da ne žele gubiti vrijeme. No situacija se ubrzo pokazala kao super recept za katastrofu: Mirjana nije imala ni trunku želje brinuti o malom Ivanu. Nakon vjenčanja, mali je sve više boravio kod nas. Shvatili smo da im treba vremena da se priviknu, pa smo sve primili mirno, s dozom optimizma.
Ali s vremenom je postalo očito: Ivan praktički živi kod nas, a Mark priznaje da se supruga mršti na samu pomisao da dijete boravi s njima. Mark je to rekao s nekim tolerantnim tonom, kao bolje da dijete bude kod bake i djeda, ajde, njima je ionako drago, dok se on bavi svojim životom. Roditelji su ga i dalje opravdavali, ali meni je to prekoračilo svaki prag tolerancije, pogotovo s obzirom na njihovu dob i zdravlje. Ne mogu shvatiti kako mu je past na pamet ostaviti dijete starim roditeljima i još ih natovariti dodatnu odgovornost! Još uvijek mi nije jasno zašto mi nije rekao stav svoje supruge prije nego što je uopće odlučio na brak.
Kad sam pokrenula razgovor s Markom, počeo je tvrditi da nije njegova krivica Mirjana, znaš, ne može se složiti s Ivanom, jednostavno ne ide. Obećao je da će sinu dolaziti češće i da će se stvari vremenom popraviti. No, meni je to ipak prešlo granicu. Nemam više volje održavati odnos s bratom ako se nastavi tako ponašati, pokrenut ću procedure za oduzimanje roditeljskih prava. Razmišljam čak i o tome da posvojim Ivana, jer ne mogu gledati kako mali pati zbog oca koji se ponaša kao dijete, umjesto da mu bude roditelj.
I naravno, umjesto da sve rješavamo obiteljski, sad mi se čini da će završiti kao drama na HRT-u. Ali barem Ivan ima toplu juhu, bakine palačinke i mene kao tetu koja će za njega učiniti sve pa čak i naučiti igrati nogomet, ako treba!
