Hladna osveta za desert: Gospodarica carstva
Lidija Bilušić je uvijek znala cijeniti tišinu. Stvarala je Bilušić Global u vremenima kad su žene u upravnim odborima bile skoro pa sablazan. Navikla je na borbu, na ledene poglede i na činjenicu da mora uvijek biti deset koraka ispred svakog protivnika. I baš danas, na desetu godišnjicu braka, napravila je jednu rijetku pogrešku dozvolila si je biti samo supruga.
Restoran Val, biser njezinog vlastitog resorta negdje na Makarskoj rivijeri, blistao je pod svjetlima. Toni je odabrao stol broj 4, najpoželjniji, s pogledom na more. Kad joj je rekao da je pozvao važnu klijenticu da se pridruži večeri, Lidijin trbuh stisnuo je predosjećaj. Ali nije rekla ništa.
Klijentica je bila Petra. Jedva da je imala dvadeset, haljina joj je vrijedila više od plaće prosječne liječnice, a držanje joj je bilo obojano onom otrovnom sigurnošću kakvu imaju žene kad shvate koliko je mladost moćna valuta.
Uvreda
Cijelu večer Toni se ponašao ko zaljubljeni srednjoškolac. Smijuljio se Petri na svaku glupost, neprestano joj natočio vina i praktički ignorirao Lidiju.
Znači, Toni kaže da si ti samo… domaćica? prsnula je Petra, otpihnuvši gutljaj Stina vina vrijednog gotovo dvije tisuće eura. To ti mora biti baš lagano. Ja to nikad ne bih mogla, samo sjediti i živjeti na tuđi račun. Ja imam ambicije, znaš?
Lidija je ostala sabrana, dok joj je iznutra bivao led. Pustila je pogled na Tonija. Prije deset godina bio je ambiciozan arhitekt kojem je ona pomogla otvoriti vlastiti ured. Dala mu je kontakte, financirala projekte, vjerovala u njega. Nikad nije pokazivala svoje bogatstvo radije je vukla konce iz sjene. Čak i Toni nije znao koliko daleko seže njen utjecaj; mislio je da tek drži mali paket dionica.
Ma Lidija zna birati zavjese kao Rijeka prvake, ljenjivo je dobacio Toni, ne skidajući pogled s Petričinog dekoltea.
Petra se bellavo nasmijala. Onda se slučajno njena ruka s čašom zanjihala. Tamnocrveno vino potpuno je pokapalo po Lidijinoj bijeloj svilenoj Bluzi koja je bila od Croate.
Oj! Petra je teatralno pritisnula dlan na usne, ali joj je iz očiju isijavalo zadovoljstvo. Koliko sam smotana. Ali znaš, Lidija, bijelo nije tvoja boja. Činiš se blijedunjavo. Izgledaš… starije.
Nagnula se bliže i šaptom, da čuje samo Toni:
Možda konobarice imaju kakav rezervni sako za tebe? Taman bi ti stajao, baš se uklapaš s pozadinom.
Toni nije reagirao. Nije joj čak ni prstom dodao papirnatu maramicu.
Ma sve je ok, Petra, promrmljao je. Lido, otiđi do WC-a, sredi se malo. Ne kvarimo večeru, Petra je stvarno važna za firmu.
Upravljanje
Lidija se uspravno digla. Vino je klizilo niz svilu kao krv. Pogledala je u čovjeka kojeg je voljela, sada sasvim prazna pogleda.
Izvadila je mobitel. Ruka joj nije drhtala. Poslala je poruku glavnom menadžeru resorta, Nikši: Crni kod. Stol 4. Izvedite ih van.
Nakon pola minute, prostor je utihnuo. Nikša, uvijek u ispeglanoj košulji, pojavio se tren oka. Iza njega dva zaštitara, siluete su blokirale svjetlo nad restoranom.
Petra se nasmijala, sva važna:
Oh, menadžer! Baš ste došli kad treba! Maknite ovaj nered sa stola. I donesite još butelju.
Nikša ju je prešućeno ignorirao, pa se poklonio Lidiji:
Gospođo Bilušić. Iskreno žalimo zbog ovog incidenta. Vaše upute?
Toni se namrštio:
Nikša, što to radiš? Ovo je moja žena, ali VIP gost ovdje je Petra.
Nikša je pogleda Tonija ravno, s prezrivim osmijehom.
Gospodine Perić, možda ste zaboravili na čije ime glasi vlasnički list ovog resorta. I ovog restorana. I vašeg automobila.
Tonijevo lice odjednom je poprimilo boju kamena.
O čemu to…?
Lidija je konačno progovorila. Glas joj je bio tih, ali zvuk se širio poput pljuske.
Ova žena pokazala je na zabezeknutu Petru namjerno je uništila imovinu. Moju haljinu. Moje raspoloženje. I uvrijedila je pravu vlasnicu ovog mjesta.
Vlasnicu?! zacvilila je Petra. Toni, šta ona to trabunja?
Petra, Lidija je prišla bliže. Prava si, konobarice stvarno nose odlične uniforme. Pošteno rade. Za razliku od tebe, koja pokušavaš oteti ono što ti ne pripada. Nikša, stavi ovu damu na crnu listu svih hotela Bilušić Global po svijetu. I sve njezine račune… otkaži. Nek plaća kešom ako uopće ima.
Zaštitari su prišli Petri.
Nemate pravo! zavikala je Petra. Toni, učini nešto!
Toni je skočio:
Lidija, što izvodiš?! Sramotiš me pred svima!
Sramotim? Lidija je gorko odmahnula glavom. Ne, Toni. Sramotiš se sam. Vidjela sam ti karticu od Suitea uz samu salvetu. Onog, što sam rezervirala za našu godišnjicu.
Okrenula se Nikši:
Otkazuj mu sobu. Blokiraj mu firmine kartice. Ukloni mu pristup uredu u Zagrebu.
Lido, smiri se… već je šaputao Toni. Hajdemo porazgovarati. Ovo je bila greška, ona je samo…
Ona je nitko, prekinula ga. A ti si od danas moj bivši muž. Zaštita, izbacite ih. Kroz stražnji izlaz. Da ne kvare drugima pogled.
Kraj
Petru su doslovno iznijeli kroz kuhinjski hodnik dok su je ostali gosti slikali mobitelima. Plakala je, štiteći lice torbicom. Toni je išao za njom, nasumce okretao brojeve banke, koja mu je već zaključala kartice.
Lidija je stajala za stolom. Prišao je konobar s tanjurom.
Vaš desert, gospođo Bilušić?
Ne treba, Karlo, skinula je skupi blejzer pošprican vinom. Mislim da sam danas preko glave svega.
Izašla je na terasu. More je šumjelo baš kao i prije deset godina. Ali sada joj se taj zvuk više nije činio romantičan. Više je bio slobodan.
Sutradan ujutro, Toni je našao svoje stvari u nekoj jeftinoj sobici uz Jadransku magistralu. Njegova firma, kojoj je 90% prihoda dolazilo od Bilušić Globala, kroz sat je dobila raskid svih ugovora. Petra je nestala čim je shvatila da je njezin “zlatni dečko” postao bankrot.
Lidija Bilušić je sjedila u svom uredu na četrdesetom katu u Splitu. Pred njom su ležala izvješća o zaradi za kvartal i papiri za razvod. Uzela je gutljaj kave i gledala grad.
Ljudi su je uvijek pitali u čemu je tajna njezinog uspjeha. Uvijek je odgovarala: U detaljima. I najvažniji detalj u životu joj je bio znati kad prestati biti promatrač i postati redateljica vlastite sudbine.
Nikad više nije nosila bijelo. Od tada je birala crno. Boju moći. Boju snage. Boju žene kojoj nitko više nikada neće proliti vino po dostojanstvu.
