Danas, u jednom posebno značajnom danu, pišem ove retke, prisjećajući se trenutka koji je promijenio našu obiteljsku svakodnevicu. Bilo je rano popodne kad sam krenuo u šumu pokraj sela skupljati suho drvo za peć. Iako su ti zadaci postali rutina, nešto mi je tog dana odvuklo pažnju poznati šapat dolazio je iz krošnji gustih grmova. Pomalo radoznao, provirio sam kroz lišće i ugledao sina, Matu, u živoj raspravi s mladom djevojkom, Tinom.
Tina je, gotovo u suzama, predbacivala Mati što kriju vezu od svih i predložila mu da pričeka još mjesec dana prije nego odluče što dalje. Slušajući njihove riječi, osjetio sam težinu u prsima. Brinula me Mateina reakcija, vidjelo se da je duboko povrijeđen. Na povratku kući razmišljao sam kako i kada započeti ozbiljan razgovor sa sinom o svemu što sam čuo.
Pripremajući drva i kuhajući krumpire za večeru, čekao sam ga. Iznenadilo me koliko se brzo vratio kući. Kad je kročio u kuću, nisam mogao prešutjeti ono što mi je ležalo na srcu. Upitao sam ga: Mato, pa što ti je na pameti? Zašto mi nisi ranije rekao za Tinu? Djevojka je divna vrijedna, skromna, kakvu bi svaki čovjek poželio u kući. A ti tako s njom? Ne mogu dopustiti da se prema njoj odnosiš s nepoštovanjem, ni ti ni itko! Moj izljev iskrenosti zatekao ga je. Uzviknuo je nešto što nisam dobro čuo, pokupio nekoliko jabuka s prozora i zalupio vratima.
Odjednom su odnosi između Mate i Tine, ali i meni kao ocu i sinu, postali napeti. Situacija je dodatno zakomplicirala kad je Tina jasno zatražila da javno priznaju svoju vezu. Što god Mato pokušao reći, bilo je uzalud svaka njihova riječ pretvarala se u svađu, dok je ona s vremenom sve odlučnije tražila da je zaprosi.
Kad sam vidio koliko se sve to oteglo, odlučio sam preuzeti stvar u svoje ruke, na način koji stariji u Dalmaciji i danas ponekad prakticiraju. Otišao sam do Tinih roditelja, sjeli smo uz šalicu kave i složili se da organiziramo zaruke naše djece, no bez Matinog znanja. Tini smo rekli da je Mato nekoliko dana otišao u Zagreb s poslom, kao da traži rezervne dijelove za auto jednog našeg susjeda.
Kad se Mato vratio, zatekao je Tinu u kuhinji kako razgovara s mojom majkom. Ne skrivajući iznenađenje, pitao ju je: Što ti radiš ovdje? Tina mu je odvažno odgovorila: Ovdje živim! Zar nisi mislio oženiti me? U našem selu takvi preokreti nisu rijetki.
Isprva Mato nije mogao oprostiti moju upletenost, ali vremenom je shvatio nitko mu ne bi mogao biti bolji životni suputnik od Tine. S vremenom su se zbližili i zavoljeli još više, a Mate mi je jednog dana, uz osmijeh onaj pravi, zahvalio na svemu. Shvatio je da sam sve činio za njihovu sreću.
