Kad je Ivan stigao na posao, ostao je zatečen. Kolege su slavile nečije veselje. “Imamo neki blagdan danas?” pitao se Ivan, pomalo zbunjeno. “Ma, slavimo to što je moja žena napokon ostala trudna”, odgovorio mu je kolega Marko.
Svi oko njega bili su oduševljeni što će Marko postati tata. Onda mu je prišao drugi kolega i uz osmijeh rekao: “Prvi si muškarac kojeg vidim da slavi trudnoću svoje žene! Obično ljudi slave tek kad se dijete rodi. Svaka čast, Marko! Samo ti želim reći od sad će ti svi davati savjete, i plašiti te s horor pričama o roditeljstvu.” Ivan je samo razrogačio oči.
Kolega mu je kimnuo glavom: “Sljedećih devet mjeseci ispunjavat ćeš sve hirove svoje žene. Moja me nije pustila da odmorim kad nam se rodilo prvo dijete! Žena će te zasuti raznim zahtjevima i šoping listama, neće ti biti baš smiješno. ‘Koliko djece imaš i koliko su stari?’ pitao ga je drugi kolega. ‘Dvoje, a ni ne znam točno koliko imaju godina. Čini mi se da je kćer sedam ili šest. Ma, tko to broji usput!’ Ivan je samo šutio i smješkao se.
Kad je stigao doma, izgrlio je svoju dragu ne bi li joj pokazao koliko je voli. “Sreća pa ti kolege nisu rekli da moraš roditi za par dana. Još uvijek misle da imaš devet mjeseci. Ionako nećeš izdržati da im ne kažeš.” “Pokušat ću, pravit ću se noćna mora”, nasmijala se Ivanova supruga.
Nedugo zatim, supruga mu je rodila zdravog dječačića kojeg su nazvali Luka. Ivan je uzeo nekoliko dana godišnjeg odmora da pomogne oko bebe i ženi. Od tada je svaki dan jurio kući s posla, a kolege ga nisu baš razumjeli. Obitelj mu je ipak bila najvažnija, sve ostalo moglo je čekati čak i najnovije tračeve iz firme i par svježih savjeta za preživljavanje u roditeljstvu.
