Renata se vratila kući nemirna, sve joj je bilo kao u magli kao da su se riječi iz njenih usta gubile u zraku. Dan je bio čudan, presijecao se kao rijeka koja zna dva toka. Otišla je obići svoju kćer, Vlahu, u njezin stan u naselju Trešnjevka, i umjesto mirisa kave i smijeha dječjih igračaka, osjetila je neki težak, prašnjav zrak. Stan je bio prevrnut kao džep; igračke razbacane kao sjemenke po podu, jastuci naopačke. Vlaha je sjedila na hladnim pločicama, suznih očiju, kosa joj je padala preko lica kao zastor.
Mama jutro je bilo mirno kao plitki val na Jarunu jecala je a predvečer telefon kao da je bio na vrućem ugljenu. Netko je zvao Franka. Nisam mogla, ali sam podigla sama. Ženski glas, tanak i dalek, šaptao je:
Dragi, još dugo ću čekati? Pitala sam tko je to. S druge strane tišina, a onda škljoc, ostala sam s mrakom u slušalici. Više nitko nije odgovarao. Onda sam pitala Franka, muža svog.
To je bila greška, kriva osoba, odgovarao je blijed, kao da je progutao komad leda.
Vjeruješ li mi? Ja sam ti vjeran!, govorio je, ali oči su mu bježale iz sobe. Spakirao je svoje stare Adidas tenisice, jaknu, i nestao niz stubište.
Renata je obliznula usne, pokušala je umutiti utjehu, riječi su joj klizile kao maslinovo ulje: Možda je stvarno bila zabuna. Događa se, Zagreb je prepun čudnih poziva.
No, sljedeće jutro, Vlaha je zvala opet brže, mekše, strah kao da je pjevao u pozadini. Franek je predao papire za razvod. Rekao je da će otplaćivati kredit za stan stan su podigli u banci, švicarci su još svježi ali tko zna kako će biti. Ako ne plati, Vlaha neće moći pratiti rate, a onda stan klizi iz ruku kao jabuka iz suknje. Franek je rekao da stan ostaje djeci, da su imena već upisana.
Ali Vlaha je nešto čula priča se kao zveckanje novčića: Franekova ljubavnica želi dio stana, pa i njoj treba krov nad glavom; priča se da je trudna, nitko ne zna je li to laž ili zbilja. Kad su se rastali, Franek je obećao podmiriti sve; djeca mu nisu zabranjena, dolazi povremeno, uzima ih u park kod Zrinjevca. Vlaha mu ne brani, ali Itka, ljubavnica, to baš ne podnosi. Franek kao da ponekad najbolje razumije iz treptaja: umoran je od njene trudnoće, kao što se umara od kišnih dana kad ništa ne možeš osušiti na balkonu.
Vlaha ponekad sanja da je Franek samo sjena iza stakla, a Itka samo odraz kišnog prozora sve je to, pomisli, možda samo san koji ima okus metvice i zvuka tramvaja na kišnom kolodvoru.
