Otac nije ništa lošiji od majke
Svojeg drugog muža, Anamarija je upoznala u volonterskom kampu na Velebitu, gdje su spašavali gnijezda rijetkih ptica od krivolovaca. Tamo je došla sa svojim desetogodišnjim sinom, Stipom.
Antun je bio srce i pokretač čitavog projekta biolog zaljubljenik sa neugaslim sjajem u očima. Organizirao je posebne ture s prijateljem iz djetinjstva, koje su mu bile i ventil od svakodnevice i dodatni izvor prihoda.
Nakon tri dana, Anamarija se poskliznula na mokrim kamenima i izvrnula zglob. Antun je, srećom, bio ne samo entuzijast, već i liječnik stavio joj je čvrsti zavoj, prenio je do šatora i potom cijeli tjedan brinuo o njoj kao o djetetu.
Dok je Stipe oduševljeno pomagao znanstvenicima, odrasli su shvatili da među njima sijeva iskra. Ipak, ponašali su se suzdržano oboje su imali negativna iskustva iza sebe, pa nisu mogli potpuno prepustiti se zaljubljenosti.
Po povratku s odmora Anamarija se bacila u posao: radila je sve kako bi zaboravila prolazni romantični san. Antun je mislio da je to bila obična avantura, ali za dva tjedna već je tražio njezinu adresu…
Nakon šest mjeseci su se preselili zajedno, a godinu poslije vjenčali.
Antun se potpuno posvetio ulozi oca oduvijek je želio djecu, ali nikad nije imao vremena zbog posla i hobija. Stipe, koji je odrastao s majkom i bakom, vrlo brzo je počeo doživljavati Antuna kao pravoga tatu i tako ga i zvati. Kupili su prostrani stan s pogledom na maksimirski park i počeli planirati dijete. Anamarija je dugo sanjala kćer, a sad su se njezine želje poklopile s Antunovim. Čak su unaprijed smislili ime Ena. Činilo se kao da je život savršen.
Sve se promijenilo kad su došli blizanci uz Enu, roditelji su dobili i sina, nazvali su ga Marin. Anamarija je upala u kaos pelena, kašica i neprospavanih noći. Pomagala joj je majka koliko je mogla. Antun, da prehrani naraslu obitelj, zaposlio se u farmaceutskom koncernu. Posao mu je zahtijevao česta putovanja i izvještaje. Ubrzo je shvatio da se ne želi vraćati u stan gdje neprestano plaču bebe, a umorna žena više ne uspijeva voditi smisleni razgovor.
Vjerovao je da prehranjivač ima pravo na vlastiti prostor i kvalitetan odmor. Anamarija je, s druge strane, smatrala da su djeca zajednička odgovornost i da muž mora preuzeti dio svakodnevnih roditeljskih zadaća. Sve su se češće svađali, sve više udaljavali, svaki razgovor je završavao prigovaranjem oko obiteljskih uloga.
Spas je bio vrtić. Blizanci nisu imali ni tri godine kad se Anamarija vratila svom poslu kao dizajnerica. Stipe je postao pravi pomoćnik. Napetost u obitelji malo je popustila. No ne zadugo.
Dvije godine kasnije, Antun se zaljubio u novu kolegicu. Bila je jednako strastvena u poslu, slobodna i divna, baš kao što je Antun nekada bio. Nakon afere, Antun, poznat po iskrenosti, odmah je sve priznao Anamariji i predložio da se rastanu.
Uvijek ću pomagati tebi i djeci, obećavam. Stambeno pitanje za vas, riješit ćemo u idućih godinu dana. Ali sada te molim da djecu odvedeš kod svoje majke. Za razvod ću ja podnijeti papire.
A nije li slučajno da smo ovaj stan kupili zajedno, baš zbog velike obitelji? mirno je pitala Anamarija.
Ne kompliciraj! Nudim civiliziran izlaz! planuo je.
Moram razmisliti, ostala je jednako smirena.
Tjedan dana je razmišljala, pa iznijela svoju odluku:
Zaljubio si se u drugu. Dogodi se mnogima. Ali djeca nisu samo moja, nego i tvoja. I ostaju naši zauvijek, zar ne? Neću dijeliti stan, iako imam puni pravo slobodno živi tu sa svojom novom ženom. Podijelit ćemo roditeljske obaveze. Stipe i Ena idu sa mnom. Marin ostaje s tobom.
Antun je ostao bez riječi.
Jesi li pri zdravoj pameti? Ne mogu sam odgajati dijete, radim! Djetetu treba majka!
Stvarno? Anamarija ga je iznenađeno pogledala. Pa ti si toliko želio svoju djecu, pravu obitelj. Evo ti, tvoj san. Ja također radim, ako nisi primijetio. Gradiš novu život, a meni ostaju troje djece? Ne, dragi, ne pristajem na to. Bar jedno preuzmi. Pošteno je.
Počela je svađa.
Antun je bijesan zalupio vratima i raširio priču rodbini, prijateljima, kolegama. Svi su bili šokirani. Zvali su Anamariju, nagovarali je, žalili, nazivali su njezin potez okrutnim i bezdušnim. Njegova majka rekla je da joj to nikad neće oprostiti. Ali Anamarija je ostala čvrsta: Zašto bi otac bio lošiji od majke? Pa on ih voli! Marin odavno nije mala beba, i vrlo je samostalan.
Antun, zbunjen i stjeran u kut, pristao je, očajan. Njegova majka nije mogla čuvati unuka zbog zdravlja. Nova ljubav, kad je vidjela svakodnevicu samohranog oca s djetetom, nestala je iz njegova života za tri tjedna. Briga za tuđe dijete nije joj bila u planu.
***
Prošla su tri mjeseca.
Jedne večeri, Anamarija dolazi po Stipu, koji je bio kod oca. Vrata je otvorio Antun. Stan je bio uredan, mirisao je kaša, Marin je sjedio na podu i koncentrirano slagao lego.
Antun je izgledao umorno, ali smireno.
Uđi, tiho je rekao.
Stipe je požurio spremiti svoje stvari, a oni su ostali u kuhinji.
Znaš, započeo je Antun, ne gledajući Anamariju, prvih par tjedana sam te grozno mrzio. Mislio sam da je to najgora osveta. Onda Onda sam jednostavno upoznao Marina. Voli rajčice i naranče. Boji se usisavača. Obožava slagalice. Tako smiješno diše dok spava. Zaspi samo kad mu češem leđa.
Podigao je pogled:
Postao sam mu otac. Pravi otac. Ne samo vikendom, nego svakog dana.
Anamarija je slušala u tišini.
Neću te moliti za oprost za cijelu priču. Ali zahvalan sam ti pokazao je na sina. Za nas dvojicu.
Znala sam, napokon je rekla Anamarija.
Što si znala? Da ću uspjeti?
To svakako. Ali najvažnije nisam sumnjala da ćeš ga zavoljeti. Stvarno. Samo tako. Oduvijek smo bili maksimalisti, Ante. I u ljubavi, i u poslu. I u roditeljstvu, kao što vidiš.
Znači, ipak je bila osveta?
Anamarija se nasmiješila, s vrata je odgovorila:
Nije. To je bila jedina šansa da ponovno vidim u tebi onog čovjeka za kojeg sam se udala. Mislim da sam uspjela.
Otišla je, ostavivši ga u tihoj, zajedničkoj kući s njihovim sinom. I po prvi put nakon dugo vremena, oboje su znali premda je brak razrušen, obitelj je, nekim čudnim i teškim putem, ipak ostala cijela.
