Rano jutro, susjed me zove i pita:
Jesi li čula što je napravila tvoja rođakinja?
Nisam, što se dogodilo?
Čini se da će tražiti razvod sada, sa svojih 54 godina, nakon 30 godina braka.
Od te vijesti, kako se kod nas kaže, ostala sam bez riječi. Pa kako to, njih dvoje djeluju kao sasvim obična obitelj, njezin muž ne pije, sada je u mirovini, devet godina je stariji od nje. Imaju troje odrasle djece, svi žive zasebno, već imaju pet unuka. I odjednom odlučila je rastati se.
Možda je netko nešto pobrkao? Zato sam odmah nazvala svoju rođakinju i predložila da se nađemo. Dogovorile smo se za kavu u parku, da možemo razgovarati u miru. I ovo mi je rekla…
Više nemam snage, cijeli život vrtim se kao hrčak u kolu. Moj muž je radio, radila sam i ja, ali kad završimo s poslom, on legne na kauč, gleda televiziju ili se opušta na svoj način, ili ode na pivo s prijateljima, a ja započinjem drugu smjenu kod kuće. Mislim da žene baš dobro znaju na što mislim.
Dođeš s posla i počnu obaveze: rublje za oprati, večeru spremiti, nešto pripraviti za sutra jer će djeca nakon škole opet biti gladna. Moraš pospremiti, prati suđe, usisavati jer je muž umoran, a djeca nemaju vremena, imaju zadaće i aktivnosti. Toliko toga, sve domaćice to znaju.
Nada sam se da će biti lakše kad djeca narastu. Ali prevarila sam se. Djeca odrasla, muž otišao u mirovinu, a ja još uvijek radim.
A sada, dragi moj muž je stalno doma, ili ode na pecanje, ali nikad ništa ne napravi u kući. Uvijek mi čeka da sve sama rješavam kad stignem s posla.
Posljednja kap bila je kad sam dobila gripu. On se vratio s pecanja i nije pitao kako sam, nego samo otvorio hladnjak i počeo vikati: zašto nema ništa za jesti? Da barem skuham krumpire, pa nije to ništa teško.
Odgovorila sam mu da ako nije teško, neka si sam skuha. Na to mi je rekao:
Zašto mi uopće treba žena ako moram sam kuhati?
Kad sam to čula, rekla sam mu da je dosta, rastavit ćemo se. Podijelit ćemo stan i živjeti odvojeno. A ja ću barem malo živjeti za sebe.
Djeca nisu zadovoljna odlukom. Kažu: ostavljaš ga samog, ne zna ništa napraviti, umrijet će sam.
Ali, mene više nije briga. Sve je sam napravio. Ako ne cijeni to što ima, neka vidi kako je kad toga nema.
Tako je. Možda se sve smiri, ali moja rođakinja je odlučna.
Imam i ja sumnje, jer nije lako ostati sam u starosti.
Što ti misliš?
