Trojica godina kasnije, grize se za jeziku…
Mirjana je izderala na svoju snahu: Uzmi to dijete i izađi van. To nije naše dijete! I Ivan ti je toliko vjerovao! Sve što je Iva uspjela bilo je stisnuti svoje dijete uz sebe i plakati. A Mirjana… cijelu trudnoću je gunđala kako njezina snaha sigurno nije trudna s njezinim sinom. Ivan je bio mamina maza cijeli život, pod njezinim prstom, kontrola na maksimalno. Ni ženidba ga nije spasila. Snaha mu tu nije mogla ništa; samo je bespomoćno gledala muža mokrih očiju.
Ivan, zašto dopuštaš mami da me stalno napada? Čime sam ja to zaslužila? Ma smiri se, draga. Znaš kakva je mama! Ali zadnja kap bila su svekrvine riječi da dijete koje je rodila uopće nije Ivanovo… Tu više šale nije bilo. Svi snini kutijice i bebine krpice završili su spakirani i Iva je otišla k svojim roditeljima. A ono što najviše boli otišla je s obiteljskim albumima i Ivan nije ni pokušao zaustaviti.
Mirjana je bila sva zadovoljna, napokon gazdarica u kući! Pomislila je, sad će opet sve biti po starom: njezin Ivan dolazi s posla, večera, pijuckaju čaj, ćakulaju do kasno… San snova jedne hrvatske majke.
No, onda je uslijedio šok. Jedne večeri Ivan se kasno vraćao kući iz smjene, kad ga je na Trgu bana Jelačića presreo neki nepoznati mulac, razbio ga i opljačkao. Nesretni Ivan nikad se više nije probudio… Mirjana se slomila. Svaku je večer ulazila u njegovu sobu, pipkala njegove stvari i ridala kao da je kraj svijeta…
Snaha joj, s druge strane, živi kao u reklami. S osmijehom leti po vrtiću po sina, na poslu promaknuće, dečko joj kuha večere, a sin je već dobio pohvalu od tete u vrtiću, ima talenta naslijediti Luku Modrića. Jedne subote Iva naiđe na bivšu svekrvu na Glavnom kolodvoru nije je odmah ni prepoznala. Izgledala je kao da su je zaboravili i tramvaji i galebovi.
Ah, to si ti, Iva… To je Ivan… promuca Mirjana kroz suze. Oprosti mi, molim te. Uništila sam tvoju obitelj, a i svoju. Najgora sam osoba na svijetu… Ivi je stvarno bilo žao te žene. I sad ponekad, iz samilosti, pusti bivšu svekrvu da povremeno vidi vlastitog unuka, barem da mu bake ne zaborave ime.
Pa eto, tko pod drugim jamu kopasam u nju upadne, a hrvatska tradicija dobije novu pouku za večeru nedjeljom.
