Prvi put sam upoznao Anu na zabavi koju su organizirali naši zajednički prijatelji. Tog trenutka me obuzela snažna privlačnost prema njoj, srce mi je gotovo skočilo od uzbuđenja. Naša veza je brzo napredovala, ali moj otac nije bio miran. Upozorio me da postoji mogućnost da Ana nije iskrena u svojim osjećajima i da možda sve radi iz želje za financijskom dobiti. Bio sam pomalo ljut, odbacio sam njegovu sumnju i rekao mu da joj još nisam ni spomenuo bogatstvo naše obitelji. Ipak, otac mi je savjetovao da tu informaciju skrivam što duže, kako bih mogao procijeniti Anine prave namjere.
Razmišljao sam o tome i na kraju zaključio da je to vrijedan eksperiment; nisam imao što izgubiti, a mogao sam sa sigurnošću utvrditi Aninu ljubav prema meni. Odlučili smo imati jednostavno vjenčanje i preseliti se u jedan od stanova koje je obitelj naslijedila. Namjerno sam odabrao onaj najskromniji, govoreći joj da pripada mojoj baki. Sljedećih šest mjeseci živjeli smo sasvim običan život. Posao mi je donosio prosječnu plaću, a Ana je raspoređivala kune tako da svaki mjesec prođe bez većih problema.
Nakon pola godine, odlučio sam da je vrijeme da joj kažem istinu i da počnemo živjeti otvoreno i iskreno. Kupio sam joj buket cvijeća i pripremio se za razgovor. No, kad sam stigao kući, zatekao sam Anu kako pakira svoje stvari. Rekla mi je: “Zlato, prijatelji su mi pričali o tvom bogatstvu, zbog toga sam i pristala biti s tobom. Ali ti si samo običan siromah. Ne želim živjeti tako, odlazim za nekim tko ima više.” Ostao sam bez riječi, šokiran njezinim priznanjem. Na kraju sam joj hladno odgovorio: “Prijatelji su ti bili u pravu. Htio sam te testirati, a ti si pokazala da ti je samo novac bitan. Otac je bio u pravu.” Iako me nakon toga nekoliko puta molila za oprost, ostao sam čvrst u odluci da ne nastavljam s njom.
