Imala sam dvoje djece. Djeca su mi iz dva različita braka. Prvo dijete mi je kći. Moja Mirna danas ima šesnaest godina. Njezin otac uredno plaća alimentaciju i često se čuje s njom. Iako je moj prvi muž već ponovno oženjen i ima još dvoje djece iz drugog braka, nikada nije zaboravio našu Mirnu.
Moj sin, David, koji sada ima pet godina, nije imao iste sreće. Prije dvije godine, moj drugi muž je iznenada teško obolio i preminuo samo tri dana nakon što su ga primili u bolnicu. Prošlo je dosta vremena, ali i dalje ne mogu vjerovati da ga više nema. Često mi se desi da čekam da se vrata otvore, da uđe s osmijehom i poželi mi dobar dan. Tada mi suze same krenu.
U cijelom tom teškom razdoblju, mnogo mi je pomogla majka mog pokojnog muža, gospođa Vesna. I sama je teško podnijela sinov gubitak; ipak, bio joj je jedini. Držale smo se zajedno, podržavale jedna drugu kroz bol i tugu. Često smo se čule telefonom ili viđale. Redovito smo razgovarale o njemu i prisjećale se lijepih vremena.
U jednom trenutku razmišljale smo čak da živimo zajedno, ali si je kasnije promijenila mišljenje. Sedam godina smo imale odličan odnos. Mogla bih reći da smo bile prave prijateljice.
Sjećam se kad sam ostala trudna s Davidom, Vesna je jednom spomenula test očinstva. Rekla je da je gledala emisiju u kojoj muškarac godinama odgaja tuđe dijete, a da to nije znao. Odmah sam joj rekla da mi takvi testovi nisu dragi.
Ako muškarac sumnja da je dijete njegovo, bolje da ga odmah ostaviš i neka ti dijete viđa vikendom! odgovorila sam joj.
Vesna mi je tada rekla da mi vjeruje i da je sigurna da nosim njezinog unuka. Bila sam uvjerena da, kad se dijete rodi, neće tražiti nikakve testove. Ipak, nikada više nije spominjala tu temu.
Ove godine, ljetos, Vesna je naglo oboljela i stanje joj se jako pogoršalo. Dogovorile smo se da se preseli bliže meni, pa smo uz pomoć agencije tražile novi stan za nju.
Netom prije nego će ponovno završiti u bolnici, zatrebao nam je njezin izvod iz matične knjige umrlih za agenciju. Budući da to sama nije mogla dohvatiti, otišla sam do njezina stana i uzela fascikl s dokumentima.
Premećući papire u potrazi za potrebnim dokumentom, naletjela sam i na jedan neočekivani nalaz. Bio je to baš test očinstva. Ispostavilo se da ga je Vesna dala napraviti još dok je David imao samo dva mjeseca. Nalaz je potvrđivao da je ona zaista Davidova baka.
Bila sam veoma povrijeđena kad sam to otkrila. Zaključila sam da mi Vesna nikad nije do kraja vjerovala! Nisam mogla šutjeti – sve sam joj izrekla. Vesna se odmah ispričala, rekla da joj je žao što je sumnjala i da nije bilo pravedno prema meni. Ipak, mene još uvijek boli ta izdaja, jer je godinama šutjela o tome.
Sad osjećam da mi više nije isto više nemam onu potrebu pomagati joj. S druge strane, znam, nema nikoga svog, i Davidu treba baka.
Zbog sina ću joj i dalje pomagati, ali toplina i povjerenje koje smo nekad imale, više nikada neće biti isto…
