Prije mnogo godina, zima je bila posebno oštra, a snijeg je nemilosrdno padao preko brežuljaka oko Samobora. Te zime, otac i sin Ivan i njegov dječak Marko šetali su šumom, tražeći ogrevno drvo nakon snažnog nevremena. Iznenada, njihovu je pažnju privuklo nešto neobično u snijegu. Kad su prišli bliže, shvatili su da je u snježnom nanosu zaglavila srna; pokušavala se osloboditi, ali snijeg ju je potpuno okružio.
Ivan i Marko nisu dvojili ni trena. Iako su znali da je divlja životinja, u njihovim srcima bila je suosjećajnost. Brzo su počeli rukama i lopatama uklanjati snijeg oko preplašene životinje. Zajedno su radili, rame uz rame, a stari Ivan kasnije je često govorio kako ga je taj trenutak naučio što znači pravo zajedništvo.
Dok su spašavali tu prvu srnu, odjednom su iza obližnjeg grma začuli tiho zapomaganje. Još jedna srna bila je zapela, također nemoćna izbaviti se iz snježne zamke. Nakon što su i njoj pomogli, Ivan i Marko su primijetili ogrebotine po krznu i shvatili da su se srne vjerojatno sukobile zbog hrane, a onda su oboje završile u istoj nevolji. Srećom, obje su bile spašene zahvaljujući brižnim ljudskim rukama.
Prije nego što su krenuli kući, naišli su na nešto još tužnije. Pokraj starog stabla, u kartonskoj kutiji koja je djelovala kao da ju je netko napola zatrpao snijegom, bilo je šest malih mačića. Četiri su već bila nepomična, ali dva su još slabo disala. Markova su se koljena tresla dok ih je podizao; znao je da nemaju puno vremena.
Ivan je odmah pozvao suprugu, Anicu, dok je Marko trčao kući noseći kutiju. Anica ih je dočekala s toplim ručnicima i ugrijanim mlijekom. Na peći su zagrijali bočicu vode, zamotali sićušna tijela i počeli ih nježno grijati. Dani su bili dugi ali uz puno brige, topline i odlučnosti, oba preživjela mačića su polako ojačala.
Sjećam se kako je stara mačka iz susjedstva dolazila do prozora i gledala unutra, kao da zahvaljuje obitelji na hrani i dekici koju su joj ostavili. Ali, ni ona nije mogla pobjeći hladnoći dugo i bilo je jasno da su zime tada znale biti okrutne prema životima u selu podno Samoborskog gorja.
Na kraju, zahvaljujući srcima punim dobrote, ova priča je ipak završila sretnim završetkom. Mačići su narasli, a Ivan i Marko zauvijek su pamtiti taj uvojak, kad su zajedno, u ledenoj pustoši, uspjeli spasiti nekoliko nevinih života.
