Nataša! Oprosti mi, molim te! Mogu li se vratiti k tebi?

Moj suprug Krešo i ja zajedno smo proveli više od dvadeset godina. Živjeli smo mirno, skladno, bez previše buke. Imali smo kuću na selu blizu Samobora u koju smo išli svaki vikend. Krešo je uvijek temeljito čistio stan, a ja bih pripremala ručak. Mislila sam da ćemo tako živjeti do duboke starosti.

A onda mi je jednog dana Krešo neočekivano rekao:

Ivana, oprosti, ali odlazim. Upoznao sam drugu ženu i stvarno se zaljubio u nju!

Naravno, u svojih 38 godina nisam bila naivna. Već sam primijetila da moj muž ima nekoga sa strane. Trudila sam se ne dramatizirati, mislila sam da me Krešo nikada neće napustiti. Dobronamjerne poznanice su mi čak znale slati fotografije njega s ljubavnicom. No svejedno sam šutjela i trpjela. I onda, odjednom, Krešo mi kaže da odlazi. Za mene je to bio šok.

Bilo je barem dobro što je naša kći tada bila s prijateljicama na moru u Puli. Kako bi mi bilo lakše, priznala sam prijateljicama da me muž ostavio.

Okupile smo ženski vijeće. Jedna prijateljica mi je savjetovala da smršavim i pronađem drugog muškarca. Druga je odmah predložila da odem svojoj baki po pomoć, možda ona zna što napraviti da ga vratim. Treća me potiho poticala da upoznam nekog novog.

A Marija je rekla: Živi kao i prije! Bit će ti lakše. Ali teško mi je, boli me sve! Moraš izdržati. Vrijeme liječi. Vjeruj mi, svašta sam prošla. Kuhaj, peri, radi, gledaj serije, čitaj knjige. A za koga ću kuhati? Za nas! Dolazit ćemo ti svaki dan i pojesti sve što spremiš!

Zahvalila sam im na savjetima, ali dugo se nisam mogla odlučiti što učiniti.

Na kraju sam otišla baki. Pokazala sam joj fotografiju Kreše i te žene. Baka je prostrla karte, nešto progovorila i rekla mi da će se Krešo vratiti za dva tjedna.

Ali prošla su dva tjedna, pa i mjesec, a Krešo se nije vratio. Na kraju sam baki ostavila pola mjesečne plaće u eurima. Bilo mi je teško, osjećala sam se usamljeno bez njega. Počela sam po trgovinama kupovati kolače, čokolade, sladoled. Nakon dva tjedna stala sam na vagu i shvatila da tako više ne može. Otekla sam sedam kila.

Odlučila sam drugačije. Generalno sam očistila cijeli stan, oprala zavjese, presadila cvijeće, pomaknula sav namještaj. Stan je bio lijep i mirišljiv, prava toplina doma! Upisala sam se na ples trebalo mi je skinuti suvišne kile od silnih slastica. Svaki dan bih kuhala juhu koju je Krešo najviše volio. Dolazile bi mi moje prijateljice i sve bi pojele. Nakon njihovog odlaska upalila bih televizor i gledala “Igru prijestolja”.

Mnogi su pričali o toj seriji, ali nikad nisam stigla s Krešom pogledati. Sad sam je s guštom pratila svaku večer. Jedne večeri, odjednom, vrata su se otvorila. Krešo je ušao u dnevni boravak. Pogledao je oko sebe, sve čisto i uredno. Mirisalo je na njegovu omiljenu goveđu juhu. Ja sam sjedila u tišini na kauču i gledala seriju.

Ivana, dobra večer. Došao sam po one stvari koje prošli put nisam uzeo. Naravno, već sam ti ih spakirala. Imaš vrećicu? Nemam. Ja ću ti dati.

Spakirala sam mu stvari i predala ih u vrećici.

Ti si kuhala goveđu juhu? Jesam. Gladan si? Hoćeš jelo? Krešo je trenutak razmišljao pa kimnuo glavom.

Natočila sam mu juhu. Krešo je pojeo dvije zdjelice. Onda je rekao: Hvala ti, Ivana. Odlazim sad. Idi, a ja moram pogledati ovu epizodu! Što to gledaš? “Igru prijestolja.” Sjećaš se, planirali smo je pogledati zajedno? sjetno je pitao Krešo. Sjećam se. odgovorila sam.

Krešo je otišao. Malo sam plakala, ali pogledala sam ostatak epizode i legla spavati. Dva tjedna kasnije, Krešo se ponovno pojavio, ovaj put sa svim svojim stvarima. Gledala sam ga zbunjeno.

Ivana, oprosti mi! Volim te! Fali mi tvoja juha, tvoj uredan stan, tvoja toplina. Oprosti što sam zalutao. Znači, nedostajala ti je juha? Sve mi fali! Ali najviše ti! Dobro, uđi. Sram me pred tobom i našom kćeri. Nećeš joj ništa reći? Neću, možeš biti miran. Hoćeš večeru? Hoću. Hvala ti.

Život nas ponekad odvede na pogrešan put, ali tada shvatimo tko nam je dom i što zapravo znači sreća. U miru svog doma i među pravim prijateljima, pronašla sam svoju snagu i ponos. S vremenom, sve boli prođu; ljubav i zajedništvo ostaju, ako to zaista želimo.

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

8 − 4 =

Nataša! Oprosti mi, molim te! Mogu li se vratiti k tebi?
Sub povara așteptărilor străine