Zagreb, 2003.
Bio sam na završetku studija, upravo sam polagao zadnji ispit kad mi je palo na pamet zašto ne bih oženio svoju prvu ljubav iz srednje škole, Mirnu? Mirna je bila lijepa, ali uz to i dobra i pametna. I ona je tada dovršavala svoj diplomski rad. Dogovorili smo da se vjenčamo čim oboje završimo studij.
Odlučio sam reći mami o našim planovima, ali ona me dočekala s nimalo lijepim vijestima. Rekla mi je da se mogu oženiti samo Martinom iz susjedstva, ili nikako. Pitala me što mi je važnije karijera ili ljubav? Sanjala je o tome da postanem uspješan čovjek.
Martina je dolazila iz bogate obitelji, a uz to me već godinama simpatizirala, dok sam se ja zapetljao s Mirnom, koja nije imala roda ni poroda. Majka od Mirne imala je ružnu reputaciju… Što će ljudi reći?
“Ne treba mi još jedna snaha! Radi kako hoćeš,” odbrusila je mama, ne dajući povoda za razgovor.
Nagovarao sam je danima, ali ona je ostala tvrdoglava, pa je čak zaprijetila prokletstvom ako oženim Mirnu. Prepao sam se. Mirna i ja hodali smo šest mjeseci, a veza nam je polako izblijedjela.
Na kraju sam oženio Martinu. Ona me zaista voljela, ali dogovorili smo da nećemo praviti svadbu. Nisam želio da Mirna slučajno naleti na fotografije našeg vjenčanja. Tako smo počeli zajednički život. Što reći? Martina je bila iz ugledne obitelji, preselio sam kod nje u veliki stan. Roditelji su mi pomogli izgraditi karijeru. Ali nikad nisi zaista sretan.
Nisam želio djecu. Kad je Martina shvatila da me ne može nagovoriti, sama je podnijela zahtjev za razvod. Tada sam već imao četrdeset i nešto, a ona trideset osam. Kasnije je rodila dijete i bila istinski sretna.
Sanjao sam o Mirninom povratku, pokušavao sam je pronaći, ali nije išlo. Kao da je nestala s lica zemlje. Onda sam doznao više je nema. Prijatelj mi je rekao da se nakon našeg rastanka udala za prvog kojeg je srela, a on je bio ološ.
Otada sam živio u starom roditeljskom stanu i utapao se u rakiji. Svakog dana gledao sam njenu sliku i nisam mogao oprostiti majci.
Danas znam roditeljske želje ne mogu zamijeniti vlastitu sreću. Da sam mogao vratiti vrijeme, slušao bih srce, a ne tuđe želje.
