Posljednjih dvadeset godina živjela sam s kćeri i njezinim mužem, ali više nemam snage to podnositi.
Imam 65 godina i baka sam sedmero unučadi. Mnogi bi rekli da sam prava sretnica, a i sama bih to priznala kad samo ne bih morala čuvati svu tu djecu i danonoćno slušati njihovu buku. Čini mi se kao da moja kći uopće ne shvaća koliko ima djece…
Kada se rodila šesta unuka, sjela sam ozbiljno razgovarati s Gordanom. Nisam mislila da ću sa svojom 35-godišnjom kćeri pričati o kontracepciji, ali eto I kad su ipak odlučili imati i sedmo dijete, zavrtjelo mi se u glavi. Naša kuća ima samo pet soba, a sada nas unutra živi devetero.
Moja je kći imala sreće jer smo moj pokojni muž Ivica i ja cijeli život radili da izgradimo ovu veću kuću i kupimo komad zemlje; danas na toj zemlji radi moj zet Tomislav, voli sebe zvati poljoprivrednikom. Gordana mu uvijek pomaže oko svega, a ja dane provodim za štednjakom jer treba nahraniti cijelu “razrednu” djecu. Djeca rastu, sve više traže, nitko neće jesti jučerašnju juhu, samo svježe.
Kad se rodila šesta unuka, iskreno sam se ponadala da će me Gordana razumjeti i dopustiti mi barem malo odmora ali sve je opet završilo po starom, još gore.
Sve vrijeme održavam kontakt s bratom, Zvonimirom, koji živi sam otkako mu je kći odselila u Njemačku.
Jedne večeri zamolio me da dođem k njemu jer nije bio najbolje sa zdravljem. Naravno, zabrinula sam se za njega, ali me i obradovalo što ću napokon izaći iz svog začaranog kruga. Zvonimir se sada osjeća bolje, a ja, nakon tih nekoliko tjedana, nisam sigurna kako opet pronaći snagu vratiti se domu gdje me opet čeka dječja vika. Dok sam boravila kod brata, sjetila sam se koliko volim čitati, slušati Olivera i gledati stare filmove. Prvi put mogu uživati u mirovini, a ne čekati da unuci odrastu ali ne znam kako to reći svojoj obitelji…
Sad me Gordana zove i traži da se vratim, jer joj je sve previše. Što da učinim?
Možda je vrijeme da i naša djeca osvijeste da i mi roditelji trebamo svoj mir i život, a ne da cijeli život žrtvujemo vlastitu sreću za tuđu. Najveći dar koji možemo dati svojoj djeci je naučiti ih samostalnosti a sebi omogućiti barem djelić vlastitog mira.
