Zrinka je otkrila da je trudna. Goran, njen muž, cijelu trudnoću nije nikako napuštao ispunjavao je sve njene želje i izlive. Kad je napokon došao taj dan, odvezao ju je u porodiljnicu u Zagrebu. Kad se na svijet pojavila zdrava mala djevojčica, Goran je olakšano izdahnuo, nasmiješio se i, zadovoljan, uputio se kući da malo odmore. Sljedećeg jutra opet u bolnicu da posjeti Zrinku i bebu, a medicinska sestra mu naglo spusti: Vaše supruga nije ovdje.
Nije moguće!, uzviknuo je Goran. Možda je negdje otišla? Tražite je!
Ne, ona je otišla, ovdje je poruka, rekla je sestra i pružila mu papirić sklopljen na pola. Goran ga je raširio i oči su mu posvjetlile čitajući tri kratka retka: **Ne traži me.**
***
Goran je, uz to, vodio odjel prodaje u jednoj firmi u Splitu. Bio je slobodan, pa kad je prvi put uvidio Maju zadivljujuću, mladu i atraktivnu djevojku odmah se zaljubio. Maja je prvi dan došla na posao, a Goran joj je prišao s toplim osmijehom:
Dobro jutro, kolegice, reče.
Dobro jutro, odgovorila je s nježnim glasom i uzvratila osmijeh.
Kreni odmah s radom, a upute će ti dati Jadranka, naša starija kolegica, nastavio je, pokazavši prema Jadranki. Upoznaj se s pravilnikom, sretno, nadam se da ćemo se dobro slagati.
Kolege, većinom žene, pogledale su ga znatiželjno, a kad je otišao, Jadranka šapnula Vera:
Od kada naš Goran posvećuje pažnju novim zaposlenicima?
Obje su se nasmijale.
Maja je promatrala sve oko sebe, tiho se uvlačeći u ulogu promatrača. Imala je tek 22 godine, ali je već od sedamnaeste razbijala veze. Još u srednjoj školi se uspjela upletati s profesorom puno starijim od sebe, ali on ju je na kraju ostavio kad su se čuli glasovi u njegovoj kući.
Prošlo je neko vrijeme, a Goran ju je jednom predložio da nakon posla popričaju u kafiću.
Zašto ne? Vi ste moj šef, a s šefom treba imati dobre odnose, nasmijala se Maja.
Goran, 30-godišnji, nikada nije bio oženjen, imao je veze, ali ništa ozbiljno. Odmah su se zaljubili, počeli izlaziti i, na iznenađenje svih, Goran je objavio da planira vjenčanje s Majom.
Sve što je Maja poželjela, Goran je rješavao bez ikakvih pitanja pa čak i njezin uvjet:
Za sad ne planiramo djecu, želim živjeti za sebe. Kad budem spremna postati majka, javit ću ti se. Do tada, dragi, nema pelena i dječjih odijela.
Goran je mislio da će s vremenom Maja shvatiti da obitelj bez djece nije prava obitelj. No Maja nije htjela zatrudnjivati i svaki put kad je Goran spomenuo djecu, ona ga je oštro zaustavljala:
Dragi, rekla sam ti i ti si se složio, zato me nemoj pritiskati. Još nisam spremna.
Jednog dana Goran je vidio Zrinku kako izlazi iz kupaonice s testom za trudnoću u ruci.
Zrinka, jesi li trudna?!
Ona je klimnula. Goran ju je podigao u zrak od radosti, a ona je zaplakala:
Ne želim roditi, ne želim se povećati. Moramo nešto učiniti.
Ali Goran ju je grdio u rukama, ljubio po suzama natopljenim licu:
Ne ljubi se, ovo je sreća. Volim te, Zrinka. Imat ćemo dijete!
Zrinka je odlučila posjetiti liječnika i prekiniti trudnoću, ali Goran je stigao u bolnicu baš na vrijeme, prije nego što je ušla u ordinaciju. Povukao ju je van, a suze su mu tekle:
Molim te, Zrinka! Ne čini ništa, dopusti da naše dijete dođe na svijet. Pomoći ću ti u svemu, obećavam!
Zrinka je pristala pod uvjetom da ne mijenja pelene, ne mijenja pelene i ne bude noćnih buđenja. Cijelu trudnoću Goran nije napuštao, ispunjavao je sve njene kapriće. Kad je napokon došao trenutak, odvezao ju je u porodiljnicu. Kada se na svijet pojavila zdrava mala djevojčica, Goran je zadahnuo od olakšanja.
Zadovoljan i sretan otac, vratio se kući da se odmori. Sutradan je opet došao u bolnicu da pogleda Zrinku i bebu, a medicinska sestra mu je iznenada rekla:
Vaše supruga nije ovdje.
Ne može biti!, uzviknuo je Goran. Možda je negdje otišla, tražite je!
Ne, otišla je, ovdje je poruka, pružila je sestra i podigla sklopljeni papir. Goran ga je otvorio i bledio čitajući tri kratka retka: **Ne traži me.**
Zrinka se nije javljala ni u uredu ni kod kuće, nije odgovarala na pozive, promijenila je broj mobitela. Tek nakon pola mjeseca nazvala je Gorana:
Sakupi moje stvari, moj Arno će ih doći uzeti. Podnes razvod sam, ja više ne dolazim.
Ni o kćeri se nije razgovaralo nije joj trebala, a Goran je postao i otac i majka. Srećom, njegova majka je živjela blizu i pomogla mu sa djevojčicom.
***
U međuvremenu, Sanja je radila učiteljicu u osnovnoj školi u Rijeci. Jednog dana je dobila poziv iz škole:
Molimo vas da dođete odmah, vaš sin Danilo je napravio problem.
Sanja je zgrabila torbu, izvukla se s posla i potrčala prema školi.
Što je Danilo mogao učiniti? On mi je uvijek bio miran, uravnotežen. razmišljala je uzbuđeno.
Danilo, koji je upravo krenuo u drugi razred, rođen je suprotno od očekivanja liječnika. Njezin suprug Igor, prije vjenčanja, otvoreno je priznao da ne može imati djecu i dao joj je potvrdu. To je bio njegov treći brak.
Možda su liječnici pogriješili, postoji neka šansa, razmišljala je Sanja i odlučila se udati za Igora jer ga je voljela, nadajući se da će, ako ne dobiju vlastito dijete, usvojiti iz djetinjca.
Igor je u prvom braku ostao samo šest mjeseci i otišao optužujući Sanju na zabave; druga žena ga je prisilila na pretrage, nakon čega je otišla. Sanja je ipak željela biti majka, pa je Igor iskreno priznao sve.
Ipak, Sanja je zatrudnjela. Kad je doznala da je osam tjedana trudna, sletjela je u bolnicu s potvrdom i uzbuđenjem:
Igoru, imamo radost, pogledaj! Imat ćemo dijete, rekla sam da liječnici mogu pogriješiti!
Igor je reagirao hladno:
Radost? Zašto bi se radovao? Jeste li mi nasljedili dijete?
Nekoliko kasnije, po večeri, rekao je:
U redu, obitelj treba dijete, čak i ako nije moje.
Sanja je šutjela i više ga nije nagovarala. Kad je rodila sina Danila, bila je olakšana. Dječak je izgledao jako slično Igoru, ali on to nije primjećivao. U prvim mjesecima je otac tiho promatrao, a zatim je opet našao izgovor za svađa.
Što, rekla si da je moj sin? Što s tim alimanma? Neka plaća tko ga je rodio! vikao je Igor.
Sanja je plakala, molila ga, ali sukobi su se ponavljali. Danilo je rastao svjedočeći tim svađama. Igor je jednom rekao sinu:
Idi kod oca, neka te hrani i odijeva.
Sanja je napravila test koji je potvrdio da je Igor otac Danila, ali on je opet podigao glas:
Mislila si da ću ti vjerovati? Pokušala si sve, ali ne pomiče me.
Sanja je uzela Danila i otišla kmajci. Kasnije je unajmila sobu na suprotnoj strani grada, ali ga je Igor uspješno pronašao. Sanja je podnijela razvod, preselila se u drugi grad, radila i podigla sina. Nakon što je sve stabiliziralo, Danilo je napredovao u drugom razredu i sve je bilo u redu sve dok nije zazvonio telefon iz škole.
Kad je Sanja dotrčala do škole, vidjela je Danila i Almu ispred učionice direktora, uz njihovog učitelja i dječju prijateljicu. Alma je bila odličnica, a Danilo je imao trag na obrazu, a Alma ga je gledala prezirno.
Dobar dan, rekla je Alma, a tada je prišla i učiteljica Marija.
Evo nas, rekla je Marija. Danilo je napravio ovu nevolju, gurnuo Almu
Alma je uzviknula:
Mama, nisam ja kriva, ona je prva započela. Rekla si da ne smijemo vrijeđati djevojčice, ali ona mi je rekla da sam dijete bez oca i onda mi je udarila po obrazu.
Danilo je pogledao majku ravno u oči.
Tata, ja nisam kriva, spustila je pogled Alma.
Alma, prestani, reče otac.
Danilo, moraš se ispričati Almi.
Alma, i ti si kriva.
Djeca su stajala jedna nasuprot druge, spremna za daljnju raspravu. Marija je predložila:
Roditelji, možda vi sami odlučite tko je u pravu.
Odlučit ćemo, istovjetno su odgovorili Sanja i Goran, pogledavši se i nasmijali.
Ja sam Goran, otac Alme.
Ja sam Sanja, majka Danila.
Almo, oprosti mi, prvi je progovorio Danilo, gledajući je ponizno.
I ti meni oprosti, dotaknula je Alma Danilovu ruku.
Evo nas, super smo, rekoše roditelji i opet se nasmiješili, a djeca su se također nasmijala.
Što kažete na pizzu? upita je Goran.
Mama, idemo! uzvikne Alma.
Alma, s ozbiljnim pogledom, prokomentira:
Nemojte misliti da smo se samo pretvarali, stvarno smo se pomirili, zar ne, Danilo?
Da, vjerujemo, potvrdi Danilova majka. Shvatili smo da je to samo nesporazum.
Djeca su bila sretna, jedući pizzu i smijući se. Danilo je Almi rekao:
Ako te netko vrijeđa, reci mi, a ja ću ti pomoći.
Roditelji su se nisu previše zadržavali na tome njihova djeca su već postala prijatelji. Počeli su ići u kino, šetati po parku, posjećivati jedni druge. Djeca su primijetila da im roditelji više brinu jedno o drugome i radovali se tome.
Vremena je prolazilo. Goran i Sanja često su se smijali pričajući o svom prvom susretu i kako su se djeca posvađala.
Nisu imali puno sreće
Sanja je čekala rođenje još jednog sina, a Danilo i Alma su smišljali ime za mlađeg brata. Nazvali su ga Bogdan.
Ako ti se priča svidjela, javi komentar i lajkaj to nas motivira da pišemo dalje!
