Ozbiljan zvučni zvono probijao je tišinu hodnika i najavljuje da je netko stigao. Ljubica, izbacivši kuhinjsku pregaču, obrisala je ruke i otprljalo otvorila vrata. Na pragu su stajale njezina kćerka Jelka i mladić koji joj je bio pratnja. Ljubica je pustila da uđu.
Bok, mamo, usrdno je Jelka poljubila majku po obrazu. Upoznaj Gašpara, on će s nama živjeti.
Dobar dan, nasmiješio se mladić.
A ja sam teta Ljubica, ispravila je Jelka.
Lidija Vlatka, dopunila je majka, dok je nosila pregaču sve do kuhinje.
Mamo, što imamo za večeru?
Grahov pire i kobasice.
Ja ne jedem grahov pire, odvratio je Gašpar, skinuo se iz cipela i uputio u spavaću sobu.
Mamo, Gašpar ne jede grah, uzviknula je Jelka velikim očima.
Gašpar se bacio na kauč, bacivši ruksak na pod.
Ovo je zapravo moja soba, rekla je Ljubica, pokušavajući ga izvući.
Jelka, idemo, pokazat ću ti gdje ćemo spavati, vrištala je kćerka.
Meni je ovdje dobro, mrmljao je Gašpar ustajući s kauča.
Mamo, izmisli što da ga nahranim.
Ne znam, ostalo nam je samo pola paketa kobasica, odmaškala je Ljubica.
U redu, s malo senfa, kečapa i kruha, odgovorio je Gašpar.
Ugodno, jedva je Ljubica uspjela reći dok je puštala krumpir u tavu.
Nakon što je postavila grahov pire, na tanjur je bacila dvije pržene kobasice, pomaknula salatu i počela uživati u večeri.
Mamo, zašto jedeš sama? ušla je Jelka u kuhinju.
Došla sam s posla i gladna sam, odgovorila je Ljubica žvaćući kobasicu. Ako netko želi jesti, najprije si posluži ili pripremi.
I još jedno pitanje zašto Gašpar mora živjeti s nama?
Kao što kažeš on je moj muž.
Ljubica je jedva izbjegla gušenje.
Muž? Kako to?
Tako je. Tvoja kći je već odrasla, a ja sam već devetnaest godina u braku.
Ni na svadbu nas niste pozvali.
Nije bila svadba, samo smo se vjenčali. Sada smo muž i žena i moramo živjeti zajedno, rekla je Jelka, gledajući majku koja je i dalje žvačala kobasicu.
Čestitam vam, reče Ljubica. Zašto bez svadbe?
Ako imate novca za svadbu, možete nam ga dati, mi ćemo ga potrošiti.
A zašto baš kod nas?
Zbog jednosobnog stana četvero nas u njemu.
Niste li razmišljali o najmu?
Zašto bismo iznajmljivali ako imamo moju sobu? iznenadila se Jelka.
Jasno.
Donijet ću li vam nešto za jesti? pitala je Jelka.
Ladica s pireom na štednjaku, kobasice u tavi. Ako malo, u frižideru je još pola paketa. Uzimate, poslužite se.
Mamo, dobila si ZJENCE, izrekla je Jelka naglašavajući zadnju riječ.
I što? Moram izvesti ritualni ples zbog toga? Došla sam s posla, umorna sam, bez tih glupih šouova. Ruke i noge imate, sami se poslužite.
Zato i ne vjenčana! nasmijala se Jelka, vrativši se u svoju sobu i zatvorila vrata. Ljubica je dovršila večeru, oprala suđe, obrisala stol i otišla se presvući. Uzela je torbu i uputila u fitness centar bila je slobodna žena koja nekoliko večeri tjedno provodi u teretani i bazenu.
Blizu deset sati vratila se kući. U kuhinji je dočekao potpuni nered, najvjerojatnije netko je pokušao kuhati. Poklopac lonca s pireom nestao je, pa je jelo isušilo i puklo. Pakiranje kobasica ležalo je po stolu, uz ispucali kruh bez vrećice. Tava je izgorjela, a njen neljepljivi premaz netko je razbio vilicom. Sudoper je bio prepun posuđa, a pod je krstao slatkičava mrlja. Cijeli stan je puhao cigaretnim mirisom.
Ma, ovo je nešto novo. Jelka nikad ne bi dopustila ovako, pomislila je Ljubica. Otvorila je vrata prema sobi kćeri mladi par pio je vino i pušio.
Jelka, očisti sve u kuhinji. Sutra kupi novu tavu, naredila je majka i vratila se u svoju sobu, ne zatvarajući vrata. Jelka se podigla s mjesta i jurila za njom.
Zašto mi moramo čistiti? Gdje ću uzeti novac za tavu? Ne radim, učim. Ti se brineš za suđe?
Jelko, pravila ovog doma su jasna: poješ očisti, zaprljaš očisti, slomi kupi novi. Svaki od nas brine o svom.
Ne želiš da ostanemo ovdje, izrekla je kćer.
Ne, odgovorila je Ljubica mirno.
Nije joj bilo želje raspravljati s kćerkom, a do tada nikad nije bila takva s Jelkom.
Ali ja imam i svoj dio.
Ne, stan je moj cijeli, zaslužio sam ga, kupio ga. Ti si samo upisana.
Ne trebaš rješavati moje probleme.
Živimo po tvojim pravilima cijeli život. Sada sam se udala i ne smiješ mi govoriti što da radim, uzviknula je Jelka. I starija si, ustupi nam stan.
Dajem ti cijeli hodnik u zgradi, mjesto na klupi. A ti? Noćas sam sama ili s mužem? On neće ovdje živjeti, oštro je odgovorila Ljubica.
Da se smiriš! Gašpar, pakiramo se i odlazimo, vika Jelka, počevši pakirati stvari.
Pet minuta kasnije u sobu je ušuljao novopečeni zet.
Ma, mama, smiri se i sve će biti kao i prije, uzviknuo je, držeći se za bokove od alkohola. Mi s Jelkom nećemo nikuda izbaciti noću. Ako se budeš dobro ponašala, možemo i ljubavno se družiti u tišini.
Koja sam ti ja, mama? uzviknula je Ljubica. Mama i tata su ti ostali kod kuće, idi tamo, a novu suprugu ne zaboravi ponijeti.
Sad ćemo ti pokazati, podigao je pušku, ali je zrakom udario u nos teškoj tete.
Ljubica je čvrsto stisnula muškarčevu šaku obrijanim noktima, sve snage u njima.
Aaa, otkači od mene, luđak! vrištala je.
Mamo, što radiš? vika Jelka, pokušavajući odvojiti majku od gašenog.
Ljubica je odbacila kćer i udarila Gašpara koljenom u preponu, potom mu podigla lakt na vrat.
Zabilježit ću napad, vrištao je on, podnijeti ću tužbu.
Čekaj, zovem policiju da sve zabilježi, rekla je Ljubica.
Mladi par je pobjegao iz uglađene dvosobne stanice.
Više nisi moja majka! vika Jelka, nikada nećeš vidjeti unuke.
Kakva tragedija, ironično je odgovorila Ljubica. Bar ću živjeti po svom. Pogledala je svoje ruke nokti su joj bili slomljeni.
Samo gubitci od vas, promrmljala je Ljubica.
Nakon njihovog odlaska oprala je kuhinju, bacila ostatke pirea i prokletu tavu, te zamijenila brave u stanu. Tri mjeseca kasnije, dok je bila na poslu, dočekala je kćer. Jelka je bila izblijedjela, obraze joj su se udubile, izgledala je nesretno.
Mamo, što imamo za večeru? upitala je.
Ne znam, još nisam smislila. Što ti želiš? odgovorila je Ljubica.
Piletinu s rižom, progutala je Jelka, i štrudlu.
Onda idemo po piletinu, rekla je žena. Štrudlu pripremi sama.
Jelka nije ništa više pitala, a Gašpar se više nikad nije pojavio u njihovom životu.
/Autor Eva Potapova/.
