Tko je zvao? Već je gotovo ponoć iznenađeno upitao Luka svoju ženu.
Aaa Da, to je šef nesigurnim glasom odgovorila Mirna. Hitno moram ići na važnu poslovnu konferenciju.
Zašto baš u ponoć moraš obavijestiti? I što je to za konferenciju? Jesi li sigurna da je neophodna?
Nažalost, da. To je jedan od najvećih događaja u našoj struci, ne mogu ga propustiti. Bit će vodećih stručnjaka, najnoviji projekti
Ali tek prošlog mjeseca bila si na sajmu u Zagrebu. Nemaš li još koga tko bi išao umjesto tebe?
I meni ne želi ići, ali znaš koliko je to važno za moju karijeru. Samo dva tjedna, Luka, razumiješ?
Dobro, ako je stvarno nužno namršti se Luka. Samo mi je sve teže navikavati se na samoću i to mi se ne sviđa. Jako ću ti nedostajati.
I meni, dragi. Što prije odem, to prije se vratim. A nakon toga ćemo otići negdje sami, baš nas dvoje! pritisnula se uz njega Mirna.
Učinit ću sve da izdržim te dvije sedmice.
Dva dana kasnije Luka pomogao je ženi da spakuje kofer u taksi.
Spremna sam, volim te, ne brini! rekla je, sjela u auto.
U kolima Mirna izvadila je telefon i otvorila poznati kontakt.
Krenula sam iz kuće. Za trenutačno sam na aerodromu napisana je poruka.
Super, čekat ću te u našem hotelu. Jedva čekam da se ponovno zagrlimo, nedostajao sam ti! stigao je odgovor s raznim zavodljivim emotikonima.
Mirna se nestašno nasmijala i pogledala svoj vjenčani prsten. Još jednom je lagala mužu, ali nije žalila. Luka je bio dobar čovjek, ali s njim joj je bilo dosadno. A s Marijem Samo pomisao na njega slatko je drhtala u dnu njezine želudca.
Par tjedana pod žarkim suncem, tirkiznim Jadranom i svjetlucavim noćima s ljubavnikom to je bilo ono što joj je sada trebalo. Konferencija je bila tek izgovor da Luka ne sumnja u ništa. Mirna je znala da je nemoralno, ali njen razum je bio nemoćan pred onim što je čekalo.
Otok je izgledao poput pravog raja. Mirna je ležala na plaži, gledala kako tirkizna voda blista, uživala u savršenom ambijentu uz Marija. On je upravo izašao iz vode, mišići mu su se sjajili pod suncem, mokro tijelo je podizalo njenu strast. Željela je zgrabiti ga za ruku i odvesti nazad u sobu, gdje bi proveli nezaboravne trenutke.
Tuga se nadvila nad Mirnom. Bilo je to posljednje ljeto njihovog bijega. Mužu je rekla da ide na veliku konferenciju, a ujedno i da će se odmoriti. To je bila i jedina istina koju je tek počela razmatrati.
Naravno, nije planirala odmah razvod, sve dok ne pripremi savršenu pistu za slijetanje i dok ne bude 100% sigurna da ima mjesto gdje može ostaviti kofer.
Marijo, misliš li da ćemo se Luka i ja lijepo razići? upitala je.
Mišićav muškarac s širokim ramenima sjeo je na ležaljku, namotao vlažan ručnik oko ramena i milovao joj koljeno grubom, čvrstom rukom, zatim se naslonio na naslone, ostavljajući dlan na njoj.
Mislim da će sve biti u redu. Trebaš sve pripremiti unaprijed i bolje je da nađeš odvjetnika, nego da sama pokušavaš sve riješiti u nadi da će sve završiti dobro.
Mirna nije voljela njegovu sumnju u svoj plan. Nadala se da će, kad se razvede, doći kod njega i da će prve dvije sedmice biti nepomični jedno drugome, uživajući u dugoočekivanom srećnom trenutku.
Te večeri otišli su u restoran da obilježe posljednji dan prekrasnog odmora na otocima. Mirna je popila čašu vina i predivno se mazila s Marijem, ali misli su joj neprestano lutale kmužu, s kojim je trebao uslijediti ozbiljan razgovor.
U Mirninim očima Luka je bio zaljubljeni ludak, pravi mamčin sin i mekani jastuk koji ne vidi da mu žena naslanja rogove bez i trunke krivnje. Samo razvod koji se nadvijao mogao je postati katastrofa. Kad bi se u to ubacila i njegovova majka, postoji velika šansa da bi sudovi vječno otklizali.
U redu, uskoro ću se razvesti, preseliti kod tebe i bit ćemo sretni izrekla je, podižući čašu.
Eee, nema, takav dogovor nismo imali! uzviknuo je Marijo.
Mirna se iznenada zamrznula i sjetila se da zaista nisu razgovarali o tome. Zadrhtala je kao da ju je oborio ledeni tuš.
Ne poričem, odmorili smo se sjajno, sve je u redu, ali preseljenje neće biti. Imam ženu, dvoje djece, nisam ti rekao? nastavio je Marijo.
Mirna je polako klimnula glavom, promatrajući svaki njegov pokret, u kojeg se tijekom odmora upijala do posljednjeg dišetka.
Želiš se razvesti od muža? Razvedi se, to nije moj problem. Ali ja ne namjeravam rušiti obitelj, sve mi je u redu.
Mirna nije mogla izgovoriti ni riječ nakon tog monologa. Provela je večeru u tišini, a sljedećeg jutra zajedno su krenuli prema aerodromu.
Mirno, ne dramatičari. Nismo se ništa obvezali, samo smo otišli na zajednički odmor, to je sve. Osim toga, moja žena uskoro rađa treće dijete i naši susreti završavaju. Ne želim riskirati, moram biti uzorni obiteljski čovjek.
Aha, suho je odgovorila ona, želeći ga odrezati od onih iluzija koje joj je dao.
Ali Marijo je bio u pravu: ništa mu nije obećao. Sve te lijepe slike koje je slala u glavu bile su plod samo njene mašte i želje da ostane s tim čovjekom.
Cijeli let Mirna je sjedila u potpunoj tišini, čula je kako joj srce grguće u prsima. To je bila najjača razočarenost koju je ikada osjetila, doslovno je prevrnula svijet naopako.
Jesi li siguran da se ne želiš razvesti? pitao je Marijo.
Mirno, nijedan normalan muškarac se ne zauvijek susreće s ljubavnicom, razumiješ? Ako varaš muža, onda ćeš i mene prevariti. Moja radost je bespotrebna. S mojom ženom sve je u redu, imamo djecu, uskoro će se roditi djevojčica, ne trebam te stalno. Ali takav je život, moja djevojko cinično je izgovorio.
Pogurio je pšeničnu kosu oko uha, a zatim je poljubio u čelo. Obično je Mirna zadrhtavala od njegovih poljubaca, ali sad je željela da osjeti bol koju je ona nosila. Avion je sletio, ljudi su izlazili iz kabine.
Dobro, Mirno, čujemo se kasnije.
Ne, odgovorila je, ne gledajući ga u oči.
Što se nadala da će se razljutiti i pojuriti za njom, Marijo je samo slegnuo ramenima, bio je mučan. Nazvao je taksi za sebe i za nju. Automobili su se razišli na raskrižju prema gradu.
Mirna je osjetila suze razočaranja kako joj zagrizu dušu. Sve te predivne snove o budućnosti sada su bile besmislene. Morala je vratiti se kući, pomiriti se s mužem, pokušati obnoviti ono što je bilo. Ne mogla je ostati sama.
Nije znala živjeti sama i nije namjeravala učiti. Cijeli život je prešla s jedne veze na drugu, a prije toga je živjela s roditeljima. Samoća joj je značila nevoljenost i odbacivanje.
To je bio divan put koji će pamtiti cijeli život, ali morala je podići glavu, vratiti se obitelji i zaustaviti sve te prijevare koje nisu imale smisla. Svaki muškarac koji se pojavio bio je samo privremena opcija, ne pružajući joj nadu za budućnost. Biti sama bilo je strašno.
Auto se zaustavio pred ulazom. Mirna je izašla, uzela kofer i nosila ga prema stepenicama. Trebalo je sve razgovarati s Lukom, otići zajedno kod psihologa, provesti neko vrijeme daleko od svakodnevnih briga. Možda će opet probuditi ljubav koju je nekada imala.
Stigla je do vrata, ubacila ključ u bravu, dva puta ga okrenula i povukla vrata na sebe. Zvukovi koji su se razlili poput munje odjeknuli su u njenoj glavi.
Zašto si tako rano kod kuće? iz spavaće sobe zazvonio je preplašeni muž.
Mirna ga je odgnula, ušla u spavaću sobu bez da je skinula cipele i ugledala na krevetu djevojku koja se prekrivala prekrivačem. Po pravilima žanra, trebala je zastati, zakloniti lice i pobjeći u kuhinju. Ali Mirna nije bila skromna. Bez ijednog trenutka razmišljanja, oborila je djevojku s kreveta, nastala je borba tijekom koje je Luka jedva uspijevao je odgurnuti.
Mirna, kao divlja vatra, pokušavala je izbjeći okove koje je muž stavio oko nje, držeći se obje ruke.
Kako si se usudio? Radim, a ti dovodiš nepoznatu kući? Mrzim oboje! Pusti me, odmah ću ti učiniti što god! vrištala je.
Djevojka s uplašenim očima, hvatajući odjeću, bježala je prema hodniku, povlačeći haljinu i trčeći što je brže mogla, dok je Luka pokušavao ponovno zgrabiti.
Luka je pustio Mirnu tek kad je osjetio da je slaba u njegovim rukama. I dalje je bio spreman da je snažno povuče nazad, ako se odluči podići i juri djevojku koja je već bila daleko.
Mislila sam da ćeš me čekati, da ćemo zajedno proslaviti moj dolazak, a ti doneseš kući nepoznatu? Mislila si da ćeš me lako zamijeniti? vrištala je, ali glas joj je slabio.
Znam da nisi išla na posao, nego na odmor s Marijem izjavila je Luka. I dok si dvije sedmice plivala s njim uz Jadran, ja sam ti pripremio iznenađenje.
Njegove riječi zvučale su hladno i nepomirljivo. Mirna je pogledala u njegove oči, nadajući se da će doći s nekim opravdanjem, da neće morati oprostiti. Polako je ustala, bacio torbu u kofer i, bez riječi, napustila stan, ne želeći više ostati.
Sat vremena kasnije Mirna je klanjala suze na koljenima svoje prijateljice Ane, polažući ružičastu haljinu vlažnim suzama. Anja je milovala njenu glavu, smirivala je i ponavljala da svaka obitelj ima teške trenutke, a prava ljubav je najprije sposobnost da se dopire do drugoga i oprosti.
Mirna nije mogla zamisliti kako opraštati prevaru. To joj je bilo nešto nemoguće. Cijeli svoj život, od tinejdžerskih dana, zaklevala se da nikad ne može oprostiti nevjeru. Čak i sada, na koljenima kod prijateljice, to je izgledalo kao apsurdna misao.
Sutra je pomisao na oprost više ne bila neprirodna. Oboje su postupili loše jedno prema drugome. Jesu li oni još oni koji su se nekad beskrupulozno voljeli i htjeli biti zajedno po svaku cijenu?
Što kažeš?
Idem sutra kod njega. Razgovarat ćemo i odlučiti što dalje rekla je Mirna, dajući sebi još jedan dan razmišljanja.
Dobro, nema potrebe da patite mjesece u suzama. Sada se oboje razbuktali. Sada znate koliko je opasno izgubiti obitelj. Pomirite se, nadam se da ćete me pozvati na krštenje, i vidjet ćete! nasmijala se Anja.
Mirna joj nije vjerovala; ne mogla je predvidjeti Lukin odgovor. Ako je on odlučio na prevaru, ljubavi među njima nije mogla biti. Kako obnoviti obitelj kad im dvoje ne osjećaju ljubav? Ali toliko su se navikli na svakodnevne navike jednog drugog da su mogli naći snagu da pređu bol.
Sljedeći dan djevojka je otišla do Luke, ponavljajući u glavi iste rečenice koje je htjela izgovoriti. Strah da će je izbaciti iz stana prije nego što progovori bila je velika.
Mirna je zakucala na vrata. Stajala je u hodniku, prebacivala se s noge na nogu poput nesigurnog tinejdžera. Luka je otvorio vrata i pustio je unutra, gdje je stavio čajnik i pružio da se odmori.
Željela je vratiti se u stan u svom starom položaju dolaziti kući s posla, pripremati večeru, uživati u prekrasnim trenucima s čovjekom koji vjerojatno ne želi dijeliti život s njom.
Dobro sam razmislio i odlučio da moramo pokušati ponovno. Oboje smo povrijedili jedno drugo, ali mislim da imamo dobar potencijal izgraditi stvarno čvrste dugoročne odnose.
Njegove riječi su je ostavile bez daha. Najviše se nadao da će mu se povući na susret. Luka se naslonio na stol, uzeo joj tanke dlanove u svoje grube ruke.
Znaš što, opraštimo jedno drugom i zaboravimo sve zauvijek? Pokušajmo vratiti sve kao prije. Znam da nisam bio savršen muž, ali sada želim sve popraviti. Dajmo djeci još jedno ime, kupimo veći stan i živimo zajedno. I nikad više nećemo učiniti nešto takvo rekao je.
Mirna je htjela nešto reći, ali snage nije imala. Plačući je srušila se na njega.
Njihova veza postala je jača usprkos monstruoznom iskušenju koje su si sami zadali. Mirna nije znala koliko će još trajati nakon svega. Ali je vjerovala da će im obojici ostati dovoljno snage da održe osjećaje godinama. Trudili su se razgovarati, planirati zajedničku budućnost. Nijedan od njih više nijeNijedan od njih više nije dopustio da se prošlost ponovi, a ljubav je pronašla svoj novi put.
