Što to kažeš? Već deset godina smo u braku! Koja ljubavnica? Dosta mi je i tebe!
Matea nije mogla smiriti se. Osjećala je pod kožom da joj muž nešto skriva. Strah od neizvjesnosti joj je stalno škripio po glavi, pa je jednog dana skupila hrabrosti i odlučila otvoreno razgovarati s njim.
Pitala je: Je li istina ili laž?, ali je Ivan jedino odgovorio:
Što to kažeš? Već deset godina smo u braku! Koja ljubavnica? Dosta mi je i tebe!
Činilo se da govori iskreno, kao da je srce na dlanu. Matea ne primjećuje ni smiješak ni riječi ni pogled, ali nešto joj i dalje nije bilo jasno.
Nije bila ona koja se predaje sudbini, pa je odlučila otkopati istinu, ali kako?
Čitajući savjete na internetu, najprije je odlučila provjeriti Ivanov mobitel. Nije našla ništa posebno samo prazne priče s nekim bivšim školskim kolegicama, što je, naravno, ne uznemiravalo. Ma što se brinuti!, smijala se.
Ivan nikad nije postavljao lozinku na telefon, pa nije imao što sakrivati. Nijedna tajna poruka, nijedna skrivena konverzacija bio je kao anđeo u tijelu.
Ponekad je Matea pomislila da je sve u glavi, ali svaki put kad bi Ivan kasnio s posla, osjećala je da nešto nije u redu.
Prijateljica joj stalno govorila:
To su samo tvoje sumnje! Ivan te voli i nikada te ne bi prevario! Svojim sumnjama sve samo pogoršavaš!
Matea je tih savjeta zanemarivala. Duboko u sebi znala je da nešto ne štima, a dijeliti muža s drugom ženom nije joj bila opcija.
Jednog dana je odlučila provjeriti ga u uredu, da vidi li je li on zaista radni vrabac ili pak lovac na žene. Kad je ugledala Ivana kako dolazi, on se naljutilo. Sramota mi je pred kolegama, vikao je. Kasnije se ispričao, a Ivan je brzo oprostio.
Svakako, sve je izgledalo uredno: kuća puna, dvoje djece odrastaju, život juri. Ali Matea je vješto pronalazila petu točku za avanture.
Kao što kažu tko traži, nađe! Samo što joj još nije išlo.
Matea je brinula kao i mnoge trideseteročne žene koje ne žele ostati same s dvoje djece. Izvan njezinih očiju bila je spokojna, ali unutra je vrtjela oluja.
Niti jedne sitne promjene na Ivanovom kaputu, nijedan miris stranog parfema, nijedan novi stil ili način života a ona je svejedno osjećala da nešto nije u redu.
Da nije bio slučaj, Matea vjerojatno nikad ne bi otkrila istinu. Ili je to bila izmišljotina, ili stvarnost? Da vidimo.
Kad je mlađi sin pošao u prvi razred, Matea je odlučila naučiti voziti. Upisala se u autoškolu, pohađala satove navečer nakon posla. Za tri mjeseca položila je ispit i dobila vozačku dozvolu.
Ivan je bio toliko ponosan da joj je kupio automobil. Mali, ali ipak automobil.
Matea je bila sitna i niska, što je olakšavalo parkiranje. Ivan, iako nije priznao, kupio je auto samo da njegova “Audi” ne zove Mateu da se vozi. Smatrao je da je još prerano za nju da zažmiri, da najprije stekne iskustvo tako mu je i rek’o.
Jednog nedjeljnog jutra Matea se probudila ranije od obično i odlučila obitelji pripremiti omiljeni pita od patlidžana i piletine. Ustalo je, ali brašno je zaboravila.
Vani je bilo mrzlo, snijeg je prekrivao ceste, ali već je zimi naučila voziti. Željela je brzo svratiti do trgovine. Otišla je do auta, ali se nije upalio. Vratila se kući dok svi još spavaju, tiho šuljala se po kući, ne probuđujući nikoga.
Hodati po snijegu joj nije privlačilo, pa je odlučila zgrabiti Ivanov automobil bez dozvole. Koja je šteta, samo par kilometara, pomislila je. On nikad neće ni primijetiti.
Ustvari, Matea je uzevši ključ od njegove Audija, opet izašla na ulicu. Dok se auto zagrijavao, odlučila je obrisati prozore. Zaronila je u pretinac, jer je znala da tamo muž drži maramice. Rukom je nešto zahvatila, pa je na pod ispustila.
Podigla je bio je to telefon, ali čiji?
Kod Ivana tog modela nikad nije vidjela. Znao je njegov telefon, a ovaj nije bio njegov. Prvo su joj zamislile loše misli možda ga je Ivan slučajno uzeo, kako on stalno kaže ali pritisnula je dugme i uključila ga.
Prva poruka bila je od neke Oksane:
Ljubavi moja, toliko mi nedostaješ! Dođi brže! Čekam te!
Matea je zadrhtala od iznenađenja. Nije bilo lozinke, pa je počela čitati dopisivanje. Auto se još zagrijavao, a ona je čitala.
Dopisivanje je bilo dugo gotovo cijeli život.
Ispostavilo se da Ivan radi do pet sati, a kući dolazi tek oko sedme. Matea nikada ne bi pomislila provjeriti kada završava s poslom.
Skoro svaki dan najprije provodi sat vremena s nepoznatom Oksanom, a onda se vraća kući kao da se ništa nije dogodilo. Piše joj riječi koje njegova žena nikada nije čula.
Na fotografiji je starija žena, četrdeset nešto godina. Zašto mu je ona bitna?
Matea se bijesno uzburkala.
Upravo je bila spremna napustiti auto i vratiti se kući kad je ugledala Ivana kako izlazi iz ulaza.
Ostavila je bilješku da je otišla u trgovinu. On je, vjerojatno, iskoristio priliku i poslao još jednu poruku svojoj Oksani.
Matea se sjetila da Ivan često večeri spušta do auta zaboravi novčanik, nešto još. Skoro svake noći izlazi, ali se brzo vraća, pa ništa nije sumnjala.
Ivan primijeti svoju ženu iza volana i juri prema njoj.
Tko ti je to dao dozvolu? Nismo se tako dogovorili!
Matea ga je vidjela i još više se razljutila.
Zagrlila je volan, prebacila na retrograd i naglo pritisnula gas. Auto je škripao, zabio se u ogradu. Matei je bar malo olakšanje.
Izašla je iz auta, gledajući iznenađenog muža. Vrištala je:
Idi kod svoje! Vidjet ćemo koliko ti je potreban bez kuće i auta! Odlazi! Da ti oči ne vide moj put!
Kao potvrdu, bacila je ključeve od njegovog Audija u gurnuti hrpnište i krenula kući.
Djeca su se već probudila, zbunjena, ne znajući što se dogodilo. Nakon nekoliko minuta pokušao je Ivan ući, ali Matea je vrata zaključala i ne pustila ga.
Idi kod svoje! Zaboravi ovu uličicu! klicala je po cijeloj kući.
Ivan, u papučama, pidžami i jakni, krenuo je prema Oksaninoj kući. Mislio je da će je zatekne, zagrijati, ali nije.
Oksana je otvorila vrata, a iz stana se čuo muški glas:
Dragi, jesi li uskoro? Čekam te!
Ivan je dolazio kod Oksane samo radnim danima, a vikendom nikad. Ispostavilo se da i ona ima dva ljubavnika. Zašto bi se smatrala praznom vikendom?
Oksana ga je samo pogledala krivim očima i zatvorila vrata.
Ivan je, razočaran, krenuo do svoje majke. Živjela je samo dva ulice dalje.
Marija Pavlović ga je, čim ga ugleda, sve shvatila. Uhvatila ga, ugrijala, nahranila i poslušala njegovu priču o lošoj ženi koja ga je izbacila iz kuće. Savjetovala ga:
Ne brini, sine! Tko bi znao da će te tvoja Matea iznenaditi? Na tvom kraju će biti i dalje sve u redu! Imaš samo trideset i pet godina! Još ćeš naći pravu ljubav, ne sumnjaj!
Ivan je ostao kod majke, odlučio da započne iznova. Bio je zadovoljan što je slobodan, sve dok Matea nije podnijela zahtjev za alimentaciju. Tek tada je shvatio da novi život nije tako jednostavan. Bar majka ga nije napustila, pa nije potpuno nestao.
Za sve nove zanimljive priče, pretplatite se na našu stranicu! Ostavite svoje misli i osjećaje u komentarima, podržite nas lajkovima.
