Baš ste iskrena, Gorana Mikulić! Mislim, djeca su prošle godine cijelo ljeto radila na vrtu, cijelu godinu smo mi kočijašili po vašoj vikendici da je dovedemo u red, a sad će se Ljubičina djeca uživati u svim tim novitetima dok naša ostaju kod kuće? Baš ste poštena! iskočila je Marija.
Pa, rekla sam da je to za djecu, ali nisam rekla da je samo za vašu djecu! Misliš li da nemam drugih unuka? Prvo su vaše bebe odmarale, sad je Ljubica na redu, ali iskreno, svejedno!
Baš ste iskrena, Gorana Mikulić. Naime, naše djeca su prošle godine radila na travnjaku, cijelu godinu smo mi kočijašili po vašoj vikendici, a sad Ljubičini klinci uživaju u svim tim udobnostima dok naše ostaju kod kuće? Baš ste poštena! uzviknula je Marija.
Pa, sljedeće godine donesite svoje. Vikendica se ne može nikamo odvesti. Mi smo ipak jedna obitelj! Ponekad mi vi pomažete, ponekad Ljubica. Na kraju, to je moja vikendica, kako ja hoću upravljati njome!
Aha! Pijesak je Ljubica donijela za pijesak u igralište sve to vrijeme. Pravi, nenadmašan doprinos izjavila je snaha.
Gorana Mikulić, poštena je kada je sve jednako i ravnopravno. Možda biste podijelile mjesece jedan za nas, drugi za njih?
Što ti! Za ova dva mjeseca pao bih. Nije mi više toga godina da se nosim s tim gomilom, protestirala je svekrva.
A što kažete na po dva tjedna?
Ne mogu. Ljubici sam već obećala. Ona i Vjeko imaju godišnji u srpnju i žele odmor bez djece. Tako da neće proći.
Donesite ih sljedeće srijede do petka. Par dana s njima ću rado provesti, a više postaje mi previše.
Marija glasno uzdahne. Par dana uzimajući u obzir koliko su zabijali u tu vikendicu to nije ništa! Skoro kao da su nam podarili nešto, pogotovo uz sve okolnosti.
U redu, shvatila sam. Doviđenja rekla je i spustila slušalicu.
Žena se zaglavila po glavi. Što sad da radimo? Cijelu godinu djeca su živjela u nadi da će konačno otići do bake na vikendicu, igrati se na novom igralištu, skakutati u bazenu, a sad sve će to otići drugima.
Sve je počelo slatko i nevino. Prošlog ljeta Ivan je otišao kod majke, a Marija mu je pošla. Zadnji put je bila na toj vikendici prije deset godina, kad je svećenik još živio. Zapravo, od tada se malo ništa nije promijenilo
Nekad nije bilo udobnosti, a sada vikendica podsjeća više na zapuštenu kolibu. Škripavi prozori, starinski zahod vani, grmlje do pojasa Krov se odijelio. S drveća su visile suhe grane.
Unutra nije bilo bolje. Namještaj iz komunističkog doba, izblijedjele tapete, popričice pod podom. Zrak je puhao po prašini i plijesni.
O, toliko je posla, toliko je posla klimala je glavu svekrva. Dobro, sine, započni najprije s travom i granama. Pokazat ću ti gdje treba podrezati.
Dok je Ivan čistio van, Gorana Mikulić je skuhala čaj za sebe i snahu. Najprije su pričali o školskim ocjenama, poslu, zdravlju. A zatim
Rado bih dovela unuke ovdje, ali što bi oni radili? iznenada je rekla svekrva i uzdahnula gorko. Jedino što mogu, ribati žabe uz potok i raditi po travnjaku. Ovdje nema ni udobnosti ni zabave.
Marija bacio je pogled na kuhinju. Iznenada joj se sjetilo ljetova provedenog kod bake u selu. Tada je i hranjenje kokoši bilo pravi doživljaj.
S radošću je tražila crve za djeda kad je on išao na pecanje, a tkala je vijenke od cvijeća na koje je baka stalno mrmljala.
Svugdje ove cvijeće! Nema spasa od njih! ljutila se ona.
Marija nije shvaćala zašto se baka ljuti. Lijepo cvijeće.
Tada su joj Mariji gotovo svakodnevno donosile nova otkrića. Bila je sretna kad bi uvidjela neobičnog leptira.
Plakala je kad je uhvaćena muha otkrila da je pčela i ozlijedila se. Upravo ti ljetni odmori kod bake ostali su joj u najljepšem sjećanju.
Naravno, željela bi da i njezina djeca imaju takve tople uspomene.
Čujete, možda bismo se svi zajedno zagrabili i popravili ovo mjesto? predložila je Marija. Ne odjednom, naravno, polako.
Eto! Upravo to sam htjela predložiti zatrešila je Gorana Mikulić. Umjesto da trošimo novce na neku Tursku, bolje da uložimo u svoje.
Meni je svejedno, već mi je u redu. A vašoj djeci će odmor biti. Nismo na moru, ali bar u jezeru se možemo kupati. Svake godine ću ih dovoditi kod sebe.
I tako su postupili. Do kraja ljeta nova su se pojavila prozora na vikendici. Muž je popravio ogradu, Marija je pronašla dječji namještaj.
Polovno, ali u dobrom stanju. U kolovoz su djeca provela kod Gorane Mikulić i vratila se s velikim dojmom.
Mama, hoćeš li nas opet poslati kod bake Gorane? Tako je super! Sakupljali smo puževe, lovili skakavce, čak smo vidjeli mišu! I bogomila! uzbuđeno je govorio najmlađi sin.
Naravno, pustit ću vas nasmijala se Marija. Pomoći ćemo baki, a sljedeće godine sve će biti još bolje.
Gorana Mikulić je također slušala, smijala se i kimnula glavom.
Čitavu je godinu provela u troškovima i očekivanjima. Voda je dovodila do kućice, izgradili su kupaonicu, uradili kozmetički popravak sami. Kako smo uspjeli?
Kupili su klimauređaj da izbjegnu ljetnu vrućinu. Na dvorištu su postavili altanu, pijesak u igralište i bazen.
Možda nije stalni, već na okvirnoj konstrukciji, ali djeca su bila oduševljena. Stalno su pitala kada će napokon moći do bake i isprobati sve to.
Kakvi ste vi mali junaci! radovala se Gorana Mikulić. Sad će djeca imati pravi raj.
Marija je tada pomislila da rade zajednički projekt. Da je to i svrha obitelji pomagati, ujedinjavati se i radovati zajedno.
U međuvremenu, Ljubica nije ništa krivo radila. Na svečanostima i štrajku je pažljivo slušala priče o vikendicama, a jedini put se uključila kad je zatrebao pijesak.
Sve je to Mariji i Ivanu oduzimalo dosta truda. Odrekli su se godišnjeg odmora misleći da ulažu u budućnost za djecu. A što su dobili? Dođite sljedeće godine.
Marija se nije mogla pomiriti s bijesom ni za sebe ni za djecu. Nazvala je majku da se malo smiri.
Pa, situacija je, naravno, komplicirana rekla je majka kad je poslušala. Ali Gorana nije postupila ispravno. Formalno joj se ne može ništa reći, ali je vas zbrinila. A ti si povjerovala
Svi smo povjerovali! Ivan je dolazio svaki drugi dan. Stalno me pitaju za tu vikendicu. Što ću im reći? žalila se Marija. S jedne strane, mi smo se sami zapetljali, povjerili i poduprli. S druge
S druge strane, jako ti je zavejala na uho zaključila je majka. Mogla je odmah reći da ove godine ne može primiti Sašu i Petra.
Da! Ali sad je problem drugi Što raditi? Nismo skupili dovoljno za odmor, a kod kuće će im biti dosadno.
Pa, ima i drugih opcija. Najam kućice, na primjer. Nije najjeftiniji užitak, ali s obzirom na sve što ste uložili i dalje je jeftiniji od mora.
A tko će čuvati djecu? Mi radimo, a oni su još mali da se ostave sami na nepoznatom mjestu.
Pa, ja ću ponudila je majka. I meni će koristiti svježi zrak, a vama će biti mirnije.
Marija isprva je bila skeptična, ali tjedan dana kasnije našla su mali vikendicu na rubu grada.
Mala, ali udobna, s jabukovim voćkom u dvorištu i drvenim zidovima koji još mirišu na smolu. Na verandama je stariji stol, a u dvorištu roštilj.
Još je ostajao posljednji detalj. Zajedno s mužem otišli su po bazen i ljuljaške do Gorane Mikulić.
Pa, kako je? upitala je, gledajući Ivana kako raspakuje sve ono što su izgradili. Dakle, ove godine nisam mogla primiti tvoju djecu, pa ćete i Ljubičine kids ostati bez radosti?!
Marija prekriži ruke na prsima. Vjerojatno bi netko drugi na njenom mjestu popustio, čekao godinu ili jednostavno bacio pogled na bazen, ali ne ona.
Ovu radost sam kupila najprije za svoju djecu. A neka Ljubica sama kupi radost za svoje.
Gorana je uzela dubok dah, htjela je nešto reći, ali nema riječi. Okrenula se samo da se povuče.
Sljedeći mjesec proletio je neprimjetno. Marija i muž redovito su dolazili kod svekrve i djece za vikend.
Pečili su roštilj, organizirali piknike, slušali priče djece o branju bobica u šumi. Sinovi su se veselo muljali u bazenu i ljuljali se na ljuljaškama. Zaspali su rano, umorni i sretni.
Marija, sjedeći s majkom i mužem na verandi, uhvatila se da razmišlja kako je u toj skromnoj kućici puno toplije nego u obnovljenoj vikendici svekrve. Vjerojatno jer tu nije bilo osjećaja da te koriste. Bilo je to čisto obiteljsko.
Najam se na kraju pokazao puno jeftinijim od onih ulaganja koja su napravili cijele godine. Marija više nije shvaćala zašto su se toliko pouzdali u Goranu Mikulić kad je alternativa bila tik pod nosom.
Ovo je bilo čak i bolje nego kod bake prošle godine! usklijene su djeca kad su ih roditelji odveli kući.
Marija se nasmiješila. Sada će djeca imati što ispisati u školske radove o ljetu.
Neka sada sama s Ljubicom ulaže, rekla je Marija na putu kući. A mi ćemo se snaći sami. Tako je pošteno.
Marija je gledala sve što se dogodilo kao životno iskustvo. Još uvijek je spremna učiniti sve za svoju djecu, ali sada bez slijepog povjerenja u tuđe obećanje
Što mislite o baki? Pišite svoje mišljenje u komentarima, lajkujte.
