Nedavno smo supruga Anđelina i ja dignuli stambeni kredit za stan u novogradnji na rubu Zagreba. Stan je bio potpuno nov, još miriše na svježu boju, a cijeli kvart je bio kao da je tek nikao dizalice, radnici i nova lica posvuda. Stan treba blagosloviti! Nitko ovdje nije još živio, a kako ćemo kretati u novi život bez Božje zaštite?, odmah je inzistirala moja baka Marica čim je čula za našu kupnju. Naravno, treba ga posvetiti, nemojte se igrati sa sudbinom. Treba nam sreća, veselje i blagostanje u novom domu, podržala je i mama Mirjana, ozbiljna kao uvijek.
Iako smo se u početku dvoumili, pod pritiskom obitelji popustili smo i dogovorili blagoslov stana. To je stvarno nužno, rekla je baka odlučno. Stigao je dan blagoslova; točno na dogovorenu satnicu zazvonila su zvona portafona i na vratima se pojavio župnik fra. Vjekoslav, s pokojim sijedim u kratkoj kosi i gustoj bradi. Oko vrata mu je visio veliki križ na lančiću, u ruci je nosio kadionicu i izlizanu torbu. Svima nama je podijelio svijeće i započeo objašnjavati ritual.
Dragi moji, proglasio je župnik ozbiljnim glasom, upalite svijeće i pratite me. Svi smo bili spremni na svečani i uzvišeni trenutak. Ali, kad je otac Ivan pokušao upaliti svijeću, počeli su problemi. Dimila se, šuštala i nikako nije htjela zapaliti, koliko god da smo se trudili. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, fra Vjekoslav je brzo skupio svoje stvari i strpao ih natrag u torbu.
Bježite odavde, bježite! Ovdje sigurno nešto nije u redu, rekao je zbunjeno, glasom punim nelagode. Brzo je uzeo torbu i istrčao iz našeg stana, ostavljajući nas razrogačenih očiju i bez riječi.
Kakav neobičan pop i još čudnija svijeća, prokomentirala je Anđelina, gledajući prema svijeći koja je kod popa sad gorjela bez ikakvih problema.
Ma možda je samo imao loš dan, zato i nije išlo, našalila se mama Mirjana, pokušavajući olakšati situaciju.
Sve lijepo govori, a onda pobjegne glavom bez obzira. Vjerojatno tamo gdje ide nema interneta, sarkastično sam pomislio pokušavajući pronaći nešto smiješno u tom bizarnom susretu. Kamo da bježimo? Ionako nas na ovu adresu veže kredit idućih petnaest godina s pola kune troškova svaki mjesec, nasmiješio sam se.
Hoćemo li ostati ovdje ili ćemo tražiti drugog župnika? bakina uporna primjedba vratila nas je u stvarnost, tjerajući nas da smislimo kako dalje iz ove neočekivane situacije.
Na kraju sam shvatio koliko god planirali svaki detalj, uvijek postoji nešto izvan naše kontrole. Najvažnije je da dom činimo mi, a ne početni ritual, i da u svojim srcima pronađemo mir, bez obzira na okolnosti.
