Kćeri moja, da li da te čekam u nedjelju?, upitala sam svoju kćer. Naravno da da, odgovorila mi je.
Spremala sam se za dolazak djece i htjela sam ih dočekati sa nečim lijepim i ukusnim. Očistila sam cijeli stan u Zagrebu, sve dovela u red, postavila stol, pripremila kolače i sve što mi je preostalo bilo je čekati drage goste. Ali nitko nije došao u dogovoreno vrijeme. Počela me hvatati briga možda im se nešto dogodilo na putu. Planirala sam im dati značajniju svotu kuna, znala sam koliko sanjaju o novome autu.
Nisam više mogla izdržati, pa sam odlučila nazvati svoju kćer Martinu. Javi se ona na telefon, glas još pospan:
Mama, potpuno sam zaboravila da trebamo doći k tebi. Hoćeš reći da sam se dva dana spremala i nadala vašem dolasku uzalud? A danas mi je čak i rođendan! Mama, stvarno ćemo doći sutra. Bila sam toliko zatrpana da mi je izletjelo iz glave. Ne ljuti se.
Spustila sam slušalicu. Osjećala sam tako gorku prazninu. Sve što sam pripremila, bacila sam. Spakirala sam par stvari, uzela novac koji sam mislila dati djeci, i spontano otišla na odmor u Opatiju grad sunca, more i uzdaha.
Bila je to predivna promjena. Jednog dana, dok sam šetala parkom, prišao mi je gospodin, uglađen i pristojan, i pozvao me na kavu. Zvao se Franjo, bivši sudac. Lako smo započeli razgovor, bio je pun zanimljivih priča, i po prvi put, dugo nakon svega, osjećala sam lakoću i radost u razgovoru.
Zbližili smo se, srca su nam postala mekša i toplija s danima. Prije mog polaska iz Opatije, Franjo me zamolio da se preselim k njemu. Imam stan, dobru mirovinu… Možemo zajedno u kino, šetati, uživati, govorio je. Nisam znala što reći. Imam djecu, unuke… A što je s njima? upitala sam. Imaju oni svoje živote. Dolazit će nam u posjete, smirivao me Franjo.
U tom trenutku sam se sjetila ponašanja svoje kćeri. I pristala sam.
Tjedan dana kasnije vratila sam se u Zagreb. Na vratima stana dočekao me oglas traži se pomoć u potrazi za nestalom ženom. Tebe traže, ha?, upitao me Franjo. Sigurno je to Martina… rekla sam tiho. Nije znala da si na odmoru? Ne, nije imala pojma.
Odjednom, na stubištu se pojavila moja kćer, zadihana. Mama, gdje si bila? Pretražili smo cijeli grad! Otišla sam na odmor, i ja imam pravo na svoje brige, svoje radosti. Ovo je Franjo. Živjet ćemo zajedno. Ne razumijem… Ne brini. Nije sa mnom ništa, samo želim biti sretna, zar ne želiš i ti to za mene? Naravno da želim Dobro, evo, donijela sam ti par suvenira iz Opatije.
Jesi li ti ikad pomislila okrenuti život tako naglo?
