Ne znam, možda sam jedina koja ima ovakav problem. U zadnje vrijeme sam počela sve što skuham dijeliti sa suprugom napola. Jednostavno ne vidim drugi način. Ako ne podijelim odmah na početku, moj suprug pojede i moj dio. Na kraju mi ne ostane ništa, doslovno ostanem gladna.
Da pojasnim o čemu se radi. Suprug i ja smo u braku tri godine. Djecu još ne planiramo, imamo vremena. Oboje radimo, plaće su nam vrlo slične. Kad smo se vjenčali, nisam puno pažnje pridavala njegovoj čudnoj navici. Pa, voli čovjek jesti, dobro, nek mu bude!
No, malo po malo, počela sam primjećivati da većinu stvari koje zajedno kupimo ili što god skuham, pojede on. Ja od svega što je pripremljeno ili kupljeno iz dućana dobijem stvarno malo. To je tako trajalo više od godinu dana.
Recimo, ispečem pile u pećnici meni ostane tek mrvica. A i ja volim batke i pileće pohance. Da stalno jedem suho pileće bijelo meso ili krilca, i nije mi to baš nešto. Isto vrijedi za čokolade i kolače. Ako uhvatim dvije, tri kocke, super. Za oboje nas. On svoj dio već odavno pojede.
Na početku sam mu lagano dala do znanja da nisam jedina kojoj se sviđa slatko i piletina. On mi je uz smijeh odgovorio:
“Toliko dobro kuhaš da ne znam ni kad sve pojedem. Nemoj se ljutiti. Nisam znao da i ti želiš. Trebala si mi reći.”
Nisam se naljutila, ali ni najmanje mi nije bilo drago. Kap koja je prelila čašu dogodila se na moj rođendan. Večer prije pripremila sam par salata i pekla naše omiljeno pile. Da sutra ne moram stajati za štednjakom, nego samo podgrijem i sjednemo zajedno za slavlje.
Moj suprug uvijek dolazi ranije s posla od mene. Nisam ni slutila da će pojesti skoro sve. Pojeo je gotovo sve salate, ostavio tek po žlicu svake. Meni je ostavio samo pileći batak.
“Baš sam bio gladan. Nisam te čekao”, rekao mi je suprug.
I kolače sam podijelila pola pola. Pola meni, pola njemu. Nakon toga više nisam mogla izdržati. Nestalo mi je strpljenja. Sva dobra volja i osjećaj veselja dok sam išla kući jednostavno su nestali.
“E, sad je stvarno dosta! Dugo sam imala razumijevanja, ali sad je kraj. Od sada svaki puta kad nešto kupimo, podijelimo na pola. Pile na pola, čokolade i kekse brojimo jedan za jedan, svaki svoju vrećicu. Voće i sve ostalo isto. Ti možeš pojesti svoj dio odjednom ili ga rastegnuti par dana, kako ti paše. Više neću biti gladna i pojesti ostatke koje ti ostaviš, a niti me pitaš smeta li mi ili ne. Ukratko, ili ćeš pristati da dijelimo sve pošteno, ili si svatko od nas kupuje svoje namirnice.”
Suprug se nije svađao, samo je pristao. Sada sve podijelimo točno pola pola. Ja i moj suprug. Tako nitko nije zakinut.
