Nedavno sam navršio 70 godina. Moja supruga, nažalost, nije doživjela svoj rođendan umrla je. Tog dana, okružili su me sinovi imam trojicu njihove žene i moji unuci. Cijeloga života želio sam imati kćer, a sada molim svoje sinove da mi podare unuku. Obećavaju mi.
Sutradan, ujutro, otišao sam na Mirogoj, na grob svoje supruge. Tamo sam sreo ženu svog davnog prijatelja. Saznao sam tada da je i moj prijatelj nedavno preminuo. Počeli smo razgovarati, prisjećali se mladosti. Sjeli smo u kafić, a ona me počela ispitivati.
Znam da si nekad bio zaljubljen u jednu Ličanku. Zašto nije uspjelo?
U ono vrijeme bilo je drugačije. Njezini roditelji željeli su zeta iz Like, a ja sam iz Slavonije.
Jesi li imao kontakt s kćerkom?
Kojom kćerkom?
Tvoja kćer se zove Željka. Tvoja draga, kad je saznala da je trudna, roditelji su je poslali na selo. Saznala je kasnije da si se oženio drugom i nije ti rekla ništa.
Brzo sam se uputio kući, bojeći se kako reći svojoj djeci mislio sam da će me osuđivati jer tražim svoju kćer. Ali djeca su me podržala, rekli su mi da su oduvijek sanjali da imaju sestru. Počeli smo tražiti. Saznalo se da moja kći iz Like živi u Zagrebu. Traganje je postalo jednostavnije, znali smo ime i prezime.
Bio sam tih dana bolestan, slab. Nadao sam se, ipak, da ću uspjeti. Nakon tjedan dana probudio sam se u svojoj sobi, uz mene je sjedio muškarac.
Dobro si, uspio si.
Moram, tražim svoju kćer. Svi me čekaju doma.
Primijetio sam da tvoja slavonska rodbina stalno dolazi ovdje. Liječnici već govore da ti tvoji dolaze svaki dan pod prozor. Usput, sada su ovdje.
Pomogao mi je doći do prozora. Moji sinovi, njihove žene, unuci, jedna starica i njezina kći stajali su ispod prozora, a crnokosa djevojčica veselo je trčala okolo.
Čovječe, to je moja unuka! Imam unuku!
