Zovem se Andrej. Nakon što je moja mama umrla, otac se ponovno oženio ženom koja je imala dvije kćeri.
Prošlo je mnogo godina. Odrasli smo. Tada je moj otac imao nesreću i preminuo.
Moja maćeha pokazala se kao izuzetno poštena osoba. Odrekla se stana u moju korist.
Taj stan je pripadao tvojoj mami. I sad treba biti tvoj!
Jedino što je maćeha tražila od mene bilo je da dozvolim njenim kćerima da žive u mom stanu dok ne završe fakultet. Maćeha je otišla nazad u svoje selo. Pristao sam.
Martina i Janja su bile vrlo različite. Ali obje su imale istu želju: pronaći muža s vlastitim stanom.
Počeo je za mene zapravo lijep život. Martina mi je svako jutro kuhala doručak, Janja je peglala moju odjeću. Obe su se trudile ugoditi mi na svakom koraku.
Potom, s razmakom od dva mjeseca, Martina i Janja su rodile moje kćeri. Kad je maćeha saznala da su njene kćeri trudne, napravila je užasan skandal. Ali Martina i Janja se nisu htjele odreći djece. Odluka je bila njihova imati djecu.
Razmislio sam o svemu, jer mi je računica pokazala da plaćanje trećine plaće kroz 18 godina za alimentaciju u kunama nije nimalo jeftino. Odlučio sam kupiti stan uz kredit.
Zamijenio sam svoj stan za dva mala garsonjera. Ostatak novca sam iskoristio kao kaparu za kredit koji sam uzeo za vlastiti stan.
Svaku garsonjeru dao sam Martini i Janji pod uvjetom da potpišu da se odriču alimentacije. I tako sam mirno živio nekoliko godina.
No, četiri godine kasnije stigao mi je ovršni nalog na posao, gdje su pisali da imam ogroman dug za alimentaciju.
Otišao sam k sestrama da saznam o čemu se radi. One su mi se smijale u lice. Rekle su da sam im samo poklonio te stanove, a ugovor su namjerno napravile tako da ne vrijedi.
Ostao sam bez roditeljskog stana, plaćam kredit i alimentaciju. Jako je teško.
A maćeha je zadovoljno komentirala:
To ti je dobro! Zaslužio si!
Martina i Janja zabranile su mi viđanje kćeri. Moram posuđivati novac da otplatim dug za alimentaciju i pokrećem sudski postupak kako bih dobio pravo viđanja kćeri. Dobio sam.
Na poslu sam ozbiljno porazgovarao s šefovima i zamolio ih da mi većinu plaće isplaćuju “na ruke”. Sad plaćam minimalnu alimentaciju.
Petkom uzimam svoje kćeri i vraćam ih majkama u nedjelju. Kupuju im sve što požele, vodim ih na razne aktivnosti i izlete. Martina i Janja stalno prigovaraju, viču da razmazujem djevojčice.
Plaćam dodatno dvojici poznanika da paze na sestre i govore im da će im djeca otežati pronalazak muža.
Jednom sam, pred socijalnom radnicom, uzeo kćeri iz maćehine kuće, tvrdeći da su ih majke napustile. Sad sam ja podnio zahtjev za alimentaciju i kćeri žive sa mnom. Zaista sam dobar tata. Kad vide majke, odmah trče meni u zagrljaj boje se da će ih odvesti. Nije slučajno da im čitam bajke o zlim majkama.
Kad su Martina i Janja shvatile što se događa, već sam bio sretan, oženjen i zadovoljan.
Ponudio sam im dogovor: da mi vrate stanove, a ja ću njima vratiti kćeri. Naravno, pristale su.
Sada mi je život odličan. Iznajmljujem dvije garsonjere i otplatio sam kredit za svoj stan u Zagrebu.
Nisam dozvolio da me prevare i lijepo sam im uzvratio na njihov bezobrazluk…
