Pa da vam iskreno kažem, nedavno sam se zaposlio u jednoj popularnoj trgovini za kućne ljubimce u Zagrebu. Probni rok završio mi je taman u lipnju, i onda su me fino prebacili među stalno zaposlene. Sad, da objasnim što to točno znači.
Kod nas u toj trgovini stalni zaposlenici na kraju svakog mjeseca mogu uzeti robu koja više nije za prodaju recimo, hrana kojoj je ambalaža malo zgužvana, zadnji dani roka, poneki ogrebeni povodac ili izgreban krevetić za psa.
Dogovorimo se međusobno tko šta uzima, nema tu mudrosti. Ja, naravno, nemam životinju doma, ali uvijek se nešto nađe što mogu odnijeti k sebi ili još bolje, kod žene doma.
Tako sam prvi put donio veliku vreću hrane za mačke. Pa, ženini roditelji imaju mačku u Rijeci, pa sam im lijepo odnio da ne moraju kupovati sami.
U tom trenutku shvatio sam da ću od sada pokušavati zavlačiti ruke u te otpise i svaki put uloviti nešto za mačke.
Drugi put sam uzeo grebalicu. Malo je bila potrgana, ali punica ju je sredila u treptaju oka. Svejedno, kad sam im to donio, nisu bili osobito oduševljeni. Zapravo, ostali su bez hrane, a mene dočekalo:
– A što nisi ti donio hranu, zar misliš da će sama doći uz grebalicu?
Nisam baš bio oduševljen, jer prošli put sam objašnjavao kako dolazim do tih proizvoda. I ovaj put sam ponovio, oni klimaju glavama, kao sve im jasno.
Dok smo se kasnije vraćali kući, kažem ja ženi da ću svaki mjesec kupiti dobru hranu za mačku njenim roditeljima, kad bude besplatno. Kad nije, onda ću ljubazno preskočiti stajanje u redu. Tako je i dogovoreno.
Jedino što mi je bilo čudno nakon mjesec dana: nestalo im 10 kila hrane! Pitam punicu što je bilo, a ona mi prizna da je već obećala hranu svojoj susjedi jer zna da ću opet nešto donijeti. Pa dala i svom susjedu iz stana do, kad su već pitali.
A mi joj kupili onu super skupu hranu, što košta sto eura po vreći, ruka boli kad vadiš kune. Objasnim joj, ma za njenu mačku donosim, ne za cijelu ulicu.
Kao odgovor tipično hrvatski eto indignantnog komentara:
– Pa ti radiš u trgovini za životinje!
I dalje su oni uvjereni da ja namjerno sabotiram nabavu mačje hrane.
Tad sam shvatio da je vrijeme da prekinem tu šaradu. Kažem iskreno punici i puncu: od sada više ništa ne donosim iz trgovine, principijelno. Bila je to katastrofalna ideja. Prava drama. Ali, barem sad više nitko ne čeka da iz moje torbe ispadne besplatna hrana.
