Supruga i ja upoznali smo se sasvim slučajno, kao cimeri u studentskom domu tijekom studija u Zagrebu. Naša prijateljska veza postupno je prerasla u nešto dublje, a na kraju smo postali nerazdvojni. Iako smo oboje voljeli atmosferu studentskog doma, znali smo da je vrijeme da krenemo dalje i stvorimo vlastitu obitelj. Kako su nam prihodi rasli, odlučili smo uložiti u stan; to je značilo da moramo prodati dvije sobe u domu koje smo do tada imali.
Sve smo planirali u tišini, želeći renovirati stan i iznenaditi obitelj veselim domjenkom povodom preseljenja. Ipak, mužev brat, uvijek informiran, doznao je za našu odluku o prodaji i prišao nam s prijedlogom:
“Zašto ne prodate meni te sobe za nešto nižu cijenu? Ipak, mi smo obitelj,” rekao je, pokušavajući izazvati suosjećanje, jer je tvrdio da može plaćati na rate zbog dvoje djece. Pričao nam je kako sobe ionako ne vrijede puno, pa je teško opravdati plaćanje za njih. Nije znao da smo ih već davno prodali i da smo s dobivenim kunama nabavili vlastiti stan.
Svojim pametnim nastupom otkrio je našu tajnu, pričajući o našem novom stanu. Umjesto da nam čestita, brat mi je bio vidno povrijeđen i otišao bez riječi. Jasno je bilo da je pokušao iskoristiti situaciju, ali naša domišljatost ipak je bila veća od njegove lukavosti.
