Danas sam imala neugodan incident na poslu. Dok sam bila la blagajni, komad jabuke aletio je ravno prema meni, baš kao iz vedra neba. Kupci u butiku, kolege, voditeljica, direktorica, svi su svjedočili tome kao neka scena koju ne mogu zaboraviti.
Posjetitelji su komentirali: Po izgledu nikada ne bi pomislio da je neprimjerena. Ta žena koja mi je uputila tu uvredu izgledala je stvarno pristojno nosila je elegantan kostim, frizura je bila svježa, manikura besprijekorna. Štikle su joj sjajile kao iz izloga. Što se zapravo dogodilo? Zadnji put smo je vidjeli prije dva mjeseca, tad nas je sve dobro izmorila pet sati je birala haljinu, kao da bira nešto za najvažniju životnu priliku.
Tada je rekla: Vi ste svi toliko lijeni i neodgojeni! Nitko nije bio grub prema njoj haljinu je kupila, platila u kunama i otišla bez mnogo riječi. Ništa posebno. Danas se vratila, odlučila je vratiti haljinu. Pomislila sam sigurno neki kvar na tkanini ili šavovima, ali ne. Nosila ju je dva mjeseca, dosadila joj je boja i unatoč tome što su prošli svi rokovi povrata, tražila je povrat novca. Ljubazno sam joj objasnila da to nije moguće. Onda napišite da je haljina neispravna, predložila je. Žao mi je, ali ne može tako nema očitog nedostatka. Ako želite, možemo poslati haljinu na procjenu, odgovorila sam.
Nije mi drago, nemam toliko vremena. Samo označite da je greška! počela je galamiti. Razumijem da je nervozna, ali mi ne možemo napisati da je greška ako nismo sigurni. Moram li, valjda, letjeti u drugu zemlju da je zamijenim? totalno me zbunila, jer Hrvatska ima jasna pravila povrata. O čemu ona govori? Glas joj je postajao sve viši i uznemireniji. Voditeljica je izašla iz svog ureda, čuvši bučnu raspravu.
Što se događa? pitala je. Vi ste direktorica? Nitko mi ne vraća novac! Možete li reći datum kupnje, molim Vas? Zašto vas toliko zanima datum, bitno je da je proizvod neispravan ima mrlju! Da, ima mrlju, ali refundaciju ne možemo dati dok ne utvrdimo je li ona nastala prije ili poslije kupnje…
Sve je tu samo za prevaru, pravog poštenja nema nigdje! vikala je žena. Opet sam pokušala objasniti: Žao mi je, ali nosili ste haljinu dva mjeseca, zaprljali je i sada je želite vratiti. Ne možemo dijeliti odjeću besplatno to se ne radi, ne možemo zamijeniti haljinu. U tom trenutku pogodila me tom jabukom. Nitko nije ni primijetio odakle je uzela. Osjećala sam se poniženo, jednostavno sam morala napustiti radno mjesto. Žena je nastavila svađu s voditeljicom i direktoricom.
Dajmo joj kune i neka ide, predložila je voditeljica. Ne, rekla je direktorica, koja uvijek nastoji smiriti situaciju, nećemo plesati kako ona svira. Došla je pokušati nas prevariti i neće joj to proći, odlučno je rekla i pozvala policiju.
Dok sam išla kući, razmišljala sam je li ova haljina bila vrijedna sve te galame? Osjećam se ranjeno, jer sam samo radila svoj posao, a završila sam ponižena pred svima. Nadam se da će sutra biti mirniji dan.
