Marija se udala dosta mlada, otac joj je pronašao muža baš na njezin 18. rođendan. Obitelj im je imućna što ti više treba za sreću? Svadba je bila raskošna, veselo je bilo cijelo selo. Samo su mladenci osjećali da ne pripadaju tu.
Marija je osjećala simpatije prema svom mužu, iako ga jedva da je poznavala prije vjenčanja. Njena sestra nije imala te sreće udala se za četrdesetogodišnjaka iz susjednog sela. Svi su mislili da će zauvijek ostati usidjelica, ali otac joj je ipak našao muža i obećao miraz.
Mladenci su živjeli u kući Stjepana, Marijinog muža. Malo prostora, ali sve je ipak bilo njihovo. Glava obitelji je rekao da će proširiti kuću kada dobiju unuke.
Svekrva nije bila zlobna prema snahi, naprotiv, pomagala joj je da se privikne i nauči što znači biti mlada supruga. No, šogorica je od samog početka pokazivala neprijateljstvo prema Mariji. Katarina je bila starija, ali i dalje je živjela s roditeljima. I nju je otac udao, ali ju je zet vratio kući s njezinim stvarima već nakon godinu dana. Bilo je jasno da je otrovna duša. Nije htjela voditi brigu o kućanstvu, a ni potomstvo ju nije zanimalo. Tako je ostala sama.
Po starom običaju, snaha postaje prava gospodarica kuće tek nakon što rodi sina. Do tada mora sjediti tiho i ne miješati se puno u kućne poslove. Zato je svakoj djevojci, kad bi ušla u muževu kuću, bilo važno što prije ostati trudna.
I Marija je tako odlučila. Dok nije zatrudnjela, Katarina ju je tjerala na najteže i najprljavije poslove. Zapravo, nije bilo potrebe jer su imali i nadničare. Ali šogorici je bilo drago što može kinjiti jadnu Mariju.
Kada je Stjepan saznao da će postati otac, prosto je blistao od sreće. Svi u obitelji su slavili i ponosili se snahom. Odmah su otišli u trgovinu građevinskog materijala i počeli planirati proširenje kuće. Katarina je bila izvan sebe od ljutnje. Jasno je znala da će cijeli život provesti u sobici, da će morati služiti roditeljima, i da nju nitko više neće ni ženiti ni graditi joj kuću…
Prošlo je šest mjeseci. Mariju je iz sna probudilo snažno kucanje. Bila je to Katarina.
Što se izležavaš? Jesi li sve poslove završila? U kući jesam, ali muž mi ne da van u dvorište. Ma, ne da ti… samo si ti lijena! Što trebaš? Kako to razgovaraš sa mnom? Misliš da ćeš mi zapovijedati? Podsjećam te, nisi još rodila, nemaš pravo naređivati! Nisam tako nešto ni pomislila… Ovdje si ništa, i tvoje dijete isto tako! Jel’ ti jasno?
Katarina je poludjela, počela je bacati stvari i vikati na Mariju. Svekru je uletio u kuću i odveo bijesnu kćer. Marija je pomilovala svoj trbuh i smirila se. Sve će biti dobro. Sve će sigurno biti u redu.
U životu, pravi mir dolazi kad u svom srcu osjetiš zahvalnost na onome što imaš i nadu za ono što tek dolazi. Sretni su oni koji znaju pronaći radost u malim pobjedama i ne dozvole tuđem jadu da pokvari njihovu sreću.
