Davne godine, Marijana je ostala siroče s navršene četiri godine. Nije se mogla prisjetiti trenutka kad je njezinu majku udario automobil susjeda iz Zagreba. Njezina otac, gospodin Kovačević, žrtvovao je vlastiti život kako bi zaštitio svoju kćer. Težak život ga je prerano ostario, jedva je izdržavao svakodnevicu.
Marijana nikad nije posjetila svoga oca. Nakon vjenčanja s Damirom, nastavila je sa svojim životom. Povremeno bi ga nazvala, ali Damir nije podržavao da novac troši na, kako je govorio, beskorisnog čovjeka. Marijanin otac je očekivao da će mu kći pomoći u starosti, kako običaji nalažu.
Susjed je savjetovao gospodina Kovačevića da ode na sud i traži uzdržavanje, tzv. alimentaciju. Marijana neće imati ništa protiv toga, govorio mu je. Kad se sastao s njom pred sudnicom, Marijana ga je dočekala uplakanih očiju.
Tata! “Jesam li ti toliko dosadila čekajući da si me tužio?” pitala je s knedlom u grlu.
“Tebi sam dao sve i zadnje dvije kune nisam imao za kruh. Očekivao sam da ćeš održati svoju riječ. Možda sam te krivo odgajao…” odgovorio je on umorno.
“Znala si da radim. Damir ti je kupovao hranu i slao novac,” ubacio se njezin muž, ljutito. “Prestani manipulirati! Svaki mjesec ti šaljem novac, ali nisi ga trebao trošiti na zabavu.”
Marijana je zaplakala i okrenula se. “Imam nešto važno reći…” Kovačević je progovorio.
Marijana je zastala, slušajući.
“U ono vrijeme, tvoja majka je još bila živa,” započeo je njezin otac. “Jednog dana kad sam stigao s posla, sjedila je u kuhinji zamišljena. Primijetio sam paket kraj nje. Bila je to djevojčica. Moja supruga ju je pronašla u kutiji kraj skladišnih kontejnera. Odluka je pala odgajati ćemo je kao vlastitu kćer. Marijana, to si bila ti. Oduvijek sam te neizmjerno volio. Oprosti, kćeri moja!”
Gospodin Kovačević povukao je tužbu. Tijekom razgovora otkrili su da Damir nikada nije posjetio Marijanina oca, već je novac trošio na žene, zabave i kartaške igre po kafićima.
Marijana je shvatila da je izgubila toliko godina uz pogrešnog muškarca. Preselila se k ocu. Danas žive sretno, uz zajedničke uspomene i toplinu koju su napokon pronašli.
