Marina je bila duboko zaljubljena u Marka, smatrajući ga svojom srodnom dušom i savršenim partnerom. Dok je ona sanjala o braku, njezin otac, gospodin Horvat, nije odobravao njezin izbor. S druge strane, njezina majka Anica brzo je zavoljela Marka nakon što joj je tijekom prvog susreta uručio veliki buket cvijeća. Ipak, otac je imao opravdane sumnje. Primijetio je da je Marko, iako je Marinu izveo u restoran u Zagrebu, pustio nju da plati račun jer je zaboravio novčanik i tvrdio da nema dovoljno kuna na računu. Uz sve to, Marko je bio nezaposlen, navodno tražio posao, ali ga nije pronalazio.
Unatoč zabrinutostima, Marko je zaprosio Marinu, a ona pristala jer ga je voljela. Uz maminu pomoć, uspjela je nagovoriti oca da pristane na vjenčanje, premda ju je on upozorio da će morati ona biti ta koja će izdržavati obitelj budući da Marko neće biti pouzdana podrška. Otac joj je jasno rekao da neće financijski pomagati njezina supruga.
Marina je, bez obzira na očeve sumnje, krenula dalje i udala se za Marka. Otac je ipak sudjelovao u veselju darovao im je pola auta i platio stanarinu za prvi period. Prijateljice su joj čak bile i ljubomorne na toliku očevu potporu. No, idilična dva mjeseca braka brzo su prošla. Ubrzo su nastupili problemi: Marko i dalje nije mogao pronaći posao, a Marina je postala jedini izvor prihoda, točno kao što je otac predvidio.
Jednog dana, Markova majka predložila je Marininom tati da zaposli njega. Marina je sramežljivo donijela tu ideju ocu, pa je Marko naposljetku dobio posao pomoćnog bravara u maloj zagrebačkoj tvrtki. Međutim, Marko nije mogao izdržati posao i dao je otkaz nakon samo deset dana, žaleći se Marini kako ga njezin otac ponižava tako niskim radnim mjestom, uvjeren da zaslužuje biti na rukovodećoj poziciji.
Ponovno je Marina tražila savjet od oca, koji je preispitao Markove kvalifikacije. Ispostavilo se da Marko zapravo nikad nije završio fakultet, pravdajući se sukobom s profesorima. Smatrao je ipak da zaslužuje upravljačku funkciju, iako nema ni iskustva ni znanja.
Otac se razljutio i napomenuo kćeri da ljudi godinama naporno rade da bi došli do mjesto direktora. Nema šanse da bi u tvrtku zaposlio nekoga bez diplome kao voditelja. Marku je uskratio svaku daljnju pomoć te još jednom upozorio Marinu na posljedice njezinih odluka ali ona ga nije htjela poslušati.
Na kraju je Marko otkrio Marini svoje prave namjere, priznavši da je brak s njom doživljavao kao privremeni dogovor i da je zapravo nikada nije volio. Spomenuo je mogućnost razvoda te joj rekao neka bude spremna na podjelu imovine. Ipak, prevario se još jednom jer je otac već ranije poduzeo mjere i prebacio stan na svoje ime, predosjetivši ovakav rasplet.
Iz svega Marina je naučila da prava ljubav nije slijepa na mane i ne može opstati bez iskrenosti, truda i poštenih namjera. U životu, treba poslušati savjete onih koji nas najviše vole jer često vide ono što mi ne želimo priznati.
