Kaos u ormaru, gomile neispeglane odjeće i pokvarena juha u hladnjaku – odlučio sam nježno prigovoriti svojoj supruzi, a na kraju sam ostao kriv

Nered u ormaru, hrpe neispeglane odjeće i kisela juha u hladnjaku ovo nije ona supruga koju sam oženio, ali baš takvu sam dobio s vremenom.

Nered u ormaru, hrpe neispeglane odjeće i kisela juha u hladnjaku odlučio sam nenametljivo spomenuti svojoj supruzi što me smeta, no na kraju sam ispao kriv.

Zaljubio sam se u Miru odmah. Takva ljepotica nije mogla proći nezamijećeno. Dugo sam bio uvjeren da sam doista imao sreće: pametna, privlačna, uredna. Nisam puno čekao i zaprosio sam je.

Odlučili smo useliti zajedno. Mira je odmah rekla da nije baš luda za kućanskim poslovima, spremna je raditi svoj posao, ali kućanske obaveze ćemo dijeliti ravnopravno. Nisam tip koji voli biti gazda, pa sam pristao. To mi se činilo razumnim i pametnim tada, ali kasnije sam bio poprilično razočaran.

Dogovorili smo tko će što raditi u našem zajedničkom domu. Supruga me uvjeravala da joj neće biti teško kombinirati obaveze uz karijeru o kojoj je sanjala. Nisam se ni tada raspravljao.

Ali pola godine u braku, shvatio sam da stvari nisu krenule kako smo planirali. Život je uveo svoja pravila. Moja Mira nikad nije postala uspješna. Radila je povremeno u nekoj nepoznatoj firmi, radno vrijeme joj je bilo kaotično, a plaća nestabilna. Što god zaradi, potroši na svoje male želje. Ja, pak, radim od jutra do večeri. No draga se i dalje drži podjele obaveza točno zna što trebam raditi i povremeno zažmiri na ono što ona ne stigne.

Mira je ranije sve radila savjesno, no njezin entuzijazam je s vremenom nestajao. Isprva me to nije zajebavalo, ali kad je nemar postao očit, nisam mogao više ignorirati. Nered se vidio na svakom koraku.

Odjeća je po stolicama, brda neispeglanih stvari u ormaru, ali ona opet uspije to prebaciti na mene. I ti radiš, i donosiš plaću, je li ti stvarno tako teško pomoći? Povrijedilo me takvo razmišljanje. Ne samo da radim za nas dvoje, nego moram i brinuti o cijeloj kući? Iskreno smo dijelili dužnosti od početka.

Jučer sam u hladnjaku našao kiselu juhu, miris da bi otjerao svakoga. Mislio sam da će se Mira više angažirati nakon dolaska djeteta. Doći će na porodiljni, imati više vremena za kuću. No, bilo je samo sve gore. Ponekad mi se čini da bi mi bilo lakše da uopće nemam ženu. Osim toga, sad se stalno svađamo. Trebam razumjeti svoju ženu, ući u njezinu kožu. Pa tko će mene razumjeti? Ja ne idem svaki dan na odmor idem na posao, radim u uredu pa i od kuće, i još pazim na sve kod kuće. Sve što želim je malo predaha.

Ne razumijem što supruga radi cijeli dan na porodiljnom, a ne može skuhati večeru? Ili barem pospremiti stvari. Je li stvarno tako teško? Dijete je tek sedam mjeseci staro, većinu dana spava. Mogla bi barem usisati. Što će biti kad dođe druga beba? I dalje sam za ravnopravnost i pomoć. Spreman sam podržati i prihvatiti sve, ali treba i meni isto natrag. No, Mira to nikako ne može shvatiti.

Ne želim uništiti obitelj, jer obožavam naše dijete. Ali ne znam kako izdržati ovaj cirkus. Mislim da ću uskoro izgubiti živce.

Na čijoj ste strani u ovoj priči?

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

1 + seventeen =

Kaos u ormaru, gomile neispeglane odjeće i pokvarena juha u hladnjaku – odlučio sam nježno prigovoriti svojoj supruzi, a na kraju sam ostao kriv
Îndrăgostitul.