Strog muž drži cijelu obitelj u željeznom stisku, kao da su ruke hladne i teške, ali ipak žena snosi najveći teret. Kad čovjek dugo živi pod pritiskom nekoga iz obitelji, pomisli da je to sasvim normalno. Sve se promijeni onog trenutka kad ona shvati da muž zapravo nije onakav kakvim se činio.
Naša junakinja je prošla mnogo toga u svojem teškom životu, šarenom poput prozračne jadranske magle. Ali ona će na kraju biti dobro, kao da joj glasovi iz sna šapću da neće zauvijek hodati po tankom ledu. Vaši savjeti i riječi pomoći mogu joj pomoći da izdrži u stanju u kojem se našla.
Strogi, zahtjevni suprug.
Moj muž Marko je vrlo strog i zahtjevan čovjek. On je glava naše obitelji, odlučuje o svemu važnom, kao da je kapetan broda koji može skrenuti samo kako on želi. Naviknut je uvijek voditi, nikada ne popušta, ni pred zvukom tihe bure niti pred mrmorenjem djeteta. Sve mora biti onako kako on zamisli drugačije ne prolazi. Znala sam za njegovu narav i prije nego smo se vjenčali, ali naše sudbine su dogovorile naše obitelji; takav je običaj bio u našim krajevima.
Ja sam povjerljiva i otvorena, pa sam mu vjerovala odmah. No, s vremenom je postajao više gospodar mojih dana nego muž, kao da njegov glas postaje jedini zvuk u kući. On nas uzdržava i traži da ne radim, ni u trgovini ni u ribarnici samo doma ostajem. Istovremeno želi urednu kuću, da mirisi iz kuhinje plešu u zraku, a stol bude uvijek lijepo postavljen.
Morala sam mu pokazati ljubav tako što ću mu darovati sina ali bez obzira na trud, nikako nisam uspijevala ostati trudna. Zdravlje mi je bilo dobro, išli smo kod mnogo liječnika ni jedan nije našao razlog.
Već sam skoro odustala, kad sam jedne jutro osjetila slabost, kao da mi noge propadaju kroz pod. Marko je rano otišao na posao loše raspoložen, kao da se oblaci spremaju za buru. Ipak sam morala čistiti stan.
Navikla sam uzeti test, iako nisam očekivala ništa. Ovog puta ugledala sam one dvije dragocjene crte! Osjećaj je bio kao da je more odjednom prešlo iz oluje u bonacu. Srce mi je skočilo što sad? Moje dijete će biti najsretnije! odzvanjalo je kroz misli. Počela sam se oblačiti brže nego ikad, željela sam obradovati muža.
Nisam nazvala mamu prvo sam morala reći Marku! Pet minuta kasnije sjedila sam u taksiju, krenula prema njegovom poslu. Trebao je biti u uredu već odavno. Zamolila bih tajnicu da me ne najavi, htjela sam ga iznenaditi. Ali tajnica nije bila na stolu.
Navratila sam kroz hodnik, nisam srela nikoga, pa sam izašla pred Markov ured i otvorila vrata. Soba puna svjetla, ali i šoka: na stolu sjedi polu-gola tajnica, a Marko radi na njoj.
Ispričavam se što prekidam! izletjelo mi je i pobjegla sam iz ureda, kao da trčim kroz nesigurne snove. Ukrcala sam se u taksi i odvezla roditeljima. Srce mi je bilo puno brige hoće li me oni razumjeti?
Majka je plakala, napokon sam trudna, a sada dijete kao da više nije potrebno. Otac je bio bijesan.
Ako Marko kaže da izmišljam, nemam dokaz. Ne mogu podnijeti zahtjev za razvod bez toga. Kao da hodam kroz zamku u snovima, pokušavam ostati mirna da ne povrijedim dijete. No što donosi budućnost meni i njemu?
Savjet urednika.
Nije uvijek strogoća muža ono što donosi nevolje obitelji. Davanje savjeta u ovakvim snovitim situacijama nije jednostavno. Kad su obiteljski običaji vezani uz vjeru, mladima je teško oblikovati život po svom. U priči, djevojka je poput zatočenice u labirintu od sjena. Nitko ne zna kako će se događaji odvijati. Ali ona nije kriva, niti malim prstima niti velikim odlukama. To je važno ne smije zaboraviti! Najbitnije je ne posustati, ne izgubiti nadu da će bonaca doći iza oluje!
Je li vam se dogodilo nešto slično? Imate li savjet, kakav san ili riječ podrške za našu junakinju? Podijelite svoja iskustva u komentarima.
