Jedino čega sam se u životu uvijek bojao bila je bijesna svekrva. Jednom sam već bio u braku. No tada sam, u tom pogledu, vjerojatno imao sreće moja bivša supruga odrasla je u domu bez roditelja, pa nisam nikad morao slušati nikakve osude na svoju adresu. Međutim, brak nam nije uspio. Bili smo zajedno svega pet godina, a onda sam ja podnio zahtjev za razvod.
Istina je da smo se vjenčali dok sam još studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već nakon godinu dana braka moja žena je počela puno izlaziti, zapala je u dugove, a kako smo bili vjenčani na kraju sam i ja morao snositi taj teret. Zbog njezinih dugova morao sam napustiti fakultet i zaposliti se, samo kako bih sve to podmirio.
Taj brak mi je donio samo probleme. Kad sam konačno potpisao papire za razvod, osjetio sam ogromno olakšanje. Napokon više nisam morao patiti zbog ničijih odluka osim svojih. Dvije godine bio sam sam, slagao sebe ponovno iz komadića. A onda sam upoznao Darku. Ona nikad prije nije bila u ozbiljnoj vezi, za mene kao da je bila potpuna novost u životu.
Sve se brzo odvijalo Darka mi je vrlo brzo rekla da, a onda je došao red na upoznavanje njene majke. Čim smo došli do stana u Splitu, s vrata me dočekala hladna, nezadovoljna faca njezine majke. Jedva je procijedila bok dok je već odlazila u drugu sobu.
Bio sam zbunjen; mislio sam da možda nešto nije u redu samnom, možda s mojom odjećom. Ali bio sam skromno obučen, ništa nije bilo čudno. Sjeli smo za stol, a njena majka me odmjeravala s podsmijehom i šutjela. Takav pogled stvarao je nelagodu, a kad sam pocrvenio, oštro je započela:
A ti, bez škole? Znači ništa nisi završio? prostrijelila me pogledom i nasmiješila se podrugljivo. Zastao sam, ali sam smireno odgovorio dok sam pijuckao čaj. Završio sam srednju ekonomsku, fakultet još nisam završio, ali planiram vratiti se i diplomirati. njezina majka podignula je obrve.
Planiraš, planiraš… A kad ćeš biti muž? Kad misliš dizati djecu, kuhati ženi i čistiti po kući? Princeza ti, ha! još jedan podrugljiv osmijeh i srknula čaj. Daj, sine moj ne treba njemu takvih kao ti, običnih danguba…
Pogledala me od glave do pete, procijenila mi izgled i tijelo, s podsmijehom: Gledam te, ni pameti, ni mudrosti. U tom trenu osjetio sam ogroman bijes i povrijeđenost. Ustao sam od stola i otišao do kupaonice. Tada sam prvi put plakao zbog potpune nepravde strana žena me napada bez razloga, moja zaručnica šuti. Hvala Bogu pa smo brzo otišli iz njenog stana. Poslije toga nisam imao želje više odlaziti k njoj. Ali ona je počela dolaziti kod nas, svaki put pokušavala barem riječima povrijediti.
Nisam odmah tražio savjet, ali na kraju sam ipak otišao psihologu. Nekoliko razgovora bilo je dovoljno da shvatim kako je ona tipični manipulator, a ja žrtva zato što sam sebi dopuštao biti ponižavan, jer tako su me odgajali. Sljedeći put kad me napala pred svojom kćerkom, iste sekunde sam je zamolio da izađe iz mog stana.
Danas više ne komuniciramo, ali ne opterećujem se time, a ni Darki to nije važno. Bitno mi je da sam sa sobom na miru i da više nikome ne dozvoljavam gaziti moje dostojanstvo.
