Nakon što je njezin otac napustio obitelj, Jasna je razvila duboko neprijateljstvo prema njemu. Iako joj je često obećavao da će ostati u kontaktu, ona nije željela imati nikakve veze s njim. Ipak, njezina baka ju je uporno nagovarala da ga nazove, naglašavajući kako je on još uvijek njen otac i da bi trebala održavati vezu. To je Jasni uvijek bilo čudno, osobito zato što ni njezina majka nije komunicirala sa svojim bivšim mužem. Unatoč svemu, da ne bi povrijedila majku, Jasna bi se tu i tamo sastajala s ocem.
Jednom ju je otac izvadio iz škole usred nastave kako bi je odveo sa sobom. Učiteljica je time bila nezadovoljna, ali nije imala izbora kad ju je Jasnin otac došao osobno preuzeti. U njegovom stanu u Rijeci, Jasna je čula kako njene školske kolegice šapuću o tome da ima navodnu sestru. Isprva nije željela vjerovati, no istina je postala jasna kad je vidjela očevu novu obitelj novu suprugu i njihovu malu kćer. Jasnina maćeha bila je iznimno ljubazna prema njoj, raspitivala se o njenim školskim zadatcima i pokazivala brigu. Otac je ostajao distanciran, zadubljen u svoj kompjuter i rijetko je komunicirao s Jasnom i mlađom sestrom.
S vremenom, otac je sve češće dolazio po Jasnu i tražio od nje da brine o mlađoj polusestri. Jasni ta odgovornost nije odgovarala i nikad nije htjela tu djevojčicu zvati sestrom. Ipak, osjećala je dužnost poslušati, održavajući tako privid normalnog odnosa s ocem, onako kako je baka i majka priželjkivale. Kad bi ju otac zamolio da ostane dulje u kući, Jasna je odbijala, izgovarajući se školskim obvezama. Otac se nije previše obazirao, već bi joj ponudio da može pomoći i pripaziti na mlađu polusestru dok bi on i nova supruga izašli u grad.
Osjećajući se povrijeđeno i zanemareno, Jasna je naposljetku odlučila više nikada ne kročiti u očev dom. Kad ju je kasnije nazvao, podsjećajući je na dužnost prema mlađoj polusestri, Jasna je čvrsto ostala pri svome, odbijajući da je tretiraju kao besplatnu dadilju. Ukazala mu je kako gotovo uopće ne razgovara s njom, nego očekuje da preuzme brigu nad njegovom kćeri dok je on zaokupljen vlastitim poslovima. Nedostatak zahvalnosti i pažnje udaljili su Jasnu od oca zauvijek.
Kasniji pokušaji oca i maćehe da obnove odnos s Jasnom pokazali su se uzaludni. Na kraju ga je Jasna suočila, tražeći od njega objašnjenje za njegovo ponašanje. On joj je iskreno odgovorio: netko je morao pomoći čuvati njihovu najmlađu kćer i nije se ni trudio pretvarati da mu Jasna nedostaje.
Odnos oca i Jasne zauvijek je ostao narušen, bez izgleda za pomirenje. Postupci njezinog oca ostavili su na njihovoj vezi neizbrisiv trag, a Jasna je ostala s osjećajem da je nevoljena i iskorištena.
