Gorana s prijateljicom Kresimiroš šetale su po Maksimirskom parku kad su iznenada ugledale muškarca i ženu. Zagrlili su se, a on joj šapnu nešto na uho. Žena je blistavim osmijehom gledala prema njemu. Gorana je otvorenih očiju promatrala taj par i nije mogla odvojiti pogled.
Gorana, što gledaš? Goro! iznenada je uzviknula Kresimira.
Ništa, samo idemo, izgovorila je Gorana i naglo se okrenula. Djevojke su se pozdravile i razišle se.
Kad je Gorana kročila prema svom domu, osjećala je da se nešto ne može dogoditi.
Tata, kako je to moguće? Kako si mogao? nije mogla povjerovati onome što je vidjela.
Nakon škole, Gorana i Kresimira nisu željele ići kući. Predložile su:
Liza, idemo još malo prošetati po parku!
Možemo, dok je još svijetlo, složila se druga.
Park nije bio na njihovom putu, ali zašto ne bi se još malo prošetalo?
Šetale su alejom, promatrajući zaljubljene parove koji su ih ljubomorno gledali. Nitko im nije obraćao pažnju.
Na jednoj praznoj stazi ponovo su ugledale istog muškarca i ženu. Ponovno su se zagrlili, a on joj šapnu nešto na uho. Žena je i dalje zračila srećom. Muškarac je, iako im je bio okrenut leđima, pokazivao da nije više mlad.
Kresimira je ravnodušno pogledala par, a Gorana je široko otvorila oči i nije mogla skrenuti pogled.
Goro, što je?
Ništa idemo, izgovorila je i požurila naprijed.
Izašle su iz parka. Gorana je tiho šetala, razmišljajući o svemu. Djevojke su se razišle i svaka je krenula prema svom domu.
Gorana je hodala prema svom stanu, glavu malo spustila. Činilo se da sve što je vidjela ne može biti stvarno. Pred očima joj se još jednom pojavila sretna žena pod starim stablom i muž koji joj šapće na uho, ne primjećujući ništa oko sebe čak ni svoju kćer!
Tata, kako je to moguće? Volim te, uvijek si mi bio uzor. Imaš li ljubavnika? Ne bih to vjerovala da nisam to sama vidjela, pomislila je tiho.
Kasno je stigla kući.
Sjedni za večeru, izrugivala se majka. Nećeš se dugo čekati na tatu.
Upravo idem oprati ruke, odgovara Gorana nesigurno.
Dugo je bila u kupaonici. Kad je izašla, otac još nije bio kod kuće. Gorana je večerala sama i potom se smjestila za svoj laptop, ali misli su joj bile stalno na onom prizoru iz parka.
Je li u odraslom životu varanje stvarno tako uobičajeno? Što mu nedostaje? Kako može ostaviti nas s mamom zbog razmišljala je, a zatim joj se pojavila ideja.
Možda njegova ljubavnica misli da ću mu predati tatu. Vjerojatno ne zna za moje postojanje
Ubrzo su se otvorila vrata i čuo se glas oca:
Oprosti, draga, dan je bio naporan.
Nekada su ti dani bili teški samo krajem mjeseca, ubacila je majka, i opet se započela svađa.
Jana, stvarno nemam vremena! uzviknuo je otac kad je ušao u Goraninu sobu, pokušavajući je poljubiti. Gorana ga je odgurnula:
Odgodi, večera će se ohladiti!
Što se događa? pitao je otac.
Ništa, samo mi je zakazano.
Otac je pogledao kćer, htio je nešto reći, ali je odustao i otišao u kuhinju.
Cijelu večer Gorana nije napustila svoju sobu. Planirala je kako da vrati oca na pravi put. S tim planom zaspala je.
Ujutro su glasovi roditelja razbili tišinu:
Viktore, kuda ideš?
Na posao, hitno.
Danas je subota, mogao bi provesti dan s obitelji.
Neću dugo, do podne ću se vratiti i nešto ćemo zajedno raditi.
Gorana je izašla iz sobe, zijevajući se kao da se tek probudila.
Kuda ideš? odmah je pitala majka.
Na nastavu, kasnit ću.
Pa to je uzburkala se majka. Cijeli dan su zauzeti.
Ali Gorana je već bila u kupaonici. Kad se vratila, otac je stajao u hodniku i nasmiješio se:
Što kažeš, da te odvedem do nastave?
Goro, popij kavu! iz kuhinje je pozvala majka. Već sam je pripremila.
Idi, pij, čekam te, rekao je otac, pomalo kriv i brižan.
Gorana je brzo popila kavu i izjurila niz hodnik:
Idemo, tata!
Nekoliko minuta su hodali tiho, a otac je prvi započeo razgovor:
Kćeri, zašto si mi ljuta?
Ne, tata, možda sam samo u fazi promjena, zastala je na trenutak, kao da se hrabra. Volim te, tata.
I ja tebe, dušo!
Što je najdraže na svijetu?
Otac se zamislio, pogledao je sumnjičavo, ali je ipak odgovorio:
Najdraže na svijetu!
Hodali su nasmijani, izbjegavajući pogled jedan drugog.
U redu, tata, idemo na ručak. Obećao si da ćemo provesti vikend zajedno.
Gorana je krenula prema nastavi, a zatim se sakrila iza grmlja. Provjerila je da li otac ne gleda i tiho ga slijedila. Nadala se da će otac otići na posao, ali on je skrenuo drugom putem.
Hodali su dugo, otac se nije okrećao. Došli su do jedne kuće, otac se zaustavio pod drvećem, izvadivši telefon i nazvao.
Pet minuta kasnije, iz kuće je izašla žena. Gorana je nevoljko primijetila:
Kako je lijepa!, uzdahnula je. Zar mu je ona važnija od nas dvoje?
Žena je došla, poljubila oca i zajedno su krenuli držati se za ruke. Okolina je bila nepoznata i prilično pusta. Ušli su u mali trg, sjeli na klupu i razgovarali ozbiljno, a zatim se dugo poljubili. Goranin bijes i tuga preplavili su je.
Kad su se podigli, vratili su se prema kući iz koje je žena izašla. Još jedan poljubac, osmijeh, i otac je krenuo prema svom domu, a žena nestala je u stubištu.
Gorana je stajala sa strane i razmišljala što dalje. Željela je da ostane sama s tom ženom i zatim će odlučiti.
U tom trenutku je vidjela da otacova ljubavnica izlazi iz stubišta s vrećom i kreće prema kontejneru za otpatke. Gorana je odmah potrčala za njom.
Bok! ugurala je Gorana ženu kad je ona bacala smeće i okrenula se prema kući.
Bok!, iznenađeno je odgovorila žena. Što želiš?
Slušaj, ako se još jednom sretnete, sklopit ću ti problem.
Tko si ti?
Nisi li shvatila?
Što ti treba? upitala je žena.
Jasno sam ti rekla uzmi telefon!
Evo ga, rekla je žena.
Nazovi ga i reci da više ne dolazi. Ja sam njegova kći i on jako voli moju majku!
Gorana je odabrala broj. Čuo se otacov glas:
Dijano, što se događa?
Viktore, ne trebamo se više viđati.
Zašto?
Ništa neće funkcionirati. Imaš obitelj, a ja idem studirati izvan grada.
Dijano, otac je promijenio ton, zvučalo mu je nešto radosno.
U redu, ne dolaziš više, pozdrav!
Kad se Gorana vratila kući, roditelji su sjedili za stolom i mirno razgovarali.
Zadovoljna si? zamrkla je majka, podižući se od stola. Hoćeš li jesti?
Hoću.
Zašto si tako vesele, dušo? pitao je otac.
Tata, voliš li me?
Volim!
A majku?
Krata je pauza. Otac je odlučno odgovorio:
I tvoju majku volim!
Istina, volim vas oboje! ponovio je s osmijehom.
Na kraju Gorana je shvatila da je povjerenje i otvorenost temelj zdravih odnosa. Naučila je da, iako su istine bolne, suočavanje s njima donosi slobodu i mir a najvažnije je ljubav koja ostaje, čak i kad sve ostalo pukne.
