Gospode, da nam je troje vlastitih!
Marija teško pada na kauč, drži se za glavu. Marko gleda u nju mrzovoljno, podvisoko.
Pa što sad da učinim? Da je odvedem u sirotište? Ante mi je ipak bio brat
Brat! Kad si ga zadnji put vidjela? Prije deset godina? Pojavljuje se samo kad mu nešto treba
Marija blago snizi ton, a Marko u sebi uzima dah. Ne želi sve prisilno raditi Ljutiti se. Znaje da će brigu o Jelki nositi Marijina žena. Marija je dobra, glasna, može vrištati, ali ne iz zla Ne propušta nevolju.
Marijo, reci, što sam ja trebao učiniti? Ja sam tvoj stric, rođak blizak. A ona
Marko pokazuje na malu djevojčicu koja stoji na pragu, nepomična.
Što ona ima s tim?
Dječak nema veze Kad će ju zakopati?
Ujutro. Idem ujutro.
Pa, zato ne mrmljaš očima. Dođi, upoznajmo se.
Djevojčica nesigurno zakorači naprijed, korak, pa još jedan. Marija ne može izdržati, skoči, priđe joj.
Što ti je, slaba? Da ti skinem kaput.
Marija vješto odgloži gumbiće, spusti Jelkin kaput, zatim veliku jaknu i iznenadi se.
Bože Što se krije ispod? Koža i kosti A ovo je što?
Okrene dijete prema svjetlu i zamrzi. Gleda Marka. On pogleda dijete, uzdahne. Ah, malo je Anteu nešto nedostajalo kad je bio mali. Kad bi ga više tukao, možda bi postao čovjek. Jelka ostane u tankoj haljici s kratkim rukavima, ruke su prekrivene modricama. Marija povuče rub haljine, pogleda stražnjicu i zakloni usta rukom Stoji tako, a onda, kao da se probudi:
Marko, brzu kupelj! Mijo, dođi ovamo!
Mijo izleti iz sobe.
Što, mama?
Ništa, samo reci! Koliko puta moram… Trči k Veselinki. Recite da nam treba odjeća za djevojčicu Možda nešto staro.
Razumijem, mama. Čuo sam sve.
Pa, ako si čuo, što još?
Mijo izleti kroz vrata, navlači jaknu. Dječaci i ja slušamo, promatramo. Kako bi se u našu obitelj našla takva mala, pa i djevojčica? Kad su vidjeli da mama proučava modrice, odlučili su vratiti joj zid u sobi. Neka se sklonu, a mala će biti zaštićena, nitko je ne dotakne. Dečki zaborave na sve razrade koje su jutro smišljali, i uzmu se za posao.
Mijo donese cijelu vreću krpica i dovede Veselinku. Zapravo se nije mogao odvojiti od nje, pa je došla sama.
Veselinka dugo gleda nespretno život Anteovog razbojnika, pa reče:
Mogla bi joj pogledati u glavu. Nikad ne znaš koje će se insekte pojaviti.
Jelka cijelo vrijeme stoji usred sobe, tiho, kao da se ništa ne događa. Marija se šokira, juri do djevojčice, razdvoji kosu i proklinje kao seljački čovjek. Podigne krivu pletenicu, uzdahne. Kosa je lijepa Ah, kako je žalosno.
Jelka
Djevojčica podigne uplašene oči.
Jelka Moraš šišati kosu. Potpuno Ne brini, brzo će narasti. Evo, daj ti lijepi šal.
Suze se slijevaju niz prljave obraze. Marija i sama jedva suznu, dok reže kosu, a potom je bacaju u peć. Marko ulazi, vidi što se događa i samo uzdahne. Ah, zbog čega nije cijelim životom čvrsto držao Antu
Kad Marija i Jelka odđu u saunu, iz sobe dječaka izranja glava Andrija, najstarijeg. Dvanaest je godina i vodi braću. Ima autoritet, ali ga ne zloupotrebljava.
Tata, možeš li nam pomoći?
Marko uđe u sobu i zastane.
Što ste to uradili?
Želimo prebaciti ormar da odvojimo kutak za nju. Toliko je teška.
Marko smrdi nosom, grubi glasom kaže:
Mama vas hrani, ali nema smisla. Troje ne mogu pomaknuti ormar! Hrabro, uzmite!
Tata, na čemu će spavati?
Marko češe pohođa.
Trebat će se nešto kupiti
Tata, daj mi krevetić, znaš da volim spavati na njemu, a za nju stavimo moj krevet? Već je mala za moj krevet, a baš joj treba.
Kad Jelka i Marija izlaze iz saune, dječaci i Marko gotovo sve pripreme. Treba postaviti posteljinu, možda tepih za ljepotu, ali to Marija sama uradi.
Uz lagani paru.
Hvala, umorna sam, snage nemam. Jelka kao da još nije vidjela vodu, ni sapun. Straši se od svega, kao od kuge Sad ću se odmoriti i hraniti vas. Onda ćemo razmišljati gdje će Jelka spavati.
Djevojčica izgleda zdravo. Mršava, smiješna u šarenoj maramici, velike oči, duge trepavice.
Idemo, pokažem ti
Marija iznenađeno pogleda muža, ali ustane. On pomakne zavjesu u sobu sinova. To je najveća soba u kući, gdje su dječaci smješteni od kad je Mijo napunio tri godine. Roditelji imaju malu spavaću sobu, a velika soba služi i kao dvorana, hodnik i kuhinja.
Što je ovdje?
Marija vidi preuređenje, šuti. Pogleda sinove.
Samo ste vi, tata nas je uputio?
Marko se nasmije:
Samo vi Dobri su momci, Marijo
Jelka ne samo da jede. Hvata hranu kao da ju nikada nije hranili.
Jelka Dosta Bilo bi loše. Odmori se, ne brini, imamo dovoljno hrane. Sve je u redu
Jelka gleda tanjur s tugom, kao da se ispuhne.
Idemo, pokažem ti tvoj krevet.
Čini se da djevojčica jedva je uspjela leći, a već spava.
Marija se vrati za stol.
Marko, donesi rakiju.
Marko iznenađeno pogleda ženu; inače ne pije, osim na velike svečanosti. Šut, donese rakiju, izlije za sebe i nju.
Marija jednom gutkom isprazni čašu. Marko otvori svoju čašu i stavi je na stol. Pogleda ga i kaže:
Da je tvoj Ante živ, sama bih ga uplela rukama
Marko spusti glavu. I on bi ga i sam upleo
Ante je rođen kad je Marku bilo četrnaest, nitko tada nije očekivao još jednog. Djedinja je pogledala novorođenče, spustila ga i rekla:
Bespravno je rođen.
Marko se sjeća kako mu majka viče, izbacuje ga iz kuće. Njemu je bilo svejedno. Hodala je po domu i mrmljala. Marko je, iako odrastao, bojao se bake kao od vatre. Svi u selu su je smatrali vješticom. Marko zna da vještica ne postoji, ali…
Majka se umorila od vrištanja. Odjednom se zaustavi i kaže:
Umriću sutra. Na grobu uzmi ovo.
Pokazuje na bebu.
Još što!
Baka ga pogleda i tiho kaže:
Prokleti ću ga, sve dok ne uzmeš
Sljedećeg dana zaista umre. Marko misli da će poludjeti od straha stojeći nad grobom. Majka ne posluša, dođe s Antom. On viče po groblju, a onda se smiri.
Od malih dana Ante je bio poput štuka. Jedva je pojeo, a krivio druge Prvo ga je otac, kasnije Marko. Ništa ga nije naučilo. Otišao je u vojsku, donio ženu. Ženu rodi, i to je kraj roditeljskih obaveza. Živjeli su veselo, svaki dan pijanka. Koliko puta je Marko pokušavao da ih uvjeri da se presele, ali su rekli da će Ante i Jelka bez njih propasti I propali su. Roditelji su jedni za drugim otišli. Nije prošla ni godina. Ante je to sve proslavio, iako nije ni knedlu za grob donio.
Četiri godine kasnije, selo pozove Marka na sastanak:
Marko Tvoj brat i njegova žena zamrznuli su se, jedva su došli do kuće Ostala im je djevojčica. Ako je ne uzmeš, umrijet će u sirotištu Ne brini se za grobove, pomognut ćemo ti. Vaša obitelj je nam zlatni rad.
Marko ne zna zašto nije sve rekao Mariji. Vjerojatno se bojao da će ona, u bijesu, zabraniti djetu.
Tjedan dana kasnije, Jelka prestane jesti. Naučila je koristiti vilicu i žlicu. Koža se žući, više ne prozirna, a ponaša se poput divljeg vuka. Kad dječaci nešto pitaju, skriva se pod pokrivač i šuti.
Dajemo joj knjige, igračke. Šuti kao sova, samo pogledi. Koliko puta Marija pokušava razgovarati, bez ishoda. Ni da da, ni da ne ništa.
Marija ne podnosi više, ustane pred Jelku:
Zašto gledaš na nas kao na vuka? Što smo ti učinili? Ne razgovaraš, ne smiješiš se? Nismo te ubijali!
Jelka gleda velikim očima, ne treperi, iz oči joj iskoče dvije suze
Marija se zgruša, izlazi iz kuće, jedva ne plače. Obeća sebi da više neće podići glas.
Do večeri tog dana, Veselinka dolazi:
Marijo, nešto ti nije u redu.
Marija samo maše rukom:
Ne mogu više sve što radim
Tako će biti, kao sova
Što to znači?
Štošto Ona je dijete, a djeca osjećaju kad ih ne vole. Sad je praktično u sirotištu, samo je uvjet bolji.
Pa, Veselinko, učini kako misliš Kako voljeti nečiju djecu? Nije mi namjera da je povrijedim. Trudim se
A mačak voljeti?
Pa, mačak
Upravo to. Mi smo drugačiji. Nismo kao prije Prije smo se voljeli.
Proljeće dođe iznenada brzo. Marija se trudi da ne ljubi Jelku previše. Neka jede, neka bude odjevena, neka čita knjige. Djeca muše joj priče. Ponekad Jelka razgovara s dječacima, ne samo da i ne. Dječaci se trude. Zatražili su Marka da pomogne, pripremili iznenađenje za Jelku.
Za mjesec dana Jelka ima rođendan; zatvoreni u šupi prave stol s ogledalom, baš kao modne djevojke. Marija prvo želi sprečiti, ali onda popušta. Višak rada ruku.
Jelka ne razumije što se događa. Marija joj daje novi, prekrasan čipkasti šal i pomaže ga omotati oko glave. Jelka se pred ogledalom okreće nekoliko puta. Marko izvuče novo haljinu; Jelka otvori usta, nikad nije vidjela takvu.
Kad dječaci donesu stol Jelka ga dugo lagano dodiruje, Marija pomisli da se djevojčica nasmijala. Zatim zagrlila sve braće po redu.
Od tog dana dječaci i Jelka postaju pravi prijatelji. Satima razgovaraju u svojoj sobi, smiju se. Kad se Marija pojavi, Jelka odmah otiđe na svoje mjesto i šuti. To Mariju bije. Što nije u redu? Odan, obučen što joj nedostaje?
U tom trenutku počinje berba, pa nema vremena za brige. Ove godine planiraju još jedno svinje za prodaju. Trebat će kupiti više odjeće za četvoro. Marija naređuje da ne diraju penziju koju je Jelki dodijelila.
Marko klima glavom. Uvijek klima kad Marija nešto spomene. Marija ne može shvatiti zašto se s Jelkom ne slaže S dječacima je dobro, s njom je hladno.
***
Jednog dana, dok Marija sadi cvijeće u vrtu, dolazi susjedov dječak:
Teta Marija! Tamo nas udaraju!
Marija se ispravi:
Koga naših?
Sve nas!
Dječak pobjegne. Marija, podižući suknju, trči do rijeke gdje su djeca prije pola sata išla.
Borbu vidi izdaleka. Djeca se tuku s grupom dječaka, leđima okrenuta, a u sredini je Jelka Iz sela dolaze muški, držeći trake, a kad vide otacove, rasprše se.
Marija dodiruje svoje ruke.
O, kako Što je ovo
Mijo ima posečenu obrvu. Andrija ima velik otok na oku, a Stjepan je cijelo rame slomljen
Jelka plače.
Reci, što se dogodilo?
Mijo šapne:
Došli smo se okupati Jelka je skinula šal, a svi su počeli zadirkivati
I vi ste se usudili intervenirati?
Stjepan ozbiljno pogleda majkuNa kraju, dok sunce zalazi nad poljima, svi se okupili oko vatre i odlučili da će Jelku, Mariju i cijelu obitelj voditi jedinstvena ljubav i zajedništvo.
