Lada cijelo vrijeme osjeća da ne pripada ovom mjestu. Još kao dijete doživljava neobične uspomene stari kameni kućni miris dima i jabuka, tamnokosa žena koja joj šapće pjesme, muškarac koji je baca prema stropu i smije se dok se stakla trese. Njena majka Veronika insistira da su to samo dječje fantazije. No uspomene postaju sve snažnije.
Sumnje se gomilaju Veroničine crvene kose i plave oči ne podudaraju se s Ladinom, tamnokosom i smeđim očima. O ocu se nikada ne spominje.
Kad Veroniku zahvati rak, neposredno prije smrti šapne: Ukrala sam te. Kao turista, Lada osjeća potres. U ruševinama pronalazi malu djevojčicu u točkicama jedinu živu među mrtvima. Sama dječaka nema, pa je uzme pod svoje krilo i odgoji. Uzimam ti prošlost, ali ostavljam ti ime. Tvoja majka je Eleonora, otac Ivan.
Lada ne vjeruje sve dok ne ugleda posmrtnu fotografiju muškarca i žene čiji su crte prepoznatljive kao da su iz njezine glave. Osjećaj praznine tjera je da traži odgovore.
U dalekom Splitu, stariji Ivan Tomić bori se s bolestima. Krv skriva u ručniku od svog sluge Ante. Obećao je supruzi Leni da će čekati dok se njihova izgubljena kći Marija vrati. Lena, koja je prije vjernice vjerovala u karte i znakove, umire uvjerena da njihova kći živi. Ivan nosi teret krivnje i slabe nade.
Ante ga potiče na liječenje, ali Ivan odbija. Umjesto toga ga nagovara da nađe novu ljubav i zaboravi na izgubljenu mladu. Obajemu muškarcu je zajednička bol Ante je izgubio oca u istom potresu koji je odnijeo Ivanovu djecu.
Lada odlučuje. Kupi avionsku kartu za Zagreb i pošalje se u svoje rodno mjesto. U džepu nosi samo adresu i staru fotografiju. U taksiju, vozač iznenada bledi kad vidi sliku gotovo da se slomi.
Kako se zovete? pita drhtavim glasom.
Žeňa, odgovara.
Ne, izdiše. Tvoje pravo ime je Marija.
Lada se zamrzne. Je li to slučajnost ili sudbina?
Umirući Ivan osjeća da je posljednja noć pred njim. Nada se da će zaspati mirno kao Lena. No ujutro se iznenada budi slab, slomljen, ali još uvijek čeka. Čuje buka automobila i korake po hodniku.
Ujak Vane, to sam ja! viče Ante i dodaje: Nisam sam! Ivan misli da je došao liječnik.
U sobu ulazi djevojka. Nije Lena iako prvi pogled daje takav dojam. To je njegova kći. Njegova Marija, odrasla, s istim tamnim očima.
Lada Marija sjedi uz krevet, nesigurno dodiruje njegovu ruku. Ivan, s suzama radosti, miluje joj obraz.
Kćeri, šapne. Napokon si se vratila kući.
Svijet na trenutak zastane. Obećanje koje je dao ženi ispunjeno je. Konačno se sve odvija.
