Zamisli ovu scenu. Moja Kresimira prava modna ikona, mršava kao štap, uvijek u najnovijim kombinacijama. A ja ja sam jednostavna žena. Malo sam se otupala, pojavio mi se i borci pod očima. Pa, život ide, što se može reći.
Svaki naš susret pretvarao se u malu torturu. Kresimira to nije radila iz zle namjere, nego iz najboljih namjera. Približi se, pogleda me svojim rentgenskim pogledom i započne:
Marko, jel ti ova haljina prevelika? Kao da je baka ušila.
Marko, treba ti druga frizura, ova ti daje pet godina više.
Ah, djevojke, koja je to ruž! Toliki je boja već desetljećima ne nosi netko.
I sve to s takvim slatkim, suosjećajnim osmijehom. Kao da mi želi sve najbolje. A ja nakon svakog takvog komplimenta imam raspoloženje niže od poda i ne želim gledati u ogledalo cijeli tjedan.
Žao me? Pa, žao me do koljena! Ja ionako nisam naslovnica časopisa, a tu mi još i sestra stalno udaraju u osjetljivo mjesto.
Isprva sam podnosila, šale se, mijenjala temu. Ali zadnja kap iznenađenja bila je mamina svečana proslava.
Pripremala sam se za taj jubilej kao da idem na bal. Kupila sam novu, lijepu haljinu, učinila frizuru, nanijela šminku. Osjećala sam se kao kraljica, iskreno!
Svi smo se okupili u restoranu Mornar na Trgu bana Josipa Jelačića. Gosti, rodbina, svi u finim odijelima, veselo i razigrano. I tada priđe Kresimira. Pogleda me od glave do pete i glasno, da svi čuju, kaže:
Marko, što ti je to na sebi? Smijeh i grijeh Kao našoj teti Marici s sela. Da si bar tražila savjet od mene, možda bih ti našla nešto prikladnije.
U tom trenutku osjetila sam da mi nestaje podnožje. Uradila je to pred svima! Kao da je u meni ušula prstom. I što je ostalo od svečnog raspoloženja? Ništa.
Tada mi se nešto preklopilo u glavi. Dosta je šutjeti u krilu! Pomislila sam da je sada moj red. I ja, djevojke, baš sam se dobro pripremila za ovu svečanost
Nisam podizala glas, jer zašto bi to radila? Duboko sam udahnula, nasmijala se najšarmantnijim osmijehom i prekinula je na pola rečenice:
Kresimira! izglasala sam glasno i vedro. Hvala ti od srca! Zaista cijenim tvoju brigu! Ti si pravi stručnjak za otkrivanje tuđih manjkavosti!
Kresimira se zasvijetlila. Vjerojatno je mislila da je hvalim. Naivno je to.
Budući da si tako upućena u sve, nastavila sam, podižući s stolice kutiju koju sam ranije pripremila, odlučila sam ti pokloniti nešto posebno!
Svi su s interesom pogledali nas. Predala sam joj lijepo omotanu kutiju. Ona je nestrpljivo počela otvarati, sigurno očekujući parfem ili neki kozmetički proizvod.
Unutra, drage moje, ležala je elegantno dizajnirana potvrda, otisnuta na skupocjenom papiru. Na individualno savjetovanje kod poznatog psihologa tema glasila: Kako podići samopouzdanje, a da ne umanjujemo druge. Pročitala sam to naglas, da čuje svi i oni u dvorani, i oni u kuhinji, pa i vozač autobusa koji je prolazio pored restorana!
Evo, sestrice! dodala sam dok je podignula pogledi prema meni. Pomislila sam da ti ovo može dobro doći. Pomoći će ti da budeš stvarno sigurna u sebe, a ne da se dokazivaš na moj račun! Kao što kažemo pogodak u metu!
Mora se vidjeti njezino lice! Prvo totalna zbrka. Zatim spoznaja. Na kraju su se obrašile obraze takvim crvenim rumenilom da ga je teško opisati riječima.
U dvorani nastala je tišina, pa je jedan od stricova glasno zazvonio smijehom. I za njim su se pridružili ostali. Sve te njene šiljke, otrovne primjedbe, izronile su napolje! Htjela me ponižiti, a završila je tako da je sama postala smiješna pojava.
Završnica je uslijedila odmah. Kresimira je nešto promrmljala, zgrabila torbu i izronila iz dvorane
I da odgovorim na tvoje pitanje da, pomirile smo se. Mi smo sestre, nakon svoga.
Od tog dana, zamisli, više me nije dotakla riječima o izgledu. Kad se nađemo, pričamo samo o vremenu. I znaš što? To je zapravo ugodno.
Eto, to je priča. Hvala ti što si slušala do kraja! Ako ti se svidjelo, stisni like, jako mi znači! I piši u komentarima svoje priče jesi li doživjela nešto slično? Podijeli i s prijateljicom stvarno je super!
