Imao sam tek 16 godina kada sam je doveo kući Djevojku koja je već neko vrijeme bila očito trudna, stariju od mene za godinu dana.
Iva je pohađala istu srednju školu kao i ja, samo na drugoj godini. Nekoliko dana sam gledao kako se nepoznata djevojka skuplja u kut i tiho jeca. Primijetio sam njezin rastući trbuh, iste haljine koje je nosila dva tjedna i prazne, beznadne oči.
Kako se ispostavilo, njezinu priču znao je skoro svatko Unuk poznatog poduzetnika iz Zagreba se viđao s njom, a onda je jednostavno nestao, otišao u hitnoj potrebi u Split. Njegovi roditelji nisu htjeli ni čuti za nju. Rekli su joj to ravno.
A njezini vlastiti, kao da žive u prošlosti, bojeći se sramote, izbacili su je iz kuće i otišli na vikendicu. Jedni su žalili Ivu, drugi su se iza leđa rugali njoj.
Sama je kriva. Trebalo je misliti pametno!
Nisam više mogao gledati. Razmislio sam i prišao joj.
Neće biti lako, prestani plakati. Predlažem da se doseliš k meni, možemo se čak i vjenčati. Ali odmah ti kažem ne znam lagati i neću se pretvarati da je sve u redu. Jednostavno ću biti uz tebe i obećavam da ćemo se snaći.
Iva je obrisala suze i pogledala me. Što tu reći Običan dečko, bez finog ponašanja. A ona je sanjala o sasvim drugom mužu! Samo što u njezinoj situaciji nije bilo izbora pa je Iva pošla sa mnom.
Roditelji su bili šokirani, mama me molila da se predomislim, ali bio sam čvrst.
Mama, ne dramatiziraj, nekako ćemo. Imam dvije stipendije, običnu i socijalnu. Dodatno ću raditi, uspjet ćemo!
Ali htio si ići na studij!
Pa što? Živimo nekako. Tata radi cijeli život u tvornici, ti u trgovini. Ljudi bez studija također nekako žive. Mama, ovo nije kraj svijeta!
Iva se uselila u moju sobu. Prepustio sam joj svoj krevet, a ja sam se premjestio na neugodnu rasklopivu sofu. Nekoliko dana bila je jako tiha. Kao sjena, pratila me za ruku do škole i kući, dok na kraju nije prasnula.
Imam dosta! Zašto tvoji roditelji na mene gledaju krivo? Ne sviđam im se! I zašto ne provodiš vrijeme sa mnom? Čitaš knjige ili negdje nestaneš?!
Bio sam iznenađen.
A ti ne misliš da je to normalno? Pa ne sviđaš im se, ali su te primili i ne smetaju ti. Gledaju krivo? Tvoji vlastiti te ne žele ni vidjeti. A roditelji oca tvog djeteta? Gdje su oni? Čitam knjige jer učim i ne želim ispasti nakon prve godine. I stipendija mi je potrebna. Nestajem? Jer radim dodatno i nemam želju gledati tužne serije s tobom.
Iva je zaplakala.
Zašto tako govoriš?
Kako? Rekao sam da ne znam lagati. A inače, kada idemo u matični ured za vjenčanje?
Ne mogu tako ići, kupi mi lijepu haljinu, s visokim strukom, da se trbuh ne vidi.
O čemu pričaš? Donijet ćemo potvrdu o trudnoći, kakva haljina? Moram još uštedjeti za kolica i krevetić
Mama je posegnula za valerijanom, ali se polako navikla na situaciju i sve češće je pogledavala dječju odjeću. Pa ništa strašno se ne događa Neka žive, neka se vjenčaju, a mi s tatom ćemo pomoći što god možemo. Samo je ta djevojka nekakva nezahvalna, uvijek nezadovoljna sa mnom, s njima, s malim stanom. Možda kad rodi, promijenit će se.
Ali Iva nije namjeravala mijenjati se. Kad sam se vratio prljav i umoran iz autoperionice, donoseći u sobu mršavu mačku, upala je u bijes.
Ti budalo! Čemu nam ta otrcana mačkica? Izvedi je! Baci je iz stana!
Ali ja sam se samo nasmiješio.
Ne, ona je trudna. Ostaje, pa ni ne počinji. Bolje zašuti i podgrij mi večeru.
Tako?! Iva je gotovo vrisnula. Biraj! Ili ona ili ja! Ta životinja također na mene gleda krivo!
Zašto? Pogledao sam je nevjericom. Ovo je moj dom i ne moram birati. To je moja mačka i ako te smeta, možeš otići. Čak ni mama nije mi postavljala takve uvjete. Možda je vrijeme prestati gledati na sve odozgo?
Iva je histerizirala, plakala, zavidjela toj mršavoj, zapuštenoj mački. Gdje sam to ja primijetio trbuh kod nje? Ali trbuh se pojavio mačka je doista bila trudna.
Bio sam umoran, ali kad god bi žaljenje počelo da me obuzima, otjeravao sam te misli. Nekako ćemo se snaći. Iva će roditi, smiriti se, a prije toga mačka će nas razveseliti. Puhasti mačići će sve dovesti u bolje raspoloženje.
Ali sve se odigralo drugačije Djed, poznati poduzetnik iz Zagreba, vratio se s dugog poslovnog putovanja i saznao je za sve. Pronašao je unuka, ošamario ga i rekao da će ga odrezati od novca ako će praunuk odrastati u tuđoj obitelji. A izgubiti takvu kesu dječak se jako bojao.
Iva je otišla s njim još istog dana, čak se nije ni pozdravila sa mnom. Na sreću imala je dokumente kod sebe (namjeravala je nakon škole ići doktoru). Na svoje stvari je mahnuła rukom kupit će joj nove! I u tu jeftinu školu više neće ići!
Bio sam slomljen Kako to? Čak se nije ni oprostila, nije nazvala, nije rekla ništa. Bacio sam sve njezine stvari i dugo sjedio sam u tami, grleći svoju mačku.
Mačka je sve shvaćala. Tiho se priljubila uz mene, osjećajući da je potrebna. Suosjećala je, prela, tješila me.
Sam sam primio njezin porod, ne dopuštajući nervoznoj mami i zbunjenom tati da priđu mački. Sjedio sam uz nju, govorio joj nježno, smirivao je. Pazio sam da sve ide kako treba, i držao telefon spreman da po potrebi nazovem veterinara.
Sve je prošlo dobro, mačka je rodila četvero malih. Promijenio sam podlogu, donio svježu vodu i hranu. Još jednom sam provjerio je li sve u redu, i iscrpljen sam zatvorio oči, osjećajući kako se najmanji mačić utječe u moju ruku, i pomislio da ponekad životinje pokazuju više zahvalnosti nego ljudi.Imao sam tek 16 godina kada sam je doveo kući Djevojku koja je već neko vrijeme bila očito trudna, stariju od mene za godinu dana.
Iva je pohađala istu srednju školu kao i ja, samo na drugoj godini. Nekoliko dana sam gledao kako se nepoznata djevojka skuplja u kut i tiho jeca. Primijetio sam njezin rastući trbuh, iste haljine koje je nosila dva tjedna i prazne, beznadne oči.
Kako se ispostavilo, njezinu priču znao je skoro svatko Unuk poznatog poduzetnika iz Zagreba se viđao s njom, a onda je jednostavno nestao, otišao u hitnoj potrebi u Split. Njegovi roditelji nisu htjeli ni čuti za nju. Rekli su joj to ravno.
A njezini vlastiti, kao da žive u prošlosti, bojeći se sramote, izbacili su je iz kuće i otišli na vikendicu. Jedni su žalili Ivu, drugi su se iza leđa rugali njoj.
Sama je kriva. Trebalo je misliti pametno!
Nisam više mogao gledati. Razmislio sam i prišao joj.
Neće biti lako, prestani plakati. Predlažem da se doseliš k meni, možemo se čak i vjenčati. Ali odmah ti kažem ne znam lagati i neću se pretvarati da je sve u redu. Jednostavno ću biti uz tebe i obećavam da ćemo se snaći.
Iva je obrisala suze i pogledala me. Što tu reći Običan dečko, bez finog ponašanja. A ona je sanjala o sasvim drugom mužu! Samo što u njezinoj situaciji nije bilo izbora pa je Iva pošla sa mnom.
Roditelji su bili šokirani, mama me molila da se predomislim, ali bio sam čvrst.
Mama, ne dramatiziraj, nekako ćemo. Imam dvije stipendije, običnu i socijalnu. Dodatno ću raditi, uspjet ćemo!
Ali htio si ići na studij!
Pa što? Živimo nekako. Tata radi cijeli život u tvornici, ti u trgovini. Ljudi bez studija također nekako žive. Mama, ovo nije kraj svijeta!
Iva se uselila u moju sobu. Prepustio sam joj svoj krevet, a ja sam se premjestio na neugodnu rasklopivu sofu. Nekoliko dana bila je jako tiha. Kao sjena, pratila me za ruku do škole i kući, dok na kraju nije prasnula.
Imam dosta! Zašto tvoji roditelji na mene gledaju krivo? Ne sviđam im se! I zašto ne provodiš vrijeme sa mnom? Čitaš knjige ili negdje nestaneš?!
Bio sam iznenađen.
A ti ne misliš da je to normalno? Pa ne sviđaš im se, ali su te primili i ne smetaju ti. Gledaju krivo? Tvoji vlastiti te ne žele ni vidjeti. A roditelji oca tvog djeteta? Gdje su oni? Čitam knjige jer učim i ne želim ispasti nakon prve godine. I stipendija mi je potrebna. Nestajem? Jer radim dodatno i nemam želju gledati tužne serije s tobom.
Iva je zaplakala.
Zašto tako govoriš?
Kako? Rekao sam da ne znam lagati. A inače, kada idemo u matični ured za vjenčanje?
Ne mogu tako ići, kupi mi lijepu haljinu, s visokim strukom, da se trbuh ne vidi.
O čemu pričaš? Donijet ćemo potvrdu o trudnoći, kakva haljina? Moram još uštedjeti za kolica i krevetić
Mama je posegnula za valerijanom, ali se polako navikla na situaciju i sve češće je pogledavala dječju odjeću. Pa ništa strašno se ne događa Neka žive, neka se vjenčaju, a mi s tatom ćemo pomoći što god možemo. Samo je ta djevojka nekakva nezahvalna, uvijek nezadovoljna sa mnom, s njima, s malim stanom. Možda kad rodi, promijenit će se.
Ali Iva nije namjeravala mijenjati se. Kad sam se vratio prljav i umoran iz autoperionice, donoseći u sobu mršavu mačku, upala je u bijes.
Ti budalo! Čemu nam ta otrcana mačkica? Izvedi je! Baci je iz stana!
Ali ja sam se samo nasmiješio.
Ne, ona je trudna. Ostaje, pa ni ne počinji. Bolje zašuti i podgrij mi večeru.
Tako?! Iva je gotovo vrisnula. Biraj! Ili ona ili ja! Ta životinja također na mene gleda krivo!
Zašto? Pogledao sam je nevjericom. Ovo je moj dom i ne moram birati. To je moja mačka i ako te smeta, možeš otići. Čak ni mama nije mi postavljala takve uvjete. Možda je vrijeme prestati gledati na sve odozgo?
Iva je histerizirala, plakala, zavidjela toj mršavoj, zapuštenoj mački. Gdje sam to ja primijetio trbuh kod nje? Ali trbuh se pojavio mačka je doista bila trudna.
Bio sam umoran, ali kad god bi žaljenje počelo da me obuzima, otjeravao sam te misli. Nekako ćemo se snaći. Iva će roditi, smiriti se, a prije toga mačka će nas razveseliti. Puhasti mačići će sve dovesti u bolje raspoloženje.
Ali sve se odigralo drugačije Djed, poznati poduzetnik iz Zagreba, vratio se s dugog poslovnog putovanja i saznao je za sve. Pronašao je unuka, ošamario ga i rekao da će ga odrezati od novca ako će praunuk odrastati u tuđoj obitelji. A izgubiti takvu kesu dječak se jako bojao.
Iva je otišla s njim još istog dana, čak se nije ni pozdravila sa mnom. Na sreću imala je dokumente kod sebe (namjeravala je nakon škole ići doktoru). Na svoje stvari je mahnuła rukom kupit će joj nove! I u tu jeftinu školu više neće ići!
Bio sam slomljen Kako to? Čak se nije ni oprostila, nije nazvala, nije rekla ništa. Bacio sam sve njezine stvari i dugo sjedio sam u tami, grleći svoju mačku.
Mačka je sve shvaćala. Tiho se priljubila uz mene, osjećajući da je potrebna. Suosjećala je, prela, tješila me.
Sam sam primio njezin porod, ne dopuštajući nervoznoj mami i zbunjenom tati da priđu mački. Sjedio sam uz nju, govorio joj nježno, smirivao je. Pazio sam da sve ide kako treba, i držao telefon spreman da po potrebi nazovem veterinara.
Sve je prošlo dobro, mačka je rodila četvero malih. Promijenio sam podlogu, donio svježu vodu i hranu. Još jednom sam provjerio je li sve u redu, i iscrpljen sam zatvorio oči, osjećajući kako se najmanji mačić utječe u moju ruku, i pomislio da ponekad životinje pokazuju više zahvalnosti nego ljudi.
