– Meni ne trebaju tvoje pare! bijesno je rekla Andreja i bacila zgužvane novčanice na pod.
Zapravo, to su tvoje novce mirno je uzvratila vlasnica stana. A za ono što se dogodilo, nisam kriva. Nemoj raditi scenu, probudit ćeš cijeli ulaz.
Andreja je još jednom ogorčeno pogledala ženu na vratima, okrenula se na peti i krenula niz stepenice.
Kad je izašla iz haustora, zamračilo joj se pred očima; jedva se dovukla do obližnje klupe.
Sjela je, pokrila lice dlanovima i tiho zaplakala. Grizla se radi svega što je napravila:
Da sam barem znala da će ovako završiti, nikad ne bih išla na to vjenčanje!
*****
Andreja, udajem se! javila joj jednog dana telefonom najbolja prijateljica Marta. Za mjesec dana fešta, pa onda još i crkveno vjenčanje. Dolaziš, jel da?
Iskreno, od srca ti čestitam, baš mi je drago zbog tebe! Samo Andreja je duboko uzdahnula.
Ajde, reci već!
Ma vjerojatno neću moći doći, žao mi je Stvarno bih voljela, ali
Čuj nju! Kako to misliš, ne možeš? u Martinu glasu čulo se pravo iznenađenje. Pa skupa smo od prvog osnovne, sve smo prošle zajedno, a sad nećeš biti uz mene na mojoj svadbi? Zar me želiš uvrijediti?
Bože sačuvaj, ne pada mi na pamet! Samo, znaš i sama svadba i crkva, to su barem tri dana.
Je, je Tri dana. Ma sigurno se možeš dogovoriti s poslom.
Ma nije problem posao Znaš da imam mačka. Nema ga tko čuvati, a ni povesti ga mogu, sama znaš… Tako da, eto.
Nemoj ni čuti! Moraš biti sa mnom taj dan, i na fešti i na crkvenom! Ma zamoli nekoga da ga pričuva dok te nema. Imaš i hotela za mačke, možeš ga smjestit na par dana, ne brini. Ako sama ne nađeš rješenje, ja ću ti pomoći.
Ne znam, Marta
Imaš cijeli mjesec da smisliš nešto. Nemoj me iznevjeriti, molim te. Želim da upravo ti budeš uz mene na najvažniji dan.
Nakon razgovora, Andreja je danima razbijala glavu. S jedne strane, nije htjela razočarati Martu, a s druge nije imala pojma što će s Mrvicom.
Nije ga mogla ostaviti samog u stanu, pa makar osigurala zalihe hrane i vode za tjedan dana.
Mrvica je bio pravi društveni mačak, samoća mu je najgore padala.
Ali, nakon puno razmišljanja, odlučila je: mora biti uz Martu. Mrvicu je povjerila ženi koju je pronašla preko oglasa.
Bar je mislila da je ta gospođa dobra i pouzdana osoba.
Tajnica Dušanka Pavičić imala je više godina iskustva s čuvanjem mace, a garantirala je da će vratiti ljubimce sretne i zdrave.
Andreja je pročitala sve komentare na internetu prije nego što ju je nazvala. Bili su uglavnom pozitivni.
Neki su pisali da im je već čuvala mace i svi su bili zadovoljni. Dušanka je radila u veterinarskoj ambulanti pa je i u slučaju problema znala pružiti pravi savjet.
Vagajući sve, Andreja je nazvala i dogovorila predaju Mrvice.
Stan u koji je stigla bio je podosta velik, a jedna soba bila je prepuna grebalica, kućica i igračaka sve za mace. Sve joj se svidjelo i uvjeti, i domaćica.
Uz Mrvicu je bilo još nekoliko mačaka pa mu sigurno neće biti dosadno.
E, Mrvica moj, nema me samo tri dana. Bit ćeš dobar, čekat ćeš me, jel da?
Mladi mačak protrljao se o njezine noge i pogledao je u oči. Andreja je znala što mu to znači.
Želio se još malo maziti, ali ona je već morala krenuti.
Ne brinite, gospođice nasmijala se Dušanka bit će on dobro.
Nadam se Evo, izvolite novce, pružila je Dušanki dvije novčanice od po 20 eura. Ako bude išta, odmah zovite, može?
Naravno.
*****
Tri dana prošišala su u trenu.
Marta je bila presretna što je Andreja došla na njezino vjenčanje i slavlje, a Andreji je baš bilo toplo oko srca što se njezina frendica napokon skrasila. I Martino novopečeni suprug učinio joj se kao dobar čovjek. Pouzdan.
Ali, svaki dan je mislila na Mrvicu, stalno je zvala Dušanku:
Dobar dan, dušo, kako je moj Mrvica? Je li dobar, radi li probleme?
Ma sve u redu, Andreja odgovarala bi Dušanka Lijepo jede, koristi wc, baš je pravi mačak. Jel ostaje kako smo dogovorile, samo tri dana?
Da A zašto?
Ma, pitam samo da provjerim. Nekad ljudi produže boravak, pa to jave u zadnji tren, a ja imam drugih životinja. Samo želim znati na čemu sam.
Ništa se nije promijenilo. Odavno brojim dane do povratka, jedva čekam svog Mrvicu.
Kad je napokon stigla natrag u Zagreb, odmah je javila Dušanki da dolazi.
Dobro čekat ću vas sjetno je odvratila žena.
Andreji je cijelim putem do Dušanke u taksiju u glavi zujalo taj njezin sjetni uzdah.
Što ja umišljam? Pa rekla je da je sve ok uvjeravala se, ali tjeskoba nije nestajala.
Vaš je mačak pobjegao reče naposlijetku Dušanka.
Molim?! Kako?!
Susjedi iznad su radili renovaciju, buka je bila strašna, mačke su se uspaničile. Htjela sam zamoliti susjede da budu tiši, a čim sam otvorila vrata, vaš Mrvica mi je iscurio u hodnik. Nisam ga stigla zadržati.
Zašto mi niste odmah javili?! Andreja viče. Zašto ste lagali?
Nadala sam se da ću ga sama naći. Nekad se dogodi da mace pobjegnu, imam ih puno, a ja sam sama. Ali uvijek sam ih uspjela pronaći. Samo, Mrvicu nisam. Stavila sam oglas na net, ali ništa još. Nemojte odmah gubiti nadu, možda se još pojavi!
Nemojte da ne gubim nadu?! Kako ste mogli dozvoliti ovako nešto?! Obećali ste
Ako želite, vratit ću vam novce.
Meni vaše pare ne trebaju! Andreja vikne i baci novčanice na pod.
To su vaše novce hladno kaže žena. A ja nisam kriva za ovo. Nemojte raditi scenu, probudit ćete pola susjeda.
Zlobno ju je pogledala pa se okrenula i krenula prema izlazu.
Kada je izašla na ulicu, sve joj je pred očima potamnilo, jedva se dovukla do klupe. Nije mogla vjerovati što se dogodilo. Zašto sam morala ići na to vjenčanje? Zašto sam ikad ostavila Mrvicu?
Misli su je vratile u onaj hladni prosinac kad se vraćala kasno s posla, dan prije Nove godine, a iz tame joj je pod noge izletjela mala narančasta kvrgica. Ništa nije stigla pomisliti mačić se penjao po njezinim trapericama i našao se u njezinom naručju.
Ajme meni!, nasmijala se. I odmah razmišljala što s njim.
Naravno da ga je ponijela kući. Ništa drugo nije imalo smisla.
S Mrvicom je dočekala Novu godinu, provela sve praznike. Čak je zaboravila na sebe sve slobodno vrijeme posvetila je tom dlakavcu i, neprimjetno, zavoljela ga svim srcem.
Kćeri, bolje bi ti bilo da nađeš dečka, a ne da mačke u kući zbrajaš znala bi se našaliti njezina mama kad joj je ovo ispričala.
Što ću, prvo je došao mačak. Dečko će biti drugi po redu.
Kad se vratila na posao, kolegicama je odmah ispričala novosti.
Cure, znate šta… Meni se čini da mace same biraju kad će kome doći: uvijek izlete kad je najgore vrijeme, kiša, vjetar, led… Pa onda…
Pa onda? sve se naginju, čekaju završetak.
Pa onda iskoče iz mraka, gledaju te onim svojim okicama, kao da govore: Ajde, vodi me kući, zima je. I ne možeš ništa uzmeš ga u naručje i, kao najveće blago, nosiš kući.
Tebe bi trebalo za pisca! smijale su se.
Druge nisu baš razumjele Andrejinu slabost za mace, ali to je zato što nisu imale nijednu. Za sad.
Otkako je Mrvica postao suvlasnik stana, sve je bilo ispunjeno i njegova dlaka, i ljubav i toplina. Uvijek bi je čekao ispred vrata, s veseljem i nježnim guranjem lica u njezino koljeno.
Najviše je volio zaspati joj u krilu ili se priviti uz nju dok je fijukao kao stari traktor.
A sad ga više nema. Nitko ne dočeka na vratima. Nitko ne prede dok gleda televiziju. Možda Mrvica još negdje i postoji, ali ona nema pojma gdje ga tražiti.
Dosta! nagnula se na klupu. Neću se predavati. Mora da ga mogu nekako pronaći.
*****
Hej! Jeste ga našli?! viknula Andreja kad je nazvao jedan od volontera koji su pomagali u potrazi.
Možda čula je ženski glas, javila mi se gospođa koja je pronašla narančastog mačka, jako liči na vašeg. Čeka vas danas, šaljem vam adresu u poruci.
Hvala vam od srca!
Stvarno je bila zahvalna svima koji su pomogli, jer sama sigurno ne bi mogla ništa.
Od Mrvičinog nestanka kod Dušanke prošlo je već mjesec i pol. To je bila najmučnija faza njenog života. Dani i noći je pretraživala forume sa izgubljenim ljubimcima, ali Mrvicu nije našla ni na jednoj slici. Štoviše, imala je samo njegove stare slike, dok je još bio mali.
Nije joj ni palo na pamet da će ikad trebati recentnu sliku mačka.
A on je već dobro narastao i promijenio se. Možda ga zato nije mogla pronaći.
Izletjela je iz taksija, pohitala prema ulazu i tresla se dok je birala broj portafona.
Tko je? ženski glas.
Andreja, radi mačka, volonterka mi je dala vaš broj.
Uđite.
Deset minuta kasnije, izlazila je iz ulaza, gledala oko sebe tražeći klupu, nije je bilo. Stajala je i plakale na mjestu.
Mačak kojeg je žena pronašla bio je narančast, ali to ipak nije bio Mrvica. Sladak je, drag, no nije bio njezin.
Onda ću ga ja zadržati rekla je žena, mazeći maca. A vama, djevojko, želim puno sreće. Sigurna sam da ćete pronaći svog Mrvicu. Samo, nemojte odustati.
Prvi put u životu Andreja je nekog gledala s laganom zavišću. I odmah se povukla, da ne kvari lijepu atmosferu.
U narednim mjesecima još par puta su je zvali, još par puta odlazila je u nadi da će pronaći Mrvicu, a svaki put bi doživjela isto razočaranje.
Kćeri, znam koliko ti je teško. Ali život ide dalje. Naći ćeš novog mačka, pa u gradu ih ima sigurno na stotine! Ili dođi u selo, tu kod susjede je maca okotila, baš ima jednog žutog.
Hvala ti, ali meni drugi ne treba
Kad je prošlo pola godine, a Mrvica nije pronađen, Andreja je shvatila nade više nema.
Samo je Boga molila da je živ makar i s nekim drugim ljudima, makar kao lutalica s drugim samcatim macama samo da je živ, njezin Mrvica.
*****
Nije znala kako dalje. Osjećala se krivom, gadila se sama sebi. Zbog vjenčanja pa mogla je i preskočiti.
Ne bi onda morala ostavljati Mrvicu.
A sad
sad nema pojma gdje je, šta li je s njim. A kad ne znaš to izjeda više nego išta.
Po vikendima, da ne sjedi doma uz uspomene, lutala je gradom.
Zavirivala po haustorima, gledala uz kontejnere.
Iako više nije stvarno vjerovala da bi mogla pronaći svog mačka, išla je.
I tako je jednog dana ni sama ne zna kako završila skoro na kraju grada, ispred skloništa za životinje. Možda je mama ipak u pravu pa da uzmem drugo mače? pomislila je.
Ali odmah je odbacila tu misao.
A što ako se Mrvica jednog dana pojavi? Pomislit će da sam ga zaboravila. Da sam ga izdala
Htjela se već okrenuti kad je do nje prišla zaposlenica skloništa.
Djevojko, trebate nešto?
Andreja se trgnula.
Ako želite ljubimca, mogu vas odvesti da pogledate naše šapice. Ne morate ništa, samo pogledajte. Možda vam neko priraste srcu?
Nije htjela ali nije znala reći ne.
Ovo je Pak, on je stvarno poseban. Tamo je Vinko. Jesu li lijepi? pita cura.
Lijepi su, stvarno.
Ne zna kako, ali uz te životinje, prvi put se osjetila malo bolje.
Nekako lakše. One su, svojim pogledima prepunim nade, liječile njezinu dušu. Čak je osjetila da joj se ne ide kući.
A tko ti je tamo? Andreja pita, pokazujući na udaljeniji kavez. I tamo imate nekog?
Tamo je naš pustinjak. Tako ga zovemo. Ne dopušta nikome blizu za hranjenje je pravi izazov, a na posvajanje ni ne pomišljamo. Prije pola godine došao je sav izranjavan i preplašen. Iako smo ga zaliječili, nije s nama kliknuo.
Andreji je nešto stislo u grudima.
Mogu mogu ga ja vidjeti?
Može klimnula je djelatnica.
Kad su prišli, narančasti mačak demonstrativno je okrenuo glavu, sve da pokaže kako ga nije briga za ikog.
Evo, to je naš pustinjak rekla je, ali Andreja nije slušala. Sve je oči upirala u njega i
nije joj se učinilo.
Mrvica? prošapće i zaustavi dah. Mrvica, to si ti?
Mačak je okrenuo glavu, iznenađeno gledao.
Ne, sad sanjam
Mrvica! već glasnije. Bože, živ si! Dođi, moj dobri, prepoznaš li me?
Mačak se opet zagledao u nju, kao da nešto procjenjuje Vlasnica?!
Sad ju je prepoznao. Glas, pogled, miris. Ali ne žuri se bliže.
Pa ti si me ostavila Ili ipak nisi? Ako me ostavila, što onda radi tu? Što mi govori moj instinkt?
Instinkt mu je šaptao da treba trčati i potrčao je ravno k njoj.
Štićenica skloništa nije ni stigla otvoriti vrata volijere, već su već bili u čvrstom zagrljaju.
Gledali su ih svi i zaposlenica, i životinje, pa i oblaci i sunce. Jer, u takvim trenucima, čovjek samo može smiješiti se.
Na putu kući Andreja je Mrvicu nježno stisnula uz sebe, a on je preo kao traktor i kojem mašu kotači dok joj je, na svoj način, pričao što se dogodilo: Baš sam se tada prepao, buka grozna, a tebe nigdje! Pa sam te krenuo tražiti. I stradao. Ali sad si me pronašla! Nikad me više nećeš ostaviti? Mrvica je zastao, pogledao je u oči.
Ne, Mrvica. Nikad više, šapnula je, stežući ga još jače.
