– Gospođice, jeste li sigurno sve dobro promislili?
Zvjezdana je pogledala svog mačka i samo potvrdno kimnula glavom.
– Stvarno ste sigurni da vam to treba? Još uvijek nije kasno odustati…
– Donijela sam odluku! odrezala je Zvjezdana, držeći pogled čvrsto. I dosta više toga da me odgovarate!
Odgovarati ju stvarno nije imalo više nikakvog smisla. Nije uzmicala ni pedalj. Ovo je bio njen POSLJEDNJI TRENUTAK za povratak u normalan život, i nije ga planirala pustiti.
*****
Tog kobnog dana Zvjezdana nije planirala ama baš ništa. Bio joj je slobodan dan i smatrala je da jednom tjedno ima pravo na doslovno ništa.
Ali baš ništa.
Možda priuštiti sebi jaku kavu pred ručak. Navečer skuhati omiljene škampe.
To nije zahtjevno i samo će obogatiti dan odmora.
Ipak, njene planove poremetio je dug, gotovo neprekinut zvonjavak na vratima. Srce joj se stegnulo od lošeg predosjećaja.
Što su gosti dulje zvečali na zvono, to je nemir više obuzimao djevojku.
Zašto, zapravo? Nikome nije dužna ni lipe, režije redovito plaća, tuđeg muža nije preotela… Što je onda brine?
Zašto joj se misli odmah razlete prema najgorem?
Možda je to susjeda odlučila ponuditi štrudlom od jabuka? Ili je dostavljač pogriješio adresu? Svašta se dešava.
Nježno je prišla vratima, pogledala kroz špijunku i odmah odskočila, gotovo kao da ju je struja tresla.
Slika na stubištu bila je toliko nestvarna da je pomislila kako si je sve umislila. Pogledala je još jednom, za svaki slučaj.
Ne, ne, to nije moguće šaptala je Zvjezdana, noge joj drhtale od straha.
Tad je na vrata počelo lupkanje, toliko glasno da je bila sigurna netko udara nogama.
Pa onda…
Zvjezdana, otvaraj! Znamo da si doma! Koliko dugo misliš gledati kroz ključanicu?!
Ništa gluplje nema nego balansirati nad provalijom i grčevito pokušavati održati ravnotežu, a onda svejedno skočiti ravno dolje. Upravo to je Zvjezdana napravila. Skočila sasvim svjesna rizika.
Bok, sekice! Mi smo mislile da nas ne želiš pustiti ni do vrata! kroz smijeh su uletjele Dobrila i Smiljana. Ma vidi ti ovaj stan!
Kako ste me pronašle?
Ma pih, kakav je to problem bio?
Zar nije?
Pogledaj: odeš do matičnog ureda, ostaviš čokoladu na stolu i sve piše na papiriću za minutu.
Baš tako lako? Zvjezdana nije vjerovala da će netko zbog čokolade riskirati posao.
Lako, kad je zaposlenik goreg šarma i voljan pozvati zgodnu ženu na kavu! nasmiješila se Dobrila.
Pogotovo kad dođu odmah dvije! ubacila se Smiljana.
Jasno onda… uzdahnula je težak Zvjezdana.
*****
Dobrila i Smiljana su bile Zvjezdanine polusestre iste majke, ali različitih očeva. Rođene iz velike ljubavi, za razliku od Zvjezdane.
Njihova majka Mirjana udala se za najzgodnijeg mladića u selu i bila presretna. No, ubrzo nakon rođenja Dobrile i Smiljane, koje su bile blizanke, muž joj je otvoreno priznao da ljubi drugu.
Odlazim! kratko je rekao, pokupio stvari i nestao.
Obećao je, naravno, da će pomoći ako zatreba. Mirjana je, ranjena, ostavila djecu svojoj bolesnoj majci i pobjegla u grad.
Nije ni znala što zapravo traži. U to vrijeme bila je više vođena povrijeđenom taštinom i osvetom nego razumom.
Zašto, kćeri, ideš u grad? jecajući je pitala njena bolesna majka.
Mirjana je šutjela, nije ni sama znala zašto. Vjerojatno je priželjkivala novog prosca, priču kakvu će bivši muž gledati sa zavišću.
Možda je samo željela pokazati svome da nije jedini princ na svijetu.
U gradu je Mirjana brzo našla društvo zvao se Stipan i odmah su sinule iskre. Bila je lijepa žena, pa nikada nije falilo muške pažnje.
Ali veze na laži ne traju. Skrivala je od Stipana da je udana, ima djecu i bolesnu majku na selu. Kada je on saznao, odmah ju je ostavio.
Povrijeđena dvostruko, Mirjana mu je svašta u ljutnji izgovorila uključujući i to da Stipan sigurno nikad neće imati obitelj.
Stipan se samo nasmijao: Bogu hvala, bar nemamo djece!
No…
Tada nije znao da je Mirjana od njega trudna. Kad je saznao, Zvjezdana je već imala deset godina.
Kako je saznao?
Mirjana mu se sama javila, jer otac Dobrile i Smiljane više nije bio od koristi, posrnuo u životu, pa je tražila od Stipana novac za kćer.
Stipan nije povjerovao da je Zvjezdana njegova, ali je sudom bilo dokazano očinstvo i morao je plaćati alimentaciju. I nije malo Stipan je dobro zarađivao.
Stanovao je solo. Uspjelo se pokazalo: nikada nije stvorio pravu obitelj. Ali od tih novaca Zvjezdana gotovo da nije ništa vidjela sve su trošile Dobrila i Smiljana, a Mirjana ju je držala po strani klasična Pepeljuga. Dvije sestre sve najbolje, jedna sva dramska uloga života među sudoperom i prašinom.
Šesnaest godina poniženja, uvreda, gorčine.
Zvjezdana nije znala zašto je mrze. Nikada im se nije usprotivila, radila je što joj kažu, što god da treba, sve što nije primjerene njene dobi.
Po noći je samo sanjala da pobjegne daleko. I dogodilo se čudo: poslala je ocu pismo pravu istinu. Stipan ju je odvukao sebi, uz pomoć odvjetnika.
Završila je srednju, upisala na faks dizajn. Oduvijek je voljela crtati, šivati, uređivati stvarati nešto lijepo.
Otac ju je podržao u svemu, bio joj najveći oslonac. Nažalost, prerano ga je izgubila. Ali ostavio joj je stan i nešto nešto ušteđevine tek toliko da preživi prvo vrijeme.
Gubitak oca joj je teško pao, ali uspjela se pribrati, zaposliti, krenuti dalje. Godinu nakon tatine smrti sagradila mu je najskuplji spomenik i baš tada su došetale sestre.
Zašto im je otvorila vrata? Nije ni ona znala. Možda jer im nikada nije znala reći ne.
*****
Zvjezdana, kaj se ti ne kuhaš ništa? Je li ti tako prazno u kuhinji? zamjerale su sestre, vrteći hladnim pogledom po kuhinji.
Nisam planirala danas ništa kuhati, nedjelja mi je slobodna, željela sam se odmoriti.
Na onom svijetu se odmaraj! Zar si zaboravila što ti je mama govorila? stisnula je oči Dobrila.
Zaboravila sam… I ne želim se ni sjetiti, prošlo je kroz Zvjezdaninu glavu.
E, sestro, treba nešto prigrist! Umorne smo od puta daj ajde nešto skuhaj, a mi ćemo se smjestiti u SOBAMA zapovijedila je Smiljana.
U sobama?
Ma naravno! Stan ima tri sobe, ti si sama, ostale dvije su prazne tu ćemo mi biti.
Nisam vas, baš, pozvala.
Nismo te ni pitale.
Ali…
Došle smo u grad srediti si život, naći posao a nigdje nemamo za stanovanje. Pa zar nećeš pomoći svojim najbližima?
Zvjezdana je teško uzdahnula.
Rado bi ih sad izbacila van, ali nešto ju je grizlo. Što savjest, obzir, ili samo navika da popušta? Ne, nije znala zašto dopušta sestrama povratak u život. Znala je jedino: zažalit će to
*****
Zažalila je već isti dan.
Opet je postala Pepeljuga. Kuhala je za troje, prala triput više, čistila sve više nego inače. Sestre su uživale.
One nisu tražile posao, a svaki dan su išle na spojeve. Dovodile su u stan razne tipove.
Cure, tko vam je dao za pravo dovoditi nepoznate ljude u MOJ stan? zavapila je nakon tko zna kojeg posjeta.
Zašto nepoznate? Mi ih znamo bolje nego tebe napuhano je dobacila Dobrila.
Ionako si najmlađa, nemaš pravo pametovati! rezala je Smiljana.
Nakon tri mjeseca Zvjezdana je shvatila da sestre ne misle nikuda sve im savršeno odgovara.
Što njoj ne odgovara, nije ih bilo najmanje briga. Hvatala je sebe da se ne želi ni vraćati svome stanu ali nije ga mislila ustupiti. To je tatina uspomena i za nju sveta.
Morala je smisliti kako otjerati nepoželjne, ali da mama ne optuži nju za grozotu.
Moraju same otići.
*****
Jednom, sjedeći za laptopom, nabasa na članak o mački. Posve obična mačka, ali posebne sudbine.
Bio je to Vjeko legendarni mačak kojeg su deset puta udomili i isto toliko puta vratili u azil. Ljudi su čak nudili kune, samo da ih azil primi natrag. Azil je uzimao nikad im novca dosta.
Svi vlasnici navodili su isti razlog: NE MOŽEMO ŽIVJETI S NJIM.
Velikim slovima, podcrtano ogorčenjem.
Neki su kasnije još zahtijevali i moralnu odštetu.
Muž me ostavio zbog njega! Osam godina smo bili zajedno! Što sad?! dramatično piše gospođa Renata Z.
Bilo je i zahvalnih. Recimo, Ivan H. zahvalio je Vjeki što je iz stana izgnjavio napornu punicu. Ali kad su ga pitali zašto ga ipak vraća, kaže S ženom se ne raspravlja.
Zvjezdana, koja mačka nikada nije vidjela uživo, zaljubila se na prvi pogled po slici.
Nakon svih komentara, samo je jedno shvatila Vjeko joj treba. Idući dan je odjurila u azil. Cilj dovesti mačka kući.
Gospođice, jeste li sigurno sve dobro promislili?
Pogledala je mačka i odlučno klimnula.
Stvarno ste sigurni da vam to treba? Još nije kasno…
Odlučila sam! Zvjezdana je bila nepokolebljiva. Dosta više uvjeravanja!
Sve bilo besmisleno. Ovo joj je bio POSLJEDNJI POKUŠAJ vratiti si život. Nije ga namjeravala pustiti.
Pola luđakinja… šaputale su djelatnice azila, gledajući je kako odnosi kutiju s Vjekom. Vratit će ga sutra, sigurno.
Samo, Zvjezdana je bila uvjerena u suprotno. Znala je da je mačak težak karakter, ali kako je izdržala sestre, izdržat će i životinju.
Ionako voli životinje, a one nju. Treba pokušati. Izgubiti nema što, može biti samo bolje.
*****
Zvjezdana, što ti je to?! zabuljile su oči sestre kad su vidjele zvijer u kutiji.
Zvijer, jer Vjeko je režao, puhao, frktao doslovce, urlao kao bura. Bilo je strašno i prići, ne samo pogledati.
Ovo je Vjeko spokojno im reče, u sebi uživajući u njihovom licu.
Čemu će ti to u kući? namrštila se Dobrila, držeći se podalje.
Meni za društvo. Oduvijek sam maštala o mačku, samo nisam stigla. Sad sam našla vremena, a on je divan.
Živjet će tu?! obje su zajecale.
Mogla si bar nas pitati prije glupe odluke, ili barem obavijestiti! dramila je Dobrila. Ja ne želim dijeliti stan s mačkom! nadovezala se Smiljana.
Oprostit ćete, ali vi mene niste pitali kad ste dovodile nepoznate frajere u MOJ stan. Ovo je moja kuća i radit ću što hoću, vaše mišljenje ovdje ne vrijedi izjavila je Zvjezdana.
Nikad dosad nije bila tako drska prema sestrama. Ali bile su si same krive.
I nekad, kao dijete, morala je trpjeti sve. Sad…
Sad više ništa neće biti isto.
*****
Cijeli prvi dan Vjeko se skrivao, nije ga viđala ni ona ni njene sestre.
Dobrila i Smiljana su već pomislile da je isti kao i Zvjezdana tih i povučen.
Prerano su se ponadale. Drugi dan Vjeko je krenuo na pohod. Stan je raskopao sve s horizontalnih površina srušio, grebao po namještaju, zidovima, ostavljao tragove bijesa.
U njegovim žilama teče krv kralja zvijeri! Nikako ne podnosi majmunsko društvo u njegovu teritoriju.
Zvjezdana! Odmah makni tu neman! vrištale su Dobrila i Smiljana telefonom dok im je razbijao stvari. Ona je bila na poslu i smirivala ih:
To se samo igra, napola se smješkajući što joj plan uspijeva.
Sestre su se zaključavale u sobe, podupirale vrata ormarima i razgovarale mobitelom. Izlazile su samo kad je mačak spavao, i to žurno.
Dodatna muka Vjeko je gajio strast prema cipelama i torbama na podu. Dobrila i Smiljana su to često radile uskoro su ostale i bez cipela i bez torbi. Svaki izlazak iz sobe nova senzacija u stanu.
Počele su zahtijevati, a onda i moliti Zvjezdanu da se riješi mačka. Kad bi im rekla da ne može Vjeko je najbolji mačak na svijetu! okretale su prstom po čelu i urlale:
Luđakinja!
A Vjeko je ni njoj nije štedio. Prevrtao je posudu juhe ili razderao omiljenu torbicu pa je morala šivati do kasno.
Iskustvo dizajnera joj je spasilo stvar: torba je ispala toliko unikatna da su je kolegice pitale gdje ju je kupila.
Ipak, nakon mjesec dana sestre su pukle i nestale iz stana.
Konačno! Jesam li ih se riješila?! slavila je Zvjezdana kad je po povratku vidjela prazan stan, ni traga njihovim stvarima.
Zagrlila je svoga mačka, tisuću puta mu zahvalila i šapnula:
Bez tebe, Vjeko, nikad to ne bih uspjela!
Luđakinja, nezadovoljno je siktao mačak.
Naviknut na batine, dernjavu, strah, nikada nije doživio da ga netko tako čvrsto zagrli i poljubi, a ne da ostane ranjenih ruku ili lica To ga je promijenilo.
Počeo je presti od sreće.
Tada sam sebi obeća: bit će najbolji i najposlušniji mačak na svijetu.
Ipak, lijepa Zvjezdana je izdržala sve njegove ludosti i zaslužila njegovu ljubav.
*****
Zvjezdana je bila prava sretnica.
Izbacila je ili, bolje reći, ispratila sestre iz svog života i udomila pravog, pravcatog prijatelja.
Prijatelja koji štiti, sluša i mazi, i ugrijat će te i zimi i ljeti.
Jedino je brinulo kako će Vjeko reagirati ako dovede mladića kući?
Dobar dečko. Briga ju, pažljiv je. Nije slučajni prolaznik s Filipom radi već dugo, ali ga nije ranije primijetila.
Sad, planira novu ljubav, možda čak i brak, ako bude sreće. Samo ne zna: hoće li se njih troje moći složiti pod istim krovom?
