Sjećam se jednog dana, prije puno godina, kad sam navratio susjedu Zvonimiru trebao sam posuditi bušilicu. Otvorio mi je vrata u kućnim hlačama i majici.
Uđi, baš sam večerao, rekao je.
Ušao sam. Stan je bio uredan, iz kuhinje se širio miris pečene piletine. Na stolu laptop, a kraj njega čaša crnog vina.
Zvonimir je tada imao pedeset i jednu godinu. Razveden već dvanaest. Živio je sam. Radio je kao inženjer, primao plaću oko devet tisuća eura mjesečno.
Znam ga već pet godina, otkako sam se doselio u ovu zgradu. Nikada mi nije palo na pamet da mu dovedem ženu u goste, jer zapravo nisam nikada ni vidio da ikoga vodi k sebi.
Dao mi je bušilicu, natočio viski:
Sjedni, kad si već došao. Dugo se nismo vidjeli.
Sjeli smo u kuhinji. Popili smo po čašu.
Pitao sam ga:
Zvonimire, zašto si sam? Ne tražiš nikoga?
On se nasmiješio nekako gorko:
Namjerno ne tražim, znaš. Dragače, shvatio sam da mi je ovako bolje. Dvanaest godina sam sam, i shvatio sam meni to odgovara.
Zašto?
Natočio mi još jednu, otpuhnuo i zavalio se u stolicu.
Ispričat ću ti. Imam šest razloga. Dobro sam ih osjetio na vlastitoj koži.
Prvi razlog opasnost od financijskog kraha nakon rastave
Zvonimir je započeo:
Razveo sam se prije dvanaest godina. Bio sam u braku osamnaest godina s Ankicom. Imamo kćer, sada ima dvadeset osam živi sama.
Povukao je gutljaj:
Rastali smo se zbog njezine prevare. Uhvatih je s kolegom s posla. Podnio sam zahtjev za rastavu.
I?
Sud je presudio pola-pola stan. Iako sam ja otplaćivao većinu kredita. Na kraju prodali smo stan, podijelili kunu po kunu. Kupio sam ovu garsonijeru.
Pogledao me:
Izgubio sam pola svoje imovine jer je ona varala. Po zakonu sve je to ispravno. Shvaćaš li? Ja radio, plaćao, a ona me varala pa opet dobila polovicu.
Pa… To je rastava…
Upravo tako. I sada mi reci: zašto da opet riskiram? Recimo, nađem ženu, živimo zajedno, tri godine, vjenčamo se, kupimo auto ili još nešto. Onda ona ode. Opet sve dijeliš. Treba li mi to?
Šutio sam. Zvonimir je nastavio.
Drugi razlog žene ne podržavaju muške snove
Znaš, imam jednu želju. Kupiti stari motor. Restaurirati ga. Voziti vikendom. Već godinu dana štedim još pola godine i kupujem Tomos iz sedamdesetih. Sam ga budem popravljo.
Natočio si malo vode, popio viski:
I dok sam bio u braku, imao sam snove. Htio sam svirati gitaru. Kupio gitaru, upisao se na tečaj. Ankica kaže: ‘A što će ti to, nisi više mlad’. Ostavio sam je. Htio sam čamcem niz Kupu, ona mi: ‘Ti si poludio, krediti na vrat, djeca, a ti bi pustolovine’. Nije bilo ništa od toga.
Pogledao je kroz prozor:
Žene, generalno, ne podržavaju muške ludosti. Sve im to bedastoće. Sad kad živim sam, radim što mi je volja. Kupit ću motor, nitko mi ništa ne govori.
Treći razlog previsoka očekivanja žena
Zvonimir je nastavio:
Prije tri godine sam isprobavao aplikacije za upoznavanje. Iskreno napisao podatke godina, posao, plaća, hobiji.
I kako je išlo?
Dopisivao sam se sa nekoliko njih. Jedna Marijana, četrdeset šest, radi u frizerskom salonu, plaća oko dvije tisuće eura. Napisala mi: ‘Vi ste zanimljiv muškarac, ali tražim nekog tko zarađuje od četiri tisuće eura na više.’
Nasmijao se:
Odgovorio sam joj: ‘A koliko vi zarađujete?’ Uvrijedila se, blokirala me.
Ozbiljno?
Najozbiljnije. Većina danas ili barem mnoge same nemaju ništa, a traže princa na bijelom konju. Žive kao podstanarke, zarađuju dvije tisuće eura, ali očekuju vozača Audija, doktorat, stan na moru. A same nude samo žensku ‘energiju i toplinu’.
Popio je viski do kraja:
Imam svoj stan, auto, dobra plaća, plaćam sve sam. Mnogima sam ‘gubitnik’, jer nisam bogataš. Što bih ja s takvima? Ne cijene čovjeka.
Četvrti razlog nisu više domaćice
Pitao sam:
Nedostaje ti kućna toplina, hrana, nešto?
Zvonimir se nasmijao:
Pogledaj oko sebe. Jel čisto? Čisto. Uredim sam, za sat vremena sve je gotovo. Kuham evo danas pile s povrćem, za pola sata. Perem rublje perilica odradi. Ja sve radim sam nee mi treba žena za to. A znaš koliko ih danas ne zna ni skuhat juhu? Pola. Dostava, gotova jela.
Ali ima i dobrih domaćica
Ima, ali ih je malo. A i one često očekuju da ih sve osiguram, uzdržavam. Radije ću sam kuhati.
Peti razlog strah od obmane
Zvonimir natoči opet viski i meni.
Nakon razvoda bio sam s dvije. Obje su lagale.
Kako?
Prva, Mirjana, tvrdila da je rastavljena, a zapravo bila još u braku. Samo joj muž nije imao novaca, tražila je nekog sa strane.
Popije gutljaj:
Druga, Tatjana, rekla nema djece, ispostavilo se dvoje. Nije htjela da je ostavim pa lagala.
Strašno
Eto. Umorio sam se od laži. Žene lako skrivaju stvari, da pridobiju što žele. A onda očekuju povjerenje. Kako da ga imaš?
Šesti razlog svaka muška inicijativa je sumnjiva
Zvonimir se nagnuo na stolici:
Zadnji put sam pokušao prići ženi prošle godine. U knjižari, žena od četrdesetak godina gleda klasike. Priđem i kažem, ‘Vidim volite klasiku, mogu savjetovati kojega našeg pisca.’ Pogledala me kao luđaka, hladno rekla ‘Znam što ću, hvala’ i otišla.
Nasmijao se:
Danas kad muškarac priđe odmah je sumnjiv. Upoznavanje odmah si manijak, u porukama progonitelj, kavica sponzoruša. Gotovo da nema prostora za jednostavnu pristojnu priču.
A nisu sve takve
Nisu, ali većina jest. Umorio sam se od hladnoće i odbijanja. Više ne prilazim nikome. Ako je žena zainteresirana, nek’ pokaže ja neću više biti budala.
Zašto me ovo natjeralo na razmišljanje
Zvonimir je natočio zadnju čašu, pogleda me:
Ne kažem da su sve žene loše. Ima iznimki. Ali tražiti ih znači tražiti iglu u plastu sijena, a cijena pogreške je velika novac, godine, zdravlje.
Ustao se:
Imam pedeset i jednu. Dobro plaćen posao, svoj stan, auto, hobije, prijatelje. Sretan sam sam. Zašto bi riskirao sve ovo, kad šanse da sve ode nizbrdo nisu tako male?
Vratio sam se kući. Legao sam, razmišljao o njegovim riječima.
Imam četrdeset devet godina. Već dvadeset tri godine sam u braku. Sa ženom živimo poprilično dobro. Ali kad bih ostao sam bih li krenuo istim njegovim putem?
Vjerujem da bih.
Je li Zvonimir zapravo hrabar jer 12 godina ne traži ženu zbog straha od gubitaka, ili samo kukavica koja bježi od veza?
Zaista li razvod uništi muškarca čak i nakon prevare žene, ili pretjeruje?
Je li opravdano u pedesetima odbaciti veze jer je cijena pogreške previsoka, ili je to puko sebičnjaštvo i strah od života?
Zaista žene ne podržavaju muške snove ili se muškarci pogrešno odlučuju?
