Ma, slušaj što mi se dogodilo…
Mladiću, vi Što radite? Zar vas nije sramota?! cura je gledala Filipa zgroženim očima, a on se toliko zbunio da nije znao što bi odgovorio.
Čekajte, niste dobro shvatili promucao je Filip pokušavajući se izvući.
Ali njoj nije padalo na pamet slušati njegova opravdanja. Prišla mu je, uzela svoj novčanik i opalila mu šamarčinu iz sveg srca.
*****
Od sinoć do samog jutra Filip nije radio ništa drugo nego ispijao kavu i tipkao po chatu s korisnicom TvojaPravaPlavusa.
Prvi joj je napisao standardno Bok!, ona je odgovorila za minutu, a onda, riječ po riječ I tako su se upustili u razgovor.
Razgovor im je baš dobro tekao, prsti su mu lako letili po tipkovnici, i Filipu je djelovalo da s tom simpatičnom plavookom plavušom (uvijek se nadao da nije lažna slika na profilu) stvarno može nešto ispasti, bilo prijateljski, bilo možda ljubavno sad je to bilo manje bitno.
Bitnije mu je bilo to što je ona pokazivala volju za upoznavanje. Na njegov prijedlog:
Možda jednom odemo na kavu ovih dana da se bolje upoznamo? ona odgovori: Nikad ne znaš, i pošalje mu namig.
I onda pita čime se bavi, i…
…tu je sve krenulo nizbrdo.
Zašto sam joj uopće rekao gdje radim? Štoviše, još joj i sliku s posla poslao… nervirao se Filip.
Nije bio ljut na nju sam na sebe bio je bijesan.
Ali, s druge strane
Ionako bi kad-tad saznala istinu, pa što onda? Što bi tada, Filipe?
Nije vrijedilo odgovarati, odgovor je već znao saznala bi, napisala bi mu isto, ili možda još gore rekla mu to u lice.
Još jednom je pročitao njezinu poruku kako sistemci, koji trljaju traperice na uredskim stolicama, nemaju šanse u ljubavi, pa je već htio napisati nešto fino.
Ali, razmislivši, odlučio je da joj je to previše časti. Neka misli da ga njezine riječi nisu pogodile.
Umjesto toga, poslao joj je smajlić koji plače od smijeha i grubo spustio poklopac laptopa.
Baš ga je tresnuo! Za sve sistemce kojima su cure rekli ne iz istog razloga.
Čak mu se učinilo da se nešto pod poklopcem zafrknulo možda ekran, možda koja tipka. Nije provjeravao; ionako mu je već dosta svakakvih razočaranja. Kroz glavu mu je prošlo Do grla mi je svega, dosta
Već tri mjeseca je izgubio skoro svako slobodno vrijeme po tim aplikacijama za upoznavanje, nadajući se da će naići na onu pravu.
Ali, sve više se uvjeravao da traži iglu u plastu sijena. Neće on tamo upoznat nikoga.
Evo, s plavušom je proveo cijelu noć (ako se to može tako nazvati), a niš nije bilo. Otpilila ga.
Kao i većina drugih, koje misle da su frajeri vrijedni pažnje samo oni što imaju svoj biznis, a ne oni što instaliraju Windows po uredima.
A nije samo to radio imao je on i druge zadatke, i pristojno je to bilo plaćeno.
Ima li sada razlike? Nema.
Upalio je retro radio da malo makne misli i naravno! svira pjesma Tajči:
Valjda nije suđeno, valjda nam nije suđeno pjevala je, kao da mu se ruga valjda to nije ljubav, valjda nam nije suđeno
Odmah je ugasio radio. Ali, u sebi se složio Nije suđeno, nema ljubavi.
Zašto sam uopće išao na te aplikacije? Sve vrijeme sam bacio u vjetar.
Ali morao je probat, kad mu je i Marko, njegov najbolji prijatelj, rekao da je tako našao Anu.
Pa znaš da sam Anu našao baš tu! pohvalio se Marko tada. Tako ponosno, da je Filipu došlo krivo
i malo je zavidio.
Što sam ja gori? Zar ne mogu i ja naići na neku super curu?.
Ali ispostavilo se pronaći nekoga kao Ana je kao zgoditak na lutriji. Marko je dobio svoj listić.
Filipu je preostalo pomiriti se da sistemci više nisu u điru. Ili jednostavno nije suđeno
Dosta kukanja. Možda mi s njom ionako ne bi išlo, a ja…
Pogledao je na sat, pola osam ujutro, zijevnuo i odlučio da je pravo vrijeme za odmor. Ima slobodan dan, ništa važno nije planirao.
*****
Čim je legao, taman je uzeo telefon da utiša zvuk, kad eto poziva od Marka.
Govori o vragu
Ej, bok Fiki! Slušaj, trebam te nešto, hitno!
Ej, Mare Cijelu noć nisam spavao, mislio sam malo ubiti oko. Može neki drugi put?
Ma ne može, sad mora. Znaš da nemam koga drugog osim tebe.
Eto ga
Zapravo, nema drugoga kome toliko vjerujem. Ma nije život ili smrt, ali važno mi je. Ako mi ne pomogneš, brak bi mi mogao otići kvragu.
Kako uvijek uspije? pomislio je Filip u sebi Ništa nije posebno rekao, a ja se već osjećam dužan
No dobro, kad Marko vodi IT odjel, a on je njegov čovjek.
Što se dogodilo? Opet server, baza? Znaš da sam ti govorio da će biti problema
Ma ne, nije vezano uz posao. Uglavnom, mogu doći do tebe pa ti ispričam? Ni slučajno nemoj nigdje ići.
Može.
Za par minuta već zvonilo na vratima Marko na vratima, široki osmijeh i Riko.
Zbog čega Rika vodi sobom, pitam se
Brzo si došao s kraja grada nasmije se Filip Sigurno si već čekao ispred zgrade, pa nazvao da ne ideš uzalud do četvrtog kata, ha?
Jesam klimne Marko i pruži ruku.
Filip krene da šakom pozdravi, ali Marko mu uvali povodac u ruku.
Ne kužim što je ovo?
Slušaj, Fiki. Ana je osvojila sedmodnevno putovanje Italijom. Za dvoje, pet zvjezdica, vođene ture, ma ludilo. Hoće ići i moli me da idem s njom.
I nisi oduševljen? pogodio je Filip, znajući Markovu muku s avionima.
Nema šanse. Ja njoj kažem da povede frendicu, ali kaže da hoće samo sa mnom. I još prijeti da ostaje kod talijana ako ne idem.
Opa nasmiješi se Filip i pogleda Riku, pas ga gleda ravno u oči, kao da očekuje neki dogovor.
Riko nije prvi put kod Filipa, ali tako čudno gleda, kao da nešto zna unaprijed.
Vidim da već znaš za što te trebam
Mislim da Ana ipak neće ostati u Italiji. Al ne mogu joj dati da sama ide.
Pa i ne treba.
I ne mogu je pustiti ni s frendicom, znaš te cure Obećao sam, idem. I na čudo, šef nas pušta s posla, čak me i pohvalio da trebam odmor, zamisli!
Teško za povjerovati smije se Filip Godinama nismo imali pravi godišnji. Samo papiri, uredu, ništa dalje.
I ja mislim da je možda Ana zvala šefa, al nema veze. Ti si zadužen za odjel dok mene nema.
Vidi ti mene!
Ha ha, znao sam da ćeš se razveselit
Da, radujem se, ajme
Samo, gle Rika nemam kome ostaviti. S tobom ne može. Fiki, ajde, čuvaj mi psa?
Ajme, Mare Znaš da nisam baš za pse. Nikad ih nisam imao.
Ma ne treba ti iskustvo smije se Marko Sve ti nosim; hranu, posuđe, njegovu dekicu. Nema problema, stariji pas, miran.
Dobro
Samo ga trebaš izvesti ujutro i navečer. Znaš da ti neću nuditi novce, ali mogu ti to prebijati slobodnim danima.
On ne grize cipele, ne laje u noći?
Ma ne! Riko je pametan i jako dobar. Jedino kaže Marko, pa pogleda psa.
Što?
Znaš… često pokušava pobjeći. Nije mu do šetnje na povodcu. Slobodu voli.
Pa što, trebat ću ga loviti po cijelom gradu? uzdahne Filip.
Ma, ne Sam će te pronaći. Stvarno je pametan. Samo ipak pripazi. Za svaki slučaj.
Dobro, čuvat ću ti psa duboko izdahne Filip, još jače stisne povodac.
Marko još nije ni otišao, a Filip se već osjećao odgovornim za tu dlakavu životinju.
Znao sam da mogu računati na tebe! Hvala, frende!
Samo da znaš, Mare, ako ti Riko razvali stan, ti plaćaš popravke. Dogovor?
Dogovor. Ali neće ništa razbiti, vidjet ćeš.
*****
Kad se Filip probudio, vani je već padala večer. Nasuo je Riki hranu, stavio zdjelicu kraj njega. Pas, za vrijeme njegova medvjeđeg sna, ni glasa nije pustio.
Ajde, mala večera, valjda ti je vrijeme nježno ga pomazi po glavi.
Riko ga pogleda ljudskim pogledom, punim čuđenja i ne miče se. Ni glavu ne okreće prema hrani.
Nisi gladan, ili?
Ah, da sjeti se Filip Markovih riječi. Imaš ti princip, jedeš tek nakon šetnje.
Ajmo prošetati. I meni paše malo zraka. Možda sretnem koje sretne ljude, kad meni baš ne ide u ljubavi
Na te riječi Riko se odmah razveselio. Skočio, maše repom, a onda uhvati povodac zubima i ode do hodnika.
*****
Vani su ostali skoro sat vremena, i cijelo vrijeme se pas ponašao uzorno. Niti jednom nije povukao prema bijegu.
Filip je pomislio ništa od predviđenih problema.
No drugi dan uvečer sve se zakompliciralo.
Jutro je još prošlo okej, ali kad je Filip navečer krenuo u park s Rikom
Filip se na trenutak zagledao u mobitel da pošalje Marku Sve ok, povuče povodac i rikne, Riko nije tu. Izvukao se iz ogrlice.
Super, još mi to treba mrzovoljno promrmlja i krene tražiti psa.
Bio je već nekoliko puta u tom parku, znao je gdje se netko može izgubiti; ali što je Riku palo na pamet, njemu nikad nije bilo jasno.
Pol sata kasnije još uvijek ga nije bilo. Filip je lutao po parku i nadao se da nije otišao daleko. U jednom trenutku ugleda curu:
Lijepa, zamišljena i nekako tužna.
Oprostite, niste vidjeli psa ovuda? Malo veći, riđe-bijeli?
Molim? cura prvo nije ni shvatila da Filip nju pita.
Ajme, kako je slatka pomisli Filip, pa se sabere i ponovi.
Jesi slučajno vidjela psa ovdje negdje? Trčkara bez povodca i ogrlice.
Psa? Ne, nažalost kratko odgovori, pa ode dalje.
I Filip je krenuo dalje, ali ga je pogled na curu zadržao. Stigne ju.
Oprostite, je li sve u redu? Izgledate zamišljeno.
Nije baš Ne mogu se sjetiti gdje sam izgubila novčanik. Tamo su mi kune za mamine tablete. Joj, vi slučajno niste našli novčanik?
Nisam, žao mi je.
Hvala vam svejedno. Lijepo je što ima još dobrih ljudi.
Ništa dalje nisu imali više za reći, pa su krenuli svatko svojim putem.
Ne znam je li se ona još sjetila tog susreta, ali Filip nije mogao izbaciti iz glave tu curu.
Nije bila virtualna plavuša, ali je bila prekrasna. Prava, živa.
Riko! Riko! Filip je vikao po parku, pa sjeo na klupu već spreman Marku javiti lošu vijest, kad evo siluete psa.
Riko uzdahne Filip olakšano.
Maše repom, dolazi svom privremenom gazdi. U zubima drži neki predmet.
Izdaleka nije znao što, ali kad je prišao bliže novčanik.
Roza, s malim zlatnim ukrasom baš kao što je cura opisala.
To su ti slučajevi! skoro je vrisnuo od radosti, osjećajući se kao vitez što spašava princezu.
Sad samo da joj vrati novčanik, pa možda kava i tko zna
Kad je otvorio novčanik da nađe neku vizitku ili kontakt, eto nje cura dolazi, užasnuta.
Mladiću, što radite? Zar vas nije sram? gleda ga, a Filip u šoku stane.
Stvarno je nezgodno izgledalo.
Krivo ste shvatili promuca. Sve mogu objasniti.
Ne želi ona ni čuti. Priđe mu, zgrabi novčanik i opali mu šamar.
Zašto? Nisam ništa napravio! Pas je našao novčanik, ja sam vam ga htio vratiti, baš sam tražio kontakt da vas nazovem!
Mislila sam da ste bolji čovjek. A vi izmišljate nekog psa!
Kako to mislite?
Gdje je onda taj vaš pas?!
Filip pogleda oko sebe Riko opet nigdje! Opet pobjegao
Cura ode bez riječi. On sjedenje, trlja užareni obraz.
Ma vidi peh Samo meni se ovo može dogoditi! Riko!!! vikne.
Pas iskoči iz grmlja, sjedne mu uz noge, pogleda ga vjerno.
Bravo, prijatelju. Baš mi pomažeš!
Riko veselo mahne repom, nema na čemu.
I tako su krenuli kući…
*****
Sljedeće četiri večeri Filip i Riko išli su stalno u park, u nadi da će opet naletjeti na nju.
Htio je ispričati sve, ispričati se. Ali cura se više nije pojavila.
Bar je Riku bio sretan vani je bio triput dulje nego obično.
No, pas više nije bježao stalno je hodao uz Filipa.
U petak je, napokon, Filip imao sreće. Na klupi je sjela ona cura.
Bok
Opet vi?! Što želite?
Samo da objasnim onaj dan. Nije ispalo kako treba
S varalicama i lažovima ne razgovaram. Sve mi je jasno.
Ma kakav sam ja lopov? nasmiješi se Filip. Nisam uzao vaš novčanik, vratio sam vam ga.
Sama sam ga uzela i dobro da sam, jer ste mogli dignuti sve što imam. A to su bile pare za mamu.
Ne trebam vaše pare, dobro zarađujem. Novčanik sam pokušao otvoriti da nađem kontakt. Pas mi ga je donio.
Možete li prestati izmišljati tog psa?
Pa nije izmišljeni! Evo ga! povuče Filip povodac, ali nema Rika!
Pametni je pas opet iskliznuo iz ogrlice.
Filip opsuje u sebi i krene ga tražiti. Sumrak, treba ga naći dok je još svjetlo.
Oprostite, moram ići kaže curi, razočaran.
A ona zadovoljna:
Nadam se da vas više neću vidjeti!
*****
Pronaći Rika prije mraka nije uspio. Išao je tihom alejom, osluškujući svaki šum.
I mislio si: Kakav je, bježi baš kad treba
Odjednom začuje glasove ženski i dva muška. Ženski prepozna; to je ona cura. Muški prvi puta ih čuje, i nisu mu se svidjeli pogotovo ton.
Hej, mala, s nama ti je bolje! Da te malo ugrijemo
Čekam prijateljicu.
I ona dobrodošla, dođi do nas!
Molim vas, nemojte
Viči koliko hoćeš, nitko te ne čuje ovdje.
Ne prilazite! viknula je prestrašeno.
Filip shvati da nema vremena i potrči prema njima.
Hej, dečki, čemu maltretirati curu? vikne, iako je znao, ako krene na tuču neće se dobro provesti; oba su bila nabildana.
Tko si ti? Šta hoćeš?!
Ja sam njen dečko I sad će doći i moj pas, ne voli strance. Bez upozorenja napada, pa izvolite.
Dečki zastanu.
Jedan promrmlja:
Zeza.
I ja mislim.
Krenuli su prema Filipu, kad iz grma zareži pas.
Tako je strašno zarežao da Filipu samom nije bilo svejedno. Brzo stane kraj nje, spreman na sve. Tipovi ne žele iskušavati sreću odjuriše.
Kad se utišalo, Riko istrči, sjedne uz noge, maše repom.
Hvala, prijatelju! Filip ga pogladi.
To je TAJ pas? upita cura.
Da, to je Riko. Nije moj, čuvam ga za prijatelja. On i žena su na putu.
Znači, govorili ste istinu.
Govorio sam. Riko je vratio vaš novčanik, a ja sam tražio vašu vizitku. Samo nikako nije bio uz mene kad je trebalo.
A zašto se skrivao sad u grmu?
Pametan je, zna da ga se neće preplašiti dok je na povodcu. Nije to mastif.
Baš je pametan nasmije se ona Mogu ga maziti?
Možeš. Ja sam Filip, a ti?
Dora.
Drago mi je. Samo, Dora, što ti radiš ovako kasno ovdje?
Čekala sam prijateljicu. Dogovor je bio, ali nije se pojavila. Ni na pozive se ne javlja Idem kući.
Ako smijem predložiti, mogu te ispratiti s Rikom? Nikad se ne zna.
Ne bih imala ništa protiv…
*****
Od tog dana Filip je svaku večer šetao s Dorom po parku. Zatim bi je ispratio doma. Istina, bez Rika, jer su se Marko i Ana vratili iz Italije pa je pas išao doma.
Nije mu bilo isto. Pričali su, sve je bilo super, ali kao da nešto fali
Jednog dana šetali su parkom, kad iz grma istrči malen štenac. U ustima mu nećeš vjerovati novčanik! Pravi, glomazni, skupi novčanik. Izgleda da ga je neki gospodin u odijelu izgubio.
Štenac pobjegne do Filipa i Dore, sakrije se pod njihove noge, a za tren dolazi gospodin u odijelu:
Daj mi moj novčanik! vikne, mašući rukama.
Vrate oni novčanik Ali štene,
Štene Filip odluči zadržati.
I Dora pristane.
Samo da se dogovorimo odmah, kaže Filip, stavlja šteneta na klupu i šeretski maše prstom Nema više krađe tuđih stvari, jel?
Štenac mu poliže ruku, kao da se slaže.
Od tad su šetali svi troje. A ubrzo su počeli i živjeti zajedno. I bili su sretni svi su dobili ono što su tražili. Samo što
Daj mi to odmah! začuo se neki glas.
Filip i Dora se pogledaju, pogledaju naprijed eto njihovog Šerloka.
Zašto Šerlok? Jer uvijek pronađe nevolju.
Veselo, s hot dogom u ustima, dotrčava.
Bježimo? pogleda Filip Doru.
Bježimo! smije se ona.
Filip ostavi 5 eura na klupi za onog koji je ostao bez hot doga.
Zatim, držeći se za ruke, potrče. I uz njih trči njihov Šerlok s hot dogom u ustima.
A što ćeš, takva im je sreća pripala Dlakava, luckasta, ali prava!
