Kada je rekla Marku da čeka dijete, Jasminka mu je vidjela sve na licu. Očito nije očekivao dijete, a još manje da će se tako rano ženiti
Jasminka se zaljubila dok još nije imala ni osamnaest. Dugo joj se sviđao momak iz njihovog mjesta, i cijelo proljeće su provodili zajedno, šećući se kraj Kupa, prolazeći starim šumarcima, gledajući zalazak sunca.
Planirala je upisati višu školu u Zagrebu. Ali jednog dana Jasminka je shvatila da je trudna. Nije imala pojma što učiniti.
Što će reći mama, sestra, ljudi? potrajalo je u njoj
Osjećala se izgubljeno
Čvrsto je odlučila neće roditi. Kad je ispričala majci što se dogodilo, s plačem se spremila i otišla za Zagreb. Majka ju nije pokušala zaustaviti
U njihovoj polupraznoj kući rasla je i mlađa sestra, a majka je jedva izlazila na kraj. I sad još Jasminka, ta njezina starija kći, s takvim darom
U Zagrebu je sve prošlo kako treba. Nakon toga je prekinula svaki kontakt s Markom. Ni on nije inzistirao
Tuga i praznina uselili su joj se u dušu. Više nije mogla ni učiti, jer nije mogla računati na pomoć majke, koja još nije oprostila.
Morala je tražiti posao i stan u Zagrebu, inače ne bi imala od čega živjeti. Povratak u selo nije bio opcija: ljudi su je ogovarali.
Možda je sudbina htjela da naiđe na oglas na uličnom plakatu uredno je pisalo: Traži se dadilja za trogodišnjeg dječaka, stan osiguran. To je ono što joj je trebalo!
Jasminka je započela raditi kod obitelji Tomić, oboje profesori na Filozofskom fakultetu. Mali Luka, njihovo kasno i jedino dijete, toliko se vezao uz nju da bi plakao kad bi otišla doma posjetiti majku i sestru.
Godine su prošle, Jasminka je postala gotovo član obitelji u toj zagrebačkoj kući. Ivan Tomić i njegova supruga Ksenija radili su dan-noć, a Jasminka je vodila sve u kući: prala, peglala, kuhala, čistila, išla u kupovinu, pomagala Luki s domaćim zadaćama.
Kad je Luka narastao i nije mu više bila potrebna dadilja, Jasminka je ostala brinuti o kućanstvu.
Plaća nije bila velika, ali uz to što je imala krov nad glavom i hranu, bila je zadovoljna. U toj se obitelji osjećala sigurno, pronašla je mir, skrovište i dobrodošlicu.
Samo ju je jedna stvar još boljela. Prije nekoliko mjeseci upoznala je Nikolu iz susjedne zgrade. Njihovi kratki susreti ubrzo su se pretvorili u više
Zbližili su se. Iako su bili zajedno gotovo tri godine, Jasminka nije mogla imati djece
Nije htjela tajiti to od Nikole. I opet su je ostavili. I opet joj se duša stisnula Opet je bila sama.
Jedini dom i dalje joj je ostala kuća Tomićevih. Brinula se za Kseniju i Ivana kao za najbliže.
Zapravo, bila je ravnopravni član obitelji. Nakon propalog sna o ljubavi, duša joj se smirila. Prestat će ona ikada vjerovati da će biti nečija žena.
Godine su mirno prošle. Luka je završio fakultet, dobro znao engleski, dobio odlične poslovne ponude i odselio u inozemstvo.
Tada je Ksenija počela naglo slabjeti. Jasminka ju je njegovala poput majke. Ivan je radio dan i noć kako bi izdržavao obitelj i pomagao Luki u tuđini.
Ali nije potrajalo U posljednjim trenucima Ksenija je šaptala Jasminki:
Samo nemoj ostaviti Ivana molim te
Nakon njezine smrti kuća je utihnula. Ivan je šutio, tmurno gledajući u tanjur za večerom.
Jasminka se osjećala suvišno, usamljeno. Morala je donijeti odluku: ili pronaći novi posao za koji zapravo nije imala kvalifikacije, ili se vratiti na selo, gdje opet nije bilo posla
Jedne večeri, nakon večere, Jasminka je sjela nasuprot Ivanu i tiho rekla:
Otići ću, gospodine Ivane Zašto bih ostala? Hvala Vam na svemu.
Ivan je tada kao da se probudio iz sna. Podigao je glavu i iznenađeno je pogledao:
Što? Zašto? Gdje? Vi svi želite otići od mene? I vi? Ostaviti me baš tako, bez riječi?
Jasminka je samo uzdahnula. Ivan je ustao, prišao joj, uzeo njezinu ruku i prvi put ju poljubio.
Slušaj, Jasminka, ti nisi radnica ovdje. Ti si naša obitelj. Zato te neću pustiti. Jesi li me čula?
Jasminka je kimnula, oči su joj se zasuzile.
I, znaš, Ksenija me zamolila da ostaneš s nama. Navikli smo se, ti i ja, nakon svih ovih godina. Ostani, Jasminka, ne ostavljaj me. Bit ćemo kako je bilo. Ti čuvaš mene, ja tebe.
Šutjeli su i plakali zagrljeni kraj prozora u kuhinji. No, nakon toga oboma je bilo lakše: vratio se spokoj.
Dani su mirno tekli. Jasminka je čekala Ivana s posla, održavala stan, Luka je povremeno zvao iz Njemačke, obećavajući doći
Prošla je godina, pa druga. Jednom, uoči Jasminkinog rođendana, Ivan je izrekao ono što mu je ležalo na srcu da mu ona znači više nego što može reći i da želi da se vjenčaju.
Iako nisu bili muž i žena na papiru, želio je brinuti o Jasminki i pred zakonom. Bila je mlađa od njega, a i njemu je trebala briga.
Jasminka je bila zahvalna Ivanu na toj ponudi, ali odlučila je prvo pričekati Luku. Kada je sin stigao u Zagreb, a otac ponovno pokrenuo razgovor, Luka se složio. Volio je Jasminku gotovo kao majku.
Luka je tada već imao odličan posao i stan u Njemačkoj, bio je oženjen.
Tako je, napokon, Jasminka postala supruga Voljeli su se ona i Ivan istom snagom kao i svi drugi parovi.
Jasminka je i dalje svog muža oslovljavala s gospodine Ivane, a on nju uvijek nježno Jasminka. Nikada nije bila sretnija.
Svakog je dana molila Boga za Ivanovo zdravlje, želeći da mu produži godine života.
Nitko onaj par što šeće zagrebačkim parkom, ne bi povezao s gotovo cijelim zajedničkim životom i gotovo nestvarnom, tihom ljubavi koja ih je povezivala.
Kad je Ani rekla svom dragom Pavlu da očekuje dijete, sve je mogla pročitati na njegovom licu – jasno se vidjelo da dijete nije očekivao, a vjerojatno nije ni planirao tako rano stupiti u brak…
