Gledajući kako Krešo po tko zna koji put crta Spidermana u bilježnicu umjesto da rješava zadatak iz matematike, roditeljima je bilo jasno da jedina bezbrižna i nahranjena budućnost u toj obitelji čeka mačka!
Deseci privatnih instruktora nisu uspjeli zapaliti iskru ljubavi prema prirodnim znanostima u tom dječaku. Dapače, s svakim novim mentorom Krešo je sve više odlazio u filozofiju. Svijet oko njega bio je običan cirkus za sebe, smatrao je on. Prava sreća izležavanje na kauču, pun tanjur princes krafni i crtići na mobitelu.
Kad su roditeljske ruke već skoro dosezale gležnjeve od nemoći, tata je na internetu pronašao sumnjiv oglas: Prodajem šipku za zgibove i usađujem ljubav prema školskim i sportskim predmetima vašoj djeci, rodbini, prijateljima, susjedima. Autorska metoda. Radim matematiku, povijest, hrvatski i engleski jezik, biceps, triceps, noge, ramena, književnost, prsa. Zlatko.
Roditelji više nisu imali ni volje ni opreza sve je to zajedno isparilo. Tata je ukucao broj, a kroz nekoliko zvonjavi začuo se težak, isprekidani glas.
Slušam. Osim glasa, iz slušalice su dopirali ritmički udarci metala.
Dobar dan… zovem po oglasu…
Šipku sam prodao reče Zlatko i već je gotovo prekinuo poziv.
Ma ne, ne, želimo sina naučiti matematici, hrvatskom, književnosti…
Dob: kilaža, vještine učenika.
Kratkoća Zlatkovih odgovora istodobno je plašila i fascinirala. Zvuk željeza zamijenio je zvuk užeta za preskakanje. Tata je bio uvjeren da osjeća i miris znoja iz slušalice.
Devet godina, dvadeset pet kila, gotovo znamo zbrajati pod stupce i…
Koliko skleka napravi?
Molim? tata prečisti uho malim prstom.
Sklekovi? Zgibovi? ponovi Zlatko.
Pa, valjda pet puta?
Razlikuje prefiks od sufiksa?
Ja…hm, moram pitati ženu.
Koje alate imate doma?
Alate?
Šestar, trokut, ekspander, girje?
Imamo drveni ravnalo.
Shvaćeno. Pošaljite adresu, dolazim za sat reče Zlatko, pa uzviknu: Šire noge, ravna leđa! To nije vama, sad nas je sat iz povijesti pojasni instruktor i prekine poziv.
Tata još minutu stoji s širom razmaknutim nogama i leđima ravnima poput gitarske žice, pa krene prema Kreši.
Krešo je na vijest o novom instruktoru reagirao svojevoljno pojačao je TV i naručio čaj uz sendvič. Znanost ga nije mogla ni taknuti.
Zazvonilo je zvono na vratima. Mama pogleda kroz špijunku dočekalo ju je poprsje vrijedno i njezine zavisti.
Dobar dan uz naklon uđe u predvorje mišićava planina u uskoj majici, naježena kokosovim šamponom, po imenu Zlatko. Gdje vam je atletičar?
Vivi promuca gospođa. Evo ti onaj ćoravi vlasnik stare Astre kojem si ispod brisača prijetio s minus-vidom!
Oprostite začulo se iz dubine stana došlo je do zabune, ja sam nekad bio oftalmolog sad sam instruktor izgovori Zlatko.
Ja sam Zlatko Kristić, instruktor sadašnjost i budućnost doda.
Aaaa, vi ste izroni tata Marko iza komode. Oprostite, nismo vas prepoznali. Dajte, torbu…
Zlatko pruži hokejašku torbu, čim je pustio ručku, Marko lagano zapliva po podu pod njenom težinom. Mačak, koji je tu kružio, nestao je u hipersvemiru iz dnevne sobe do spavaće preko zaključanih vrata.
Što imate unutra, dva dizelaša? pufće otac dok vuče torbu u Krešinu sobu.
Radni materijal. Osnovna škola i praktični predmeti.
Krešo je kao usisan u kauč buljio u mobitel kad se vrata otvore pritisak svakodnevnog života prekinut!
Ajde, ajde, povuci! viče otac, no kasno. Zlatko ulazi poput vozila ZET-a na stanicu, ignorira učenika i zagleda zidove.
Imate bušilicu?
Zašto?
Da treniramo hrvatski odgovori Zlatko i vadi iz torbe šipku za zgibove, boksačku vreću i konopac.
Ma pitat ću susjeda drhtećeg glasa reče tata, brišući znoj. Ovo ti je Krešo. Podigne sineka koji veličinom doseže Zlatkovo koljeno. Krešo, ovo ti je gospodin instruktor.
Kako ste nabil toliko mišića? upita Krešo umjesto dobar dan.
Zbrajao sam ih pod stupce kaže Zlatko i iz torbe posloži nekoliko utega jedan na drugi.
Vi se sad zabavljajte kaže otac i zbriše iz sobe.
Jeste jači od Spidermana?
A diže li Spiderman dvjesto s klupe?
Krešo pojma nema, ali osjeća da odgovor nije potvrdan.
Ne volim školu trenutačno postavi stvari.
Nek se s knjigama muče slabiji. Kod nas se jača trbuh!
Zlatko legne na pod i demonstrira trbušnjake. Krešo stoji kraj zida i gleda. Čeka kad će instruktor odustati, ali ovaj samo mijenja tempo i diže utege. Uslijedile su bučice, rastezanje, pa sklekovi.
Jel sve jasno? Hoćeš biti jak? Ili ćeš, kao tvoj mutant, cijeli život visiti u pajolama i prašini?
Krešo glavom daje neću, hvala.
Odlično! Ajmo: vježbe, tri puta četrdeset pet minus trideset devet. Prvo trbušnjaci.
Koliko je to uopće?
E, to mi reci ti.
Bušilicu nismo našli, samo bušilica-roto uleti otac i prestravljeno zatekne sina u skleku. Ma kasnije ću ja na prstima se povuče iz sobe i lagano zalupi vrata.
***
Sutradan u pet ujutro začuje se zvono. Otac, još mutan od sna, sprema sočne psovke neznancu na vratima, kad ugleda Zlatkovu šiju shvati da za tako široko čelo nema dovoljno rječnika za psovanje. Kao da je Zlatko preko noći narastao, čak su mu podočnjaci bili kao bicepsi.
Danas imamo sat povijesti i geografije, dress code tenisice, majica, kratke hlače. Imamo orijentacijsko trčanje i razgledavanje spomenika.
On je tek u trećem razredu, još nema te predmete zijevne Marko.
U program spadaju i pjesmice. Dolazite? pita Zlatko.
Ma ne, hvala, ja sam super bio u školi.
Kad je Osmanlijsko carstvo napustilo Dalmaciju?
Eee, meni istječe radno vrijeme za san, idem probuditi sina vješto je Marko izbjegao odgovor i gurnuo se do Krešinog kreveta.
Za minutu: Ne ustaje.
Obucite ga, probudit će se po putu predloži Zlatko.
***
Tri puta tjedno Zlatko se niotkuda materijalizirao na vratima. Treninzi: ponedjeljak prsa-triceps-ramena-matematika-hrvatski; srijeda leđa-biceps-književnost-engleski; petak noge-geografija-povijest.
Tri tjedna kasnije, mali Krešo došeta u kuhinju bez majice, a tata, kad vidi sinov trbušasti six-pack, odmah poklopi svoje pivsko trbušće čajnikom. Krešo je očvrsnuo, ispravio se i grdio roditelje što ne dižu zadnjicu sa stolca.
Marko, nije mi ovo svejedno reče jednom navečer supruga Iva. Znaš što mi je tražio Krešo za rođendan?
Znam: PlayStation.
Nevjerojatno, ne. Švedske ljestve i blender za smoothie. Bojim se da ovaj Zlatko nije nikakav instruktor, nego luđak za sport koji će nam uništit dijete.
A možda ipak radi i matematiku?
Jesi ti ikad vidio knjigu kod njih?
Tablicu kalorija.
Eto vidiš! Pa svi su oni na bicepsima tanki s glavom!
A što, bolje glup, ali jak nego slab, ali pametan?
Bolje normalno dijete! Želim da prestanu te budalaštine!
Zazvoni telefon.
Učiteljica pogleda broj. Da, halo? Što je uradio? Dolazim!
Što sad?
Tuče se.
A-ha! Vidila si!
Dolazim i ja!
***
Stignu u školu taksijem, odmah ih zovu kod ravnateljice.
Evo, vidiš, da ti je instruktor! Na kavu kod ravnatelja još u trećem razredu.
U uredu metež roditelji, klinci, pedagoginja, razredna. Tolika buka da se klavir u muzičkom kabinetu sam od sebe rastempera.
Ovo nije teretana, ovdje se uči! napada neka mama Marka.
Pa što se dogodilo?
Uzima riječ razrednica:
Krešo je tjerao djecu igrati lestve na odmoru i brojati zgibove dijeljenjem razlomaka.
Moli?
Zgibovi na šipki, s povećanjem opterećenja pojasni Krešo.
Tiho! Djeca nisu htjela, a Krešo im prijetio.
Oni su mene napali prvi, zato što sam ih ispravljao kad su me vrijeđali.
Kako si ih ispravljao?
Objašnjavao im padeže od riječi ulizica i faca. Kad su krenuli na mene, mogao sam samo odgovoriti. Zlatko kaže: Ili vučeš zgibove ili vučeš tuku, ali bolje prvi. I još k tome, bolje dijeljenje nego batine tiho je dodao Krešo.
Prijetio nam je vađenjem korijena! zaskvičao je jedan od klinaca.
Taj vaš Tarzan ne pripada ovdje! zavapila je još jedna mama.
Čekajte malo napokon se pribere Marko. Znači, nije bilo tučnjave?
Svi napadnuti klimaju glavom nije.
Znači, moj je sin na napade odgovarao matematikom i zgibovima?
I tjerao nas da trčimo stadion i učimo Matoša!
Eto ti, a ti si se brinula da će biti glupi dizač utega namigne Marko supruzi, a ona kimne.
Ispričavam se javi se ravnateljica. Ne vama, nego roditeljima vašeg sina. Vaš Krešo je pravi uzor! No, po svemu što čujem, moramo ga premjestiti.
Pravda! Tako i treba vama! I vašem mišićavom Golijatu! sretni su ostali roditelji.
Premještamo ga u četvrti razred. Prešišao je gradivo reče ravnateljica otresito.
Tišina. Čulo se samo kako zavist gricka mozgove tužiteljskog tabora. Svi polako izlaze iz prostora, izbjegavajući pogled.
Halo, Zlatko, imamo situaciju krećemo s četvrtim razredom, bit će još predmeta javi tata instruktoru.
***
Tjedan kasnije Krešo je prebačen u četvrti razred. Dva tjedna potom ode na juniorsko natjecanje u crossfitu, a pripreme za malu olimpijadu iz književnosti su u punom jeku. Mjesec dana kasnije nazove tata jednog od bivših suplemenata iz razreda i zamoli broj od Zlatka.
Tako nastade dječja sekcija s kombiniranim pristupom ne izbacuje se zbog slabih sportskih rezultata, već zbog loših ocjena u dnevniku.
Promatrajući kako Srećko ponovno crta Spider-Mana u bilježnici umjesto rješavanja zadatka, roditelji su shvatili da bezbrižna i lagodna budućnost u njihovoj obitelji čeka samo mačka.
