Ej, slušaj što mi se dogodilo ovih dana Došla sam do onog trenutka kad više stvarno nisam mogla izdržati glavobolju. Tri dana zaredom, ma ajde, pretjerano. Boli glava za poludit, ni tablete nisu pomagale. Ni po noći nisam mogla zaspati. A najgora ideja mi je bila sjest i guglat što mi to može bit od simptoma.
Naravno, internet odmah izbaci one katastrofične naslove: Kako razlikovat migrenu od tumora mozga? i slične scenarije. Da me pitaš, nakon svega što sam pročitala i usporedila, najbolje mi je bilo odmah otići u pogrebno, a polikliniku zaobići u širokom luku.
Odmah sam se sjetila onog lika iz knjiga Jerome K. Jeromea, kad je slučajno otvorio medicinski priručnik i pronašao kod sebe apsolutno sve bolesti, osim trudničke groznice i izvrijeđao se što baš tu jedinu nema.
Tako i ja, mislim ti si svako zlo s interneta prisvojila. Pročitaš jednu stvar, pa drugu, pa treću, na kraju sam sebi i dijagnozu zadaš, i konačno stanem sama sebi na kraj: Dosta je! Sutra idem doktoru.
Čekala sam ispred ordinacije i nekako upadnem u razgovor sa ženom pored mene. Pita me ona:
Jeste pili?
Gledam u nju, zbunjena:
Jesam što pila?
Jučer, jeste li popili koju?
Nisam, kao uvrijeđena odgovorim.
Oči su vam crvene ko nakon pijanstva
Ma savršeno. Katkad stvarno mislim da ja idem psihologu da naučim komunicirati s ljudima kojima bi psiholog više trebao nego meni.
Hladno joj kažem:
Hvala vam, na brizi.
Kad sam ušla unutra, pred doktoricom sam izrecitirala sve svoje simptome kao da sam voditeljica na nekoj priredbi. I naravno, spomenula na kraju kako sam crvena u očima kao da sam pila, a nisam!
Doktorica pogleda, slegne ramenima:
Oči su vam skroz normalne, nemojte si stvarat stvari kojih nema.
Ma kažem ti, psihologu idu krivi ljudi
Onda mi je izmjerila tlak, puls, saturaciju, postavila par pitanja. Po mojem gledanju, situacija nije izgledala bajna nije to klasična migrena, možda mu nešto drugo.
Kažem ja njoj:
Ajde da napravimo MR mozga, ja ću platit, nema veze Tako piše internet, da treba.
Jer gle, kad provedeš noći na internetu postaneš dr. Google: i neurolog, i kardiolog, i sve po redu.
Doktorica kaže:
Nemojte odmah paničarit, ajmo prvo probat s tabletama za žile, pa da napravimo nalaze, pa ćemo vidjet dalje.
Mene je te večeri bilo strah da gore ne može, plakala sam i razmišljala kak sam u 40 godina života uspjela napravit samo dvoje djece i 10 knjiga. I sad ni sama ne znam je li to puno ili malo. Djeca mi još mala, napola nedovršena Knjige isto, u zadnjoj na 16. stranici tipfeler. Bit će još posla i oko njih i oko urednika!
Odem doma nakon doktora. Usput pokupim klince, odem u ljekarnu po terapiju, popijem tablete i legnem. Dolaze moji:
Ima kaj za jesti?
Ima, al treba skuhat, sad ću
Glava više ne boli tolko, ali snage ni za što pa tri dana sam praktički ležala.
Marko (moj stariji) ode sam spremiti večeru, ispeće jaja, podgrije tjesteninu. Kaže:
Dao sam i Ani jesti, a tebi da donesem u krevet?
U tom trenu sam bila tako ponosna ej, moj veliki dečko, zna se pobrinut za nas, neće propast! Kažem:
Ne treba, nisam ni gladna još. Kasnije ću nešto. Bravo ti.
On kimne, a onda se vrati s punim tanjurom voća:
Mama, evo ti kivija, znaš da u njima ima više vitamina C nego u naranči. I jabuka, tamo je željezo. A mandarina ti je za dekoraciju
Ej, kako mi je srce naraslo. Moje dijete, tako pažljivo. Osjećala sam se već zdravije.
Onda Marko kaže da ide do dućana.
Kam ideš?
Pojela se hrana za mačku.
Uzmi i sladoled, dovikne Ana. I meni je nestalo hrane, haha!
Ana dođe u moju sobu prava dama, u naočalama i kućnom ogrtaču, nosi kofer igračaka naša doktorica Ana. Svečano veli:
Ajmo vas pregledat, da vam dam injekciju?
Zovi me mama, ne pacijentica
Kad ozdraviš bit ćeš mama. Sad otvori usta!
Otvorim usta.
Joj vi ste jeli kivi, a meni niste dali? Kivi?
Ma uzmi, evo tu je još, nudim joj tanjur.
Sad neću, sad sam jela jaja, čekam sladoled. Ajde, poslušat ću vas i stavi svoj pinky fonendoskop.
Ja svaku večer tebe tražim po kući s knjigom da ti čitam, ti ne slušaš.
E, ovdje nije dobro, glumi Ana, sluša me po vratu. Previše pričate i jurite za djecom! Treba vam injekcija i sladoled, pod uvjetom da Marko kupi za sve. A ako kupi samo onima koji su tražili eh, tko vam je kriv.
Pa nećeš podijelit sladoled s bolesnom mamom?!
Umjesto odgovora, ubode me igračkom špricom u nogu.
Joj boli! smijem se.
Tako i treba, za ozdravit!
Iskreno, već sam se osjećala bolje, a nakon sladoleda, koji je Marko svima kupio fenomenalno! Glava ne boli, snaga se vraća, oči više nisu crvene plave su. Ali sam još malo glumila bolest pa je Marko navečer čitao priču Ani. I naravno, umjesto enciklopedije, čitali su cyklopediju.
To ti je enciklopedija samo o ciklopima šali se Marko.
Čitali su o Saturnu, dinosaurima, pa o mliječnim zubima. Onda se skoro posvađali jel su i mali dinosauri imali mliječne zube.
Ja slušam sa strane i topim se od sreće Onako, osjetim da ima smisla i u radu, i u životu kad ih imam, i kad smo zajedno.
A onda, kad su zaspali, promijenila sam posteljinu jer su mi usput srušili tanjur i sve kivije razmazali po postelji. I tako smo zaspali svi troje zajedno.
Ujutro me doktorica pitala:
Jesu pomogle tablete?
Kimnula sam. Ali znaš što, mislim da su mi pomogle sasvim druge tablete moje dvoje bombončića.
Oni koji te stalno pune snagom umjesto boli, veseljem umjesto tuge, srećom umjesto ljutnje. Zagrlite svoje klince, i ako su već veći od vas. Nema ničeg ljekovitijeg od toga. Osim možda domaćeg kivija, ima stvarno puno vitamina C!
