Saznati istinu
Pa kakav je to posao, kćeri moja, kad ni sat vremena ne možeš provesti sa svojom majkom? Ma dobro teta Vera odmahnula je rukom, navikla već na takve odgovore. Ajde bar da ti ponesem nešto za put, da ne ideš gladna?
*****
Bako, bok! veselo sam povikala čim sam istrčala iz auta. Zamisli, cijeli mjesec ću tebi biti u gostima!
Bok, unučice moja! Cijeli mjesec kažeš? Ozbiljno?
Da, tako je mama rekla!
Pa to je super! Toliko toga ćemo napraviti ti i ja, baka Vera me stisnula u jak zagrljaj.
Pogledala je kroz otvorenu ogradu i požurila do mame da joj pomogne s torbama.
Kako ste stigle?
Bok, mama. Dobro smo stigle. Stvarno je lakše kad čovjek ima svoj auto, ne mogu ni zamisliti kako bih do tebe autobusom došla s Marom i koferima.
Prije smo samo tako putovale, a auta nikad nisam imala, nasmijala se teta Vera, poljubila mamu u oba obraza.
Sjećam se tih vremena Još se čudim kako si znala sve stignuti, kad si me kao malu vodila na tržnicu u grad. Imala sam tada sedam godina A ti i mene pazila i torbe nosila.
Da, Marice, sedam ti je bilo, baš kao što je sad tvojoj Mari. Nekako sam se snalazila, uz Božju pomoć, kako se to kod nas kaže. Ajde, idite oprati ruke, a ja ću stol postaviti. Toliko sam toga pripremila za vas.
Mama je bacila pogled pun krivnje na baku.
Nešto nije u redu? upitala je zabrinuto teta Vera. Samo nemoj reći da
Da, mama. Moram već ići
Kako? Odmah sad?
Da, mama, odmah. Oprosti, šef mi je doslovce zapovijedio da završim važan projekt, posla ima preko glave i nikad vremena dosta
Nikad ga nema dovoljno, potiho je uzdahnula baka.
Ne mogu ga razočarati. Dobar je to posao, a i plaća je odlična. Neću moći ručati s vama, tri sata mi još do Zagreba treba.
Kakav je to posao kad s majkom ne možeš sat vremena odvojiti? Dobro rekla je teta Vera, naviknuta na takve stvari. Hajde bar da ti spakiram nešto za put, da ne ideš gladna?
Ne treba. Mari bolje daj, doma sve slabije jede, kroz smijeh je rekla mama.
Onda je zagrlila baku.
I da ne zaboravim najvažnije Mala ti ostaje cijeli mjesec, dobro je pazi, molim te. Znaš kakva je znatiželjna, voli gurati nos posvuda.
Ma naravno da ću paziti, draga moja. Nemoj brinuti, baka je poljubila mamu za rastanak, a dugo još gledala za autom koji je odlazio, nesvjesna da joj suze cure niz lice.
Sve rjeđe se viđala s kćeri. Uglavnom su razgovarale telefonom.
Ali, je li to uopće razgovor?
Dobro je što bar Mara ostaje kod nje, drugačije bi ju tuga pojela.
A gdje je sad Mara?! upitala se teta Vera i zabrinuto pogledala oko kuće.
*****
Deset minuta baka me tražila po kući, dvorištu, a na kraju me našla na stražnjem dijelu vrta.
Mara! Mogla si barem reći da ideš na stražnje dvorište, skoro si me u grob otjerala, zavrtjela je glavom baka.
Oprosti, bako Razgovarala si s mamom, a meni je postalo dosadno. Pa sam krenula šetati, nasmiješila sam se. Željela sam te nešto pitati: zašto mi nisi rekla da imaš tako lijepog mačka?
Baka me iznenađeno pogledala, a onda pogledala u debelog narančastog mačka koji je sjedio do mene.
Tek tad ga je primijetila.
Pa Nisam ti rekla jer ga nemam, rekla je zbunjeno.
Pa tko je onda ovo? kroz smijeh sam pitala. Pravi pravcati mačak! Sam je došao do mene!
Vidim, pravi je Ali moj nije. I kod susjeda nisam vidjela takvog riđana. Možda je došao iz susjednog sela.
Iz drugog sela? Ma nemoguće Možda su ga gazde izbacile Bako, smije li ostati kod nas? Ja ću ga svaki dan maziti i hraniti. Već sam mu i ime smislila.
Koje ime? upitala je baka poluozbiljno.
Breskvić!
Znalasam! Dobro, neka ti ostane tvoj Breskvić. Sad idemo ruke prati i za stol. Nahranit ćemo i tvog mačka.
*****
Poslije ručka igrala sam se s Breskvićem do večeri. Isprva sam mu bacala lopticu pa je trčao za njom, poslije smo igrali skrivača.
Istina, dok je mene Breskvić odmah nalazio, ja još nikad nisam otkrila gdje se skriva.
Dosta, Breskviću! Ne znam više gdje da te tražim! Izađi!
Nakon nekoliko sekundi pojavio se iza mojih leđa i počeo mi se trljati o noge. Gledala sam oko sebe, tražeći gdje se stvorio.
Možda zna postati nevidljiv? pomislila sam.
Mara, već se smračilo. Kući na večeru! zvala me baka.
Bako, mogu li povesti Breskvića unutra? Tako mi je lijepo s njim.
Ne, draga moja. U kuću mačka ne dam, nemoj ni pokušavati. Nek prespava vani, ionako je toplo.
Dobro razočarano sam uzdahnula.
Zagrlila sam Breskvića za laku noć i obećala mu da ga ujutro odmah dolazim tražiti.
On je nešto promrmljao, valjda isto to, i nestao prema staroj šupi, svom omiljenom mjestu.
*****
Ujutro baka Vera, kao i svako jutro, otišla je u šupu nahraniti piliće.
Ideja da drži živinu pala joj je na pamet nedavno. Prije se bavila samo vrtom i cvijećem, ali sad je odlučila probati i to.
Što da ne? Sad ću imati i domaća jaja i ne moram stalno do susjede Ljubice po njih.
U šupi, Vera je prebrojala svoju živinu i
zapitala se.
Nedostajao je jedan pilić. Sinoć ih je bilo osamnaest, jutros samo sedamnaest. Neobično.
Da nije pobjegao? brundala je baka. A kako bi pobjegao kad su vrata šupe bila zatvorena
Bila je žalosna, ali se sjetila kako je Mara sigurno uskoro budna, pa je požurila pripremiti doručak.
Bako, zašto si tužna? pitala sam, tamanila palačinke s pekmezom.
Sve je u redu, Mala. Samo fali mi jedan pilić, ne mogu ga naći, uzdahnula je baka.
Imaš piliće?!
Evo, počela sam držati kokoši u vrtu, nasmiješila se. Želiš ih vidjeti?
Jasno!
Ajde pojedi još ovu palačinku pa idemo u šupu upoznati društvo.
Deset minuta kasnije gledala sam kako mali žuti čuperci veselo trčkaraju po šupi.
Slični su mi lijepi i znatiželjni, pomislila sam i nasmiješila se.
Brojala sam ih:
Sedamnaest
Tako sam i ja izbrojila, složila se baka. Jučer ih je bilo osamnaest, točno znam. Gdje nestane jedan, ne mogu dokučiti.
Ne brini, bako, vratit će se on. Napravi krug i vrati se, pokušala sam je utješiti.
Valjda
Ali već idućeg jutra fali još jedan. Treći dan, još jedan manje. Baka ih sedam puta brojila i
nije mogla vjerovati.
Petnaest. Znači, tri su nestala.
Svaki dan jedan pilić.
Da su svi odjednom nestali, ne bi se toliko čudila. Ali jedan na dan Misterij. Sve je počelo kad sam ja stigla i
Vera, što si mi to potištena? s ograde je vikala njena prijateljica Ljubica.
A što da ti kažem, Ljubice? mirno je baka otišla prema njoj.
Šta? Pa unučica ti došla! Moraš biti presretna! Ili ima nešto drugo?
Ima
Ispričala je svoje brige, a Ljubica je pomno slušala i povremeno bacala pogled na mene i Breskvića kako se igramo.
Već treći pilić nestaje! Ne znam kamo. Ne mogu sami pobjeći, a ni lisice već dugo ovdje nema.
Lisice? Kad si zadnji put čula da je netko u ovim krajevima vidio lisicu?
Pa tko onda?
Ja bih na tvom mjestu obratila pažnju na tog tvog riđana Otkud je on došao? Prije nisam kod tebe mačka vidjela.
Pa sam je došao, zbunjeno je rekla baka, ne shvaćajući odmah na što Ljubica cilja.
Kada to?
Baš na dan kad je Mara stigla. Mora da je iz drugog sela takvog riđana ovdje još nisam vidjela. Većinom su bijeli, crni ili sivi. Sad kad razmislim, tri dana otkako je došao
Vidiš! Misliš da je slučajnost?
Ali hranim ga svaki dan. Zašto bi onda piliće krao? I nema nikakvih tragova
Vera, mačke su grabežljivci. Noću su najaktivnije. Sve jasno.
Ne znam Dobar mi je.
Nije htjela povjerovati da bi mačak mogao biti krivac. Ali sumnje su joj se ušuljale u srce. Sjetila se kako je Breskvić često sjedio kod šupe i slušao što se čuje unutra. Lako bi mu bilo uvući se.
A što ako je istina? šapnula je sama sebi.
*****
Mara, ručak je! viknula je iz kuće.
Dolazim, bako! Samo da kažem Breskviću da ću se vratiti.
Mislim da to nije potrebno Ni nema on što biti tu.
Zašto?! upitala sam čudeći se.
Jer tvoj mačak krade moje piliće noću! Otkar je došao, tako su i pilići počet nestajati! Misliš da je slučajnost?
Bako, ne govori to! Breskvić to ne bi mogao! On je dobar, a i hranimo ga. A još
Uzela sam Breskvića u naručje.
I još nešto, bako nemaš nikakvih dokaza! Dokaz nemaš da je on kriv! Eto tako!
Mara, shvati: mačke su lovci, nikad ne propuste priliku loviti. I love po noći, zato ih ne možeš uhvatiti na djelu. Idemo unutra, a ja ću tvog Breskvića otjerat iz dvorišta.
Taj čas iza ograde se pojavio siluet muškarca. Stajao je kratko, pa prišao ogradi.
Vera, bok! Je li sve u redu? povikao je susjed Marko, seoski policajac. Na cijelo selo razbijaš galamu!
Bok, Marko, suho odgovori teta Vera. Sve je ok kod mene. Nisam ni vikala, samo sam glasno pričala. Idi gdje si krenuo, i ovako imam briga dosta.
Kakve brige? Možda mogu pomoći? nije odustajao Marko. Policajac sam, pomaganje je moj posao.
Hvala, snaći ću se sama.
Otpratila me u kuću, protjerala Breskvića iz dvorišta, a neko vrijeme zamišljeno gledala za Markom.
Što radi opet tu? Još se nada?
Marka je znala dugo. Kad je stari policajac otišao u mirovinu, stigao je on. Bio je tad mlad, zgodan.
Odmah ju je osvojio, čekala je da joj priđe.
I jest, ali nikad otvoreno ni riječi ljubavi, ni ikakve konkretnosti. Vrijeme je prolazilo, a ona se načekala, pa se na kraju udala za mesara Tomu, koji joj se dugo udvarao.
Nije se s njim slagala razveli su se, ali zato je imala svoju Maricu koju je obožavala.
A Marko je ostao samac.
Jednom je Vera našla pismo gdje joj Marko napokon priznaje ljubav, ali ona više nije htjela udati se htjela je biti tu zbog kćeri.
Kasnije je stigla unuka Mara I vlak je otišao zauvijek Više ga nije mogla stići.
Onda je Marko opet nestao iz njenog života. Do sada.
Možda je samo slučajno prolazio
*****
Nakon ručka došla je Ljubica, pa su sjeli na čaj i ispričali si sve brige oko pilića. Ja sam za to vrijeme šaptala Breskviću kod ograde.
Breskviću, nemoj zamjeriti baku. Sigurno joj je teta Ljubica napunila glavu svačim o tebi. I stalno te gleda sumnjivo. Ali ja znam da ti to nisi mogao učiniti. Zar ne?
Mijauuuu
Eto, i ja kažem nisi mogao. Zašto onda priča protiv tebe? A možda pogledala sam kuću sumnjičavo. Možda ona krade piliće? Često je kod bake, zna gdje žive
Nešto mi je govorilo da tu ima još nečeg, a kad Breskvić nije kriv, netko iz sela je netko skriva piliće!
Moraću ga uhvatiti na djelu! Ili nju zapravo!
Bila sam sigurna da je Ljubica prvi osumnjičeni.
Hoćeš li mi pomoći, Breskviću?
Mijauuuu
Još nisam znala kako, ali imala sam plan. Ako ne smislim, Breskvić će sigurno znati.
*****
Dugo nisam mogla zaspati. Mislila sam tko je ukrao piliće. Baka je nešto šuškala u kuhinji do kasno, ali brzo je utihnula.
Prevrćala sam se i sjetila stare poslovice Jutro je pametnije od večeri. Već sam tonula kad sam odjednom čula grebanje na prozoru.
Skočila sam s kreveta, povukla zavjesu, a vani Breskvić! Grebao je šapom po staklu.
Breskviću?! Što radiš tu? Ako baka sazna da si opet ušao, neće biti sretna.
Mijauuuu
Tiho!
Otvorila sam prozor i uzela ga. Mislila sam da me poželio, ali odmah je skočio, primao mi se o noge i skočio na prozorsku dasku.
Mijauuuu
Čekaj, želiš da idem s tobom? pogodila sam. Misliš da će i večeras doći kradljivac?
Pa istina, noću se kradu pilići, tada treba i čuvati.
Obukla sam se, uzela Breskvića i tiho izašla iz sobe.
Kroz prozor nisam mogla još sam mala, mogla bih se ozlijediti, pa sam odlučila ići normalno kroz vrata.
Šaptom sam već pritisnila kvaku, kad se začuo bakino negodovanje:
A kamo si se ti zaputila usred noći?
Bako? Ti nisi spavala?
Ne bi vjerovala, Mara, ali zapravo bih te to trebala pitati Zašto ti ne spavaš? Što radiš?
Upalila je svjetlo i prestravljeno pogledala Breskvića.
A mačak, kako je ušao?
Bako, ne viči, molim te. Breskvić je sam došao i želi da idem s njim. Osjeća da će kriminalac opet večeras napasti.
Kakav kriminalac, Mara?
Onaj koji krade piliće.
O, dijete drago Taj tvoj mačak krade piliće, jede ih negdje u grmlju. Nitko drugi to ne bi napravio!
Bako, voliš li me?
Volim, naravno. Kakvo ti je to pitanje?
Onda vjeruj, Breskvić nije kriv, kroz suze sam uspjela reći. On nije tvojim pilićima naudio!
Pa tko je onda?
Da bismo to saznali, moramo napraviti zamku. Molim te samo me pusti, čekat ćemo i vidjeti!
Baka je uzdahnula. Znala je da neću povjerovati bez dokaza ideja o noćnoj akciji činila se ludom, ali možda je stvarno trenutak da mi dokaže
Dobro, Mara. Ajmo probati. Ako pilić ne nestane večeras, onda ćeš priznati da Breskvić ipak ima prste u tome.
Dogovoreno.
Otvorila sam vrata, ali me baka zadržala.
Ne misliš valjda sama van usred noći? Idemo zajedno! Daj mi par minuta!
Za pet minuta, nas tri, kao da smo kriminalci, šuljali smo se dvorištem i tražili zaklon. Breskvić je odmah skočio u ruže i zamijaukao.
Bako, ovdje napravimo zamku, predložila sam.
U ružama?!
A zašto ne? Velike su i odavde sve vidiš i šupu i dvorište.
Ajde, nasmijala se baka.
Znala je da nitko noću neće doći, ali da dokaže mi stvar, pristala je na sve.
Neka sjednemo sat, dva, pa ćemo doma, mislila je.
*****
Nakon sat vremena, baka Vera je skoro zadrijemala. Možda bi i zaspala, da je nisam laktom pogurnula.
Što je?
Gledaj, bako pokazala sam prema ogradi.
Vera protrljala oči Netko je bio na dvorištu. Žensko, a kad je prošla pokraj ruža, baka je prepoznala svoju najbolju prijateljicu Ljubicu.
E, svašta
Ali, Ljubica se čudno ponašala stalno je gledala oko sebe, kao da nešto traži.
Baka više nije mogla izdržati i iskočila je ispred nje.
Dobro večer, Ljubice. Otkud ti ovdje? Izgubila si se ili?
Ljubica je poskočila od šoka, pa kad nas je ugledala, odahnula.
Ti si, Verice. Nemoj tako plašiti ljude, srce da mi stane!
A otkud ti usred noći po mom dvorištu? Malo ti je tri pilića? Sada bi sve ukrala?
Jesi li normalna? Zašto bi mi tvoji pilići trebali? Imam ih i doma i piliće i kokoši.
Što onda radiš ovdje?
Došla sam vidjeti tko krade piliće. Ne mogu gledat kako se živciraš zbog toga.
Lažeš!
Ne lažem! Odmalena smo zajedno! Kako možeš misliti da bih tako nešto napravila? Još se zovemo prijateljice!
Baka se ukočila.
Ljubica je govorila tako iskreno da joj je odjednom povjerovala.
Kako sam mogla uopće pomisliti tako nešto Mara, zbog tebe bih skoro izgubila sestru
Oprosti, Ljubice. Samo
Tiho! uskliknula je Ljubica i oštro pogledala prema ogradi.
Što je? šaptom je pitala baka.
Neki ide!
Bako, teta Ljubice, brzo u grmlje! naredila sam, podigla Breskvića.
Neverovatno, ali odrasle su poslušale.
Nakon par sekundi ograda se otvorila, a u avliju je tiho ušao muškarac s vrećicom iz koje se nešto čulo.
Kad je prošao uz ruže, baka je šapnula: To je Marko!
Vidi ga On je jučer bio kod naše kuće Znači, on? baka je iskočila. Eto ga sad! Krađom me pokušavaš zadobiti?
Marko je ostao zatečen. Nije očekivao nikoga, a još manje baku, Ljubicu i mene s mačkom.
Pa, Marko?! baka je zagrmila. Što pokušavaš? Hoćeš me natjerati da ti se javim za pomoć da onda ispaneš junak?!
Verice, nisi dobro shvatila, pravdao se zbunjeno Marko.
Kako to onda da razumijem?
Marko je pocrvenio pa priznao: krao je piliće, ali nije iz osvete, nego
Mislio sam da ćeš tražiti moju pomoć, a ja ću ti vratiti piliće i biti ti junak.
Ej, krasan ti junak Znaš da je ovo kazneno djelo!
U zatvor te mogu za ovo! ubacila se Ljubica.
Vidiš li, Ljubice policajac krade piliće usamljene žene! Kamo ide ovaj svijet?
Gledala sam Marka i nekako sam mu vjerovala. I Breskvić je bio miran.
Oprosti, Verice, ispričavao se. Nisam znao kako ti privući pažnju. Volim te, znaš?
Voli me
Da, volim.
A zašto me nisi ranije pitao za brak? Čekala sam!?
Bojao sam se Odbitka.
E, što je muškarcima u glavi nasmijala se baka. Čuj, Mara, pamet u glavu, nemoj ovako čekati.
Striček Marko, a pilići? pitala sam. Niste ih pojeli?
Evo ih, živi svi, odgovorio je i iz vreće pokazao piliće.
Vratio je vrećicu baki.
Vidio sam jučer kako si tužna, pa kad nisam dočekao da me zatražiš pomoć, odlučio sam odmah vratiti piliće. Mislim
Misli on Ne znam imaš li s čim misliti više! Ajde, idemo u kuću piti čaj, spavati ionako nećemo.
Od sreće što su pilići na broju, baka je dopustila da Breskvić te noći prespava unutra, a ona, Ljubica i Marko do jutra su pili čaj i pričali.
Oprostila je Marku. Volio ju je. Toliko da se nije nikad ženio.
Možda mu ipak treba dati priliku zaključila je baka u sebi.
*****
Mama, bok! Kako je Mara, je li bila dobra? pitala je mama kad je došla.
Bok, Marice! Sve u redu, ne brini.
Ne varaš me? Ona je u školi uvijek nemirna znaš kakva je
Ma, bila je zlato. Ostaješ jesti?
Ostajem, kroz osmijeh je rekla mama.
Zaista?
Da. Projekt sam uspješno završila, imam tjedan dana odmora.
To mi reci! To je sreća.
Uz ručak je gledala Marka kako pazi na baku i bilo joj je drago: Neka, da mama nije sama.
Zatekla sam i mamu kako me gleda, čudila se kako sam s Breskvićem kliknula, kad sam s drugima hladna.
*****
Mama je ostala tjedan dana. Znala je da je često zanemarila baku, pa je htjela ispraviti sve.
A sedmog dana počele smo se spremati za grad.
Mara, jesi li gotova?
Evo, mama! Breskviću, budi dobar, slušaj baku, dogovoreno? izgrlila sam svog mačka.
Toliko čvrsto da je mogao tek onda tiho promijaukati:
Mijauuuu
Doći ću ti na svake praznike! Jel’ da, mama?
Naravno, Mara. Dogovor vrijedi: Breskvić ostaje u selu, a ti svaki raspust kod bake i djeda Marka.
*****
Baka Vera još dugo je gledala za autom. Ali sad s osmijehom.
Jer unuka i kći uskoro ponovno dolaze, a uz nju su i Marko, kojeg je napokon zavoljela kako treba, i njezin Breskvić, koji joj je oprostio što je tako loše mislila o njemu.
Za to ga je nagrađivala najboljim ribljim polpetama, a on je još više volio svoju baku.
