Nikola je došao na intervenciju. Vrata mu je otvorio dječak od deset godina i curica. Mama će brzo doći, uđite! Slavina u kuhinji kaplje reče dječak. Nikola je ušao i popravio slavinu. Tata bi to sam popravio, ali on je pilot. Nikad ga nema doma objasnio je dječak. Ubrzo je došla majka i platila Nikoli, a dječak ga je ispratio do vrata. Nemamo mi nikakvog tatu pilota! Mama to izmišlja iznenada reče dječak.
Nikola je tog dana odradio posljednji posao zamijenio je slavinu u kupaonici kod jedne starije gospođe.
Već se spremao kući kad su ga nazvali iz firme i zamolili da ode do još jedne adrese provjeriti curi li slavina u kuhinji.
Već pola godine radio je u malom servisu za popravke i održavanje, gdje su osim popravka vodovoda nudili i čišćenje i slične usluge.
Došao je na adresu i pozvonio. Otvorio mu je ozbiljan desetogodišnji dječak, a pokraj njega stajala je plavokosa djevojčica, mlađa od njega.
Zar nema odraslih doma? začudio se Nikola.
Posao im je branio ulaz u stan dok nema odraslih.
Mama će brzo doći, uđite! Slavina u kuhinji curi i kaplje. Ja sam je pokušao popraviti selotejpom, ali opet kaplje. Nemojte misliti da nemamo novaca požurio ga je umiriti dječak.
Nikola ipak uđe. Povjerovao je da će majka uskoro doći. Rasklopio je slavinu, zamijenio ventil.
A meni je stol klimav, nogica se trese i prekidač ne radi! iznenada dojavi djevojčica.
Tata bi to već sve popravio, ali naš tata je pilot. On stalno leti negdje daleko i nikako da dođe kući nastavila je, očito ponavljajući mamime riječi.
Stiže i majka.
Žena je bila otprilike tridesetpetogodišnjakinja, simpatična i umorna. Vidjelo se da jedino želi malo mira i odmora.
Iznenadila ju je djeca svojim poduhvatom.
Tebe nikad nema vremena dočekati opravdao ju je sin. Stalno govoriš da ćeš zvati majstora pa nikako da ga pozoveš. Pa sam ja to sredio sam objasnio joj je dječak.
Žena plati Nikoli, a djevojčica ga podsjeti na stol i prekidač.
Dogovorili su se za sutra. Nikola je ostavio vizitku.
Dječak, već je Nikola zapamtio da se zove Marko, ispratio ga je van iznoseći smeće.
Nemamo mi nikakvog tatu pilota! Mama izmišlja. Misli da smo mali i ništa ne kužimo. Da postoji, došao bi barem jednom. Zar ne mislite? I poklone nam sama kupuje, pa kaže da su od tate. Sam sam vidio kad je Ani birala lutku za rođendan, a rekla je da ju je tata poslao tužno ispripovjedi Marko.
Možda stvarno ne može doći, svašta se dogodi. reče Nikola.
Marko ga samo tužno pogleda i više ništa ne kaže.
Dugo ni kod kuće Nikola nije mogao smiriti misli. “Pilot” ta riječ ga je ponovno uzburkala. I sam je bio pilot… nekad davno.
Živio je u velikom gradu, letio po inozemstvu.
Imao je prekrasnu suprugu. On uvijek na nebu, a njoj je bilo dosta svega i htjela da prestane letjeti. Nisu imali djece.
Ti ćeš uživati visoko gore, a ja da rintam oko pelena? Ma, ne dolazi u obzir! vikala bi na njega.
Jednog dana svekar i svekrva odlučili su preseliti kod rodbine u inozemstvo. Otišli su i ubrzo ih pozvali da dođu i oni.
Nikola je to odlučno odbio, a supruga ga je napustila i otišla s njima…
Nastavio je letjeti, a onda se ozbiljno razbolio. Morao je u mirovinu.
Letio je mnogo godina, stjecao dobar staž…
Postao je umirovljenik.
Preselio se k mami u mali grad.
Bio je s njom pola godine, a onda je i ona iznenada preminula.
Sve se dogodilo iznenada i brzo…
Nikolu je tada povukao loš put. Nije to nikad prije radio, ali tada… Sve mu se skupilo. Brzo su se našli prijatelji.
Lutao je mjesecima, povremeno, dok mu se jedne noći nije u snu javila mama i prijekorno ga gledala i plakala…
Ujutro je sve izbacio iz stana, sabrao se, napravio mali remont po stanu… i opet osjetio prazninu.
Jednog dana, listajući lokalne novine, naišao je na oglas traže se majstori s vlastitim autom.
Odlučio je pokušati. Barem neka zanimacija, a i kuna više dobro dođe.
Svidio mu se fleksibilan raspored, mogao je birati slobodan dan kad god poželi.
…Sutradan je, kao posljednju intervenciju, opet išao na poznatu adresu. Mislio je da će Markova i Anina mama opet doći kasno s posla međutim, bila je već doma.
Nikola je popravio nogicu na stolu i prekidač, popravio policu u hodniku, namjestio rasklimana vrata kuhinjskog ormarića.
Kad je pogledao u kupaonicu, zastao.
Ovo bi trebalo sve iznova renovirati reče.
Prihvaćam, samo ako ćete vi raditi odgovori mu ona Zdenka joj je bilo ime. Imamo nešto novca, nadam se da će biti dovoljno da vas platimo.
Dok su radili, upoznali su se bolje. Zdenka je bila odgojiteljica u dječjem vrtiću.
Znate, ima nas troje, slobodno ostanite na večeri, sigurno ste gladni od tolikog posla predložila je sramežljivo.
Djeca su ga vukla za rukav, tjerala da sjedne za stol.
Nikola je prihvatio.
Večera se protegla dugo u noć. Djeca su već odavno spavala, a oni su još pričali.
Nikola nikome još nije tako otvoreno govorio o svom životu. Zdenka je znala slušati. Sjedila je naslonjena obrazom na ruku, a u očima joj je bilo toliko ženske mudrosti i suosjećanja…
Nije imala muža. Dvije neuspjele veze, dvoje djece s tri godine razlike.
Tatu pilota je izmislila, a djeci je planirala sve objasniti kad porastu.
Kad je Nikola otišao kući, bilo je već ponoć.
Obećao je doći sutra navečer posla još nije bilo dovršeno.
Sljedeće večeri Zdenka je otvorila vrata i zastala. U stan je ušao Nikola u pilotskoj uniformi, s buketom cvijeća i tortom.
Tata! Tata-pilot je došao! uzviknula je Ana i potrčala mu u zagrljaj.
Vratio sam se, samo vas nisam odmah prepoznao, toliko dugo vas nisam vidio. Je li tako, Zdenka? upita Nikola i tako joj nadajuće pogleda, da je ona imala samo jedan odgovor potvrditi.
Tako je Zdenkina malena obitelj postala cijela i sretna.
Marko nije odmah povjerovao da mu se tata vratio. Ali s vremenom je prihvatio.
Nikola je posvojio Marka i Anu, a godinu i pol kasnije rodio im se još jedan sin…
Prijatelji, ako vam se sviđaju naše priče, napišite nam komentar i ne zaboravite like to nam daje inspiraciju za dalje!
